Suzana i Željko Benac sa svoje tri kćerke i bakom čine sretnu obitelj koja živim mirnim životom u selu nedaleko Ogulina. Otac obitelji sa ponosom govori o djeci koja čine okosnicu njihova svijeta i zahvalan je na sigurnom poslu kojim im može osigurati pristojan život

U vrijeme dok mnoga djeca pod utjecajem materijalnog pogleda na svijet svojih roditelja i sama cijene samo najskuplje, markiranu robu i nažalost misle da su to prave vrijednosti neprocjenjiv je doživljaj vidjeti da još postoje roditelji koji grade svoju porodicu na pravim vrijednostima.

 

Iz razgovora s roditeljima saznajem njihov životni put. Brigita je rođena kao drugo dijete, trudnoća je proticala normalno do 30-tog tjedna kada sam nakon vaginalne infekcije počela liječenje antibioticima. U 35-tom tjednu dobila sam trudove i nakon poroda ostala desetak dana u OB Ogulin s bebom za koju nitko nije rekao da postoje bilo kakve teškoće. Na kontrole smo odlazili redovno, govorili smo pedijatrici da ne napreduje shodno svom uzrastu, no ona nam je odgovarala da je beba ranije rođena i sve je u redu, ima vremena. Do preokreta dolazi s dolaskom nove pedijatrice koja pri prvom susretu postavlja pitanje: "Jeste li bili u Zagrebu s djetetom?" Nitko nam nije rekao da moramo na pregled do tada. Ona nas je odmah naručila u bolnicu "Sestre milosrdnice". Šok nakon što su nam u Zagrebu rekli da smo trebali treći dan nakon poroda doći kod njih bio je golem. Nikada nam nitko usmeno, kao ni u otpusnom pismu nije to naveo. Tada je Brigiti s godinu i četiri mjeseca dijagnosticirano zaostajanje u psihomotornom razvoju. Odmah smo krenuli sa vježbama s fizioterapeutom kojeg smo privatno plaćali u Ogulinu. Bez obzira na financijsko opterećenje vježbala je s njim do sedme godine. Napredak je bio vidljiv, vježbali su i u bazenu. Imala je pravo na fizioterapeuta preko HZZO-a, no te vježbe bi bile u popodnevnim satima. Vozili bi je 40 kilometara, a ona bi bila preumorna za bilo što.  Brigita i danas voli vodu i zbog nje održavamo svako ljeto bazen u dvorištu - kaže mama Suzana.

Nerazumljivo je zašto ovoj obitelji nitko nije ranije rekao prava koja mogu otvariti, iako su bili članovi udruge koja je samo naplaćivala članarinu, bez da je netko barem razgovarao o njihovoj situaciji i potrebama djeteta. Do informacija su došli sami, preko prijatelja i poznanika. Do pete godine kupovali su pelene, ordopetske cipele i sve što je bilo potrebno.

 

Imamo još dvije cure Tea (15) koja je upisala medicinsku školu i Lana (6) koje se odlično slažu s Brigitom. Starija sestra uskoči kad treba presvuči ili nahraniti Brigitu, ako je mama zauzeta. Brigita je prohodala sa sedam godina, ali njezin hod je otežan, ne govori i nije svjesna brojnih opasnosti svijeta oko sebe. Moramo paziti da ne uzme nešto čime bi se mogla ozlijediti, dodirne vruće, ode na cestu, sve stavlja u usta i stoga je uvijek čuvamo. Veliko veselje pričinjava joj labrador iz Centra Silver. Bojala ga se kad je došao u našu obitelj, a danas su nerazdvojni. Živimo na selu i dobro je da imamo veliki vrt u kojem djeca uživaju. Ponekad Brigitu ljudi promatraju kao biće s druge planete, no ima onih koji je prihvaćaju i svjesni njenih potreba posvećuju joj potrebnu pažnje. Mnogi nas žale zbog prevelike brige i financijskih izdataka, no činili smo i trudimo se da joj pružamo najviše što možemo. Istina iscrpili smo se financijski, imamo vlastitu kuću koju nismo potpuno uredili. Sretni smo da smo potpuno prilagodili kupaonicu za Brigitu koja je narasla i bilo je teško obavljati higijenske potrebe u neprilagođenom prostoru. Uspjeli smo urediti sobu za Teu koja treba svoj prostor. Želja nam je da i Brigita dobije vlastitu sobu. Narasla je i nezgodno je da još spava u sobi s nama i mlađom sestrom. Pomaže nam što je više ne trebamo mi voziti, već školskim kombijem odlazi u Centar za odgoj i obrazovanje na Baniji u Karlovcu, gdje pohađa prilagođen program – ispričao nam je tata Željko.

Budućnost vidimo ispunjenu brigom i pažnjom za našu Brigitu koja će uvijek biti ovisna o nama. Najveća podrška mi je suprug, sretna sam što imam status njegovateljice i dok je suprug u radnom odnosu da možemo brinuti o obitelji – zaključila je Suzana Benac.

Razgovorajući s roditeljima osjeća se njihova snažna želja da svojim curama osiguraju lijepo i bezbrižno djetinjstvo. Ove godine i najmlađa kreće u prvi razred. Teško će sami uz brojne troškove uspjeti u naumu da Brigiti urede vlastitu sobu. Stoga, molimo vas u okviru svojih mogućnosti  doprinesite ovoj opravdanoj želji.

Broj računa: Suzana Benac IBAN: HR6723400093211172965 RAČUN: 3211172965

 

 

Tekst i foto: Božica Ravlić

 

 

 

Objavljeno: 11.08.2014