S predsjednicom Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba 'Dodir', mr.sc. Sanjom Tarczay razgovarali smo o položaju gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba, te Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u RH

                                                                  

Iznesite nam mišljenje o Nacrtu prijedloga zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u RH koji je nedavno prezentiran u medijima.

- Ponekad je jednostavno teško iznijeti nepristrano mišljenje o nečemu što predstavlja cijeli tvoj život. Naime, rođena sam gluha u obitelji gdje su mi i otac i majka isto bili gluhi, a sestra mi je gluhoslijepa. Moj nećak i moja pranećakinja su isto gluhe osobe. Da ne govorim o svojim gluhim i gluhoslijepim prijateljima koje viđam gotovo svakodnevno. Sa takvom pozadinom odrastanja jasno je zašto sam bila pionir razbijanja predrasuda o znakovnom jeziku. Da podsjetim, upravo je Dodir organizirao prvi međunarodni simpozij o znakovnom jeziku i kulturi gluhih, kao i tiskanje prvih i još uvijek jedinih kompletnih udžbenika s pripadajućim DVD-om Znak po znak 1, 2 i 3. Dodir već deset godina organizira i tradicionalne smotre znakovnog jezika u Zagrebu, Osijeku i Splitu koje okupljaju stotine polaznika i predstavljaju jedini festival znakovnog jezika u Hrvatskoj. Posebno se ponosimo da smo prvi pokrenuli sustavnu dvogodišnju edukaciju znakovnog jezika Tečaj znakovnog jezika, a tu je još jedan program dvogodišnje edukacije prevoditelja znakovnog jezika.

Budući da sam gotovo cijeli život uključena u međunarodna zbivanja u zajednici gluhih a i gluhoslijepih nimalo mi nije bilo lako to što je u našoj zemlji znakovni jezik dugo bio zapostavljen a i saznanje da je Hrvatska gotovo predzadnja zemlja u EU koja će priznati znakovni jezik. Izrada ovog gore navedenog nacrta Zakona nije bila jednostavna i stvaranje je zbilja bilo dugotrajno i bolno. Započelo je 2007. i tek ove godine smo donijeli ovako dobar nacrt Zakona. Vjerujem da je to najbolji zakon u EU u ovom trenutku iz jednostavnog razloga- a taj je da se po prvi puta u zakonu spominju i ostali sustavi komunikacije (uz primarni znakovni jezik), što znači da zakon pokriva sve komunikacijske potrebe gluhoslijepih osoba. Osim toga, obično se u zakonima o znakovnom jeziku spominju samo gluhi korisnici a u našem jasno stoje i gluhoslijepe osobe. No, pitanje je samo da li će i provedba ovog zakona biti tako dobra. Kao članica stručne radne skupine smatram da se isplatilo to dugo čekanje.

 

U kojoj mjeri će postojećih 52 prevoditelja znakovnog jezika zadovoljiti potrebe oko 13.000 osoba s oštećenjem sluha te 1.400 gluhoslijepih osoba?

- Donošenjem zakona regulirat će se mogućnosti dobivanja prevoditelja u situacijama kad to neka gluha i gluhoslijepa osoba zatraži. Iako je još uvijek neravnomjerno raspoređen broj prevoditelja znakovnog jezika kao i prevoditelja za gluhoslijepe vjerujem da će se situacija poboljšati i da će potrebe za prevođenjem biti osigurane većem broju gluhoslijepih osoba budući da gluhoslijepe osobe iako ih je puno manje, zbog dvostrukog oštećenja trebaju gotovo svakodnevno prevoditelja kraj sebe da izbjegnu izolaciju koja im se nameće.

Hrvatski znakovni jezik zakonom bi se trebao definirati kao izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba, samosvojni jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima, te potpuno neovisan o jeziku čujuće većine. Mislite li da će to saživjeti u praksi?

- Zašto ne, priznavanjem znakovnog jezika kao jezika zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba biti će lakše sačuvati naše jezično i kulturno nasljeđe.

U kojoj mjeri će se donošenjem prvog Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku promijeniti položaj gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj?

- Položaj gluhih i gluhoslijepih osoba ne ovisi samo o zakonu već o nama samima. Činjenica je da baš u populaciji gluhih i gluhoslijepih osoba imamo premalo aktivnih i istaknutih osoba koje su u stanju mijenjati situaciju. Kao vječni optimist sigurna sam da će se situacija poboljšati u korist gluhoslijepih, ali i gluhih osoba.

 

Govori se o integraciji gluhe, nagluhe i gluhoslijepe djece u redovne vrtiće i obrazovni sustav, koje su stvarne potrebe i mogućnosti?

- Dodir je prvi pokrenuo bitku za uvođenjem prevođenja u obrazovni sustav osiguravajući prevoditelja u nastavi za dvije gluhe učenice i jednu gluhoslijepu učenicu. Zapravo smo prvo krenuli sa osiguravanjem prevoditelja na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Ove godine započinjemo novu bitku sa osiguravanjem prevoditelja za gluho dijete u redovnom vrtiću. Nadam se da neće biti tako teško i dugotrajno kao u gore opisanim slučajevima. Da bi se neko dijete aktivno integriralo treba podršku, a gluho i gluhoslijepo dijete treba podršku u komunikaciji. Iako ono fizički može biti integrirano no jezični i govorni razvoj takve djece obično zaostaje jer nisu u mogućnosti imati pristup informacijama i komunikaciji kao ostala djeca. Upravo je to nešto što mnogi zanemaruju i misle da je dovoljno imati asistenta. No asistent je jedno, a prevoditelj je drugo. Iza prevoditelja postoji četverogodišnja edukacija i obuka u stjecanju znanja, vještina i kompetencija znakovnog jezika.

Slažete li se da je potrebno uvođenje znakovnog jezika u redovan obrazovni sustav kako bi se omogućila bolja integracija osoba oštećena sluha i govora?

- Apsolutno da, na tome smo inzistirali i uvijek ćemo. No važno je naglasiti da ne može baš svatko tko malo zna znakovni jezik postati prevoditelj u nastavi. To zbilja mora biti visoko obrazovana, profesionalna i educirana osoba sa kompletnim znanjem oba jezika (hr i hzj) te znanjem konsekutivnog i simultanog prevođenja, znanjem korištenja raznih načina komunikacije, prosudba na koji način će se prevoditi da gluhi i gluhoslijepi korisnik može u potpunosti razumjeti poruku. Tu je važna i primjena Etičkog kodeksa profesije prevoditelj znakovnog jezika.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: Dalibor Urukalović, Davor Puklavec, Marko Lukunić/PIXSELL

Objavljeno: 14.07.2014