Redakciji In Portala sa zanimljivim se stavovima o zapošljavanju osoba s invaliditetom obratio Ante Puljević Antiša, predsjednik Udruge osoba s invaliditetom 'Prijatelj' iz Metkovića. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.

Članovi Udruge osoba s invaliditetom 'Prijatelj' sa svojim predsjednikom Antom Puljevićem (prvi zdesna)

Volio bih da netko obznani koliko je odobrenih projekata savezima i udrugama osoba s invaliditetom iz europskih fondova i kojem je iznosu sredstava riječ.

Isto tako, želio bih da se obznani koliko je osoba s invaliditetom zaposleno kroz te projekte i koliko ih je ostalo na poslovima nakon prestanka provođenja projekata. Pitao sam nedavno one koji to znaju i čiji projekti prolaze stroga povjerenstva: tko propisuje natječajne uvjete za projekte, jučer iz IPA , a danas iz ESF fondova. Europa ili naša ministarstva? Kažu, nadležna ministarstva Vlade RH.

Čudimo se kako nema efikasnijeg zapošljavanja osoba s invaliditetom kroz te projekte. Odgovor je jednostavan: nije prihvatljiva praksa zaposliti pet ili deset osoba s invaliditetom. Prihvatljive su aktivnosti, naime, edukacije, zagovaranje, prezentacije, okrugli stolovi... Dakle, sve prilagođeno vodstvima saveza i raznim agencijama koje već deset godina vrte istu priču.

Kada pogledate strukturu prihvatljivih troškova, onda vam je još jasnije. Troškovi za voditelje projekta i izvoditelje, dakle edukatore i predavače, kreću se do 40 posto, a troškovi za opremu do 10 posto. Neki voditelji znaju na projektima zarađivati dvostruko više od iznosa godišnjeg proračuna pojedinih udruga. Uz sve to traži se da projekt bude održiv, da se nastavi i nakon završetka projektnog ciklusa. Kako nastaviti, s čime kad niti imamo novca niti opremu s kojom bi se projekt nastavio. Ako se misli povlačiti sredstva iz ESF fondova za dobrobit osoba s invaliditetom - a ne za predsjednike saveza koji su najčešće i voditelji projekata te za profesionalne edukatore - onda se odnos troškova pod hitno mora mijenjati.

Sredstva koja sada izdvajamo za honorare voditelja projekata uložimo u potrebnu opremu i obratno – skromne financije koje su prema postojećem modelu namijenjene kupnji opreme neka budu uplaćene voditeljima i provoditeljima projekata.

Stimulirajmo zapošljavanje osoba s invaliditetom, a ne priču o zapošljavanju. Nažalost, u ovoj oblasti još živimo u pričama o 'Ivici i Marici', živimo u dobro naplativim bajkama, a tolike su nam mogućnosti. Još nam i dovode razne edukatore iz Europe koji nam sole pamet kako treba zapošljavati osobe s invaliditetom. A nas samo interesira kako se kod nas troše sredstva i kako to što prije popraviti. Vremena nemamo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Piše: Ante Puljević Antiša

 

Objavljeno: 27.12.2014