Prihvatili ste se teškog resora, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a imate samo godinu i pol dana. Zašto?
-To je bila ponuda koju nisam mogao odbiti. Veliko iznenađenje, ali i veliki izazov. S obzirom na to da sam i prije u medije izlazio sa svojim idejama o tome kako vidim obrazovni sustav, bilo mi je neugodno zahvaliti se na ponudi sada kada se ona i dogodila. Što sam mogao reći – šalio sam se, sad kad treba zbilja raditi, nađite nekog drugog. To ne bi bilo pošteno od mene i to je bio i najveći motiv da ponudu prihvatim. Taj mandat istječe za 540 dana. U tom mandatu meni je jasno da vjerojatno neću uspjeti završiti sve što bih htio, ali mislim da mogu puno toga pokrenuti.

Kad su počeli razgovori s premijerom i kako je odluka pala baš na vas?

- Pretprošli četvrtak nazvao me premijer. Našli smo se u Banskim dvorima u petak u uredu. Zamolio sam ga da me pusti da razmislim do ponedjeljka. Naravno, pristao sam. Premijer je nakon toga otišao na službeni put, a kad se vratio, procedura se nastavila. Meni je to bilo potpuno iznenađenje. Pitao sam ga otkud ja. Rekao mi je da je on o meni puno čitao i da je to zapravo samo njegova odluka.

Koji su bili vaši uvjeti?
- Pitao sam premijera što on od mene očekuje. Rekao mi je da očekuje da s pozicije ministra pokušam progurati ono o čemu govorim.

Pa jeste li tražili “otvorene ruke” za promjene?
- Ne. Lako se primiti posla ministra kad ti netko kaže da imaš neograničen budžet. Premijer mi je ostavio slobodu kod odabira suradnika. Morat ću pronaći ljude za pozicije zamjenika ministra, pomoćnika ministra za znanost i pomoćnika za sport. Sigurno neću tražiti ljude u politici, nego one koju su se dokazali na svojim područjima.

Ministar Mornar: Premijer Milanović ostavio mi je slobodu odabira suradnika
 

Dakle, nestranački ljudi?
- Ja se nadam. Ja sam nestranački čovjek i moja je jedina molba premijeru bila da me ne nagovara ući u stranku.

Znači, ipak ništa od vas kao člana SDP-a?
- Ništa od mene kao člana bilo koje stranke, ni SDP-a, ni ORaH-a ni HDZ-a. Mislim da je ne biti član stranke ipak jedna komparativna prednost. Možete se sto posto posvetiti poslu.

A i ako se pokažete kao dobar izbor, možda dobijete još jedan mandat bez obzira na to koja opcija pobijedi?
- Zbilja ne bih htio prejudicirati ni rezultate idućih izbora ni bi li eventualna promjena vlasti za mene značila odlazak. Osobno, ja ću u svim aspektima normalnog ljudskog života ovdje lošije proći nego da nisam ministar. Od pritisaka sa svih strana, a na kraju krajeva i financijski jer je plaća ministra tek nešto malo veća od plaće sveučilišnog profesora. A profesor, kad nije na ovakvoj funkciji, ima još načina da zaradi nešto sa strane. Političku karijeru ne mislim graditi. Jedino što zbilja želim jest potaknuti neke promjene koje bi na dulji rok mogle donijeti neku dobrobit ovoj zemlji.

Pitam vas za vaše uvjete jer slovite za “solo igrača”. Kako ćete se postaviti kad krenu kritike?
- Pitat ću za savjet ljude koji su u tome duboko i koji se time bave. Bit će ih sigurno, ali ja kanim nastupati smireno i argumentima. I ako negdje i pogriješimo, nije sramota. Najveća je sramota ništa ne raditi. Što god napravio, dio ljudi će to podržati, dio će biti indiferentan, a dio će oštro kritizirati.

Zapravo, kritike već dobivate. Zašto ste rekli da ćete se prvo susresti s kardinalom Bozanićem i mons. Puljićem?
- Ja sam htio poslati poruku da želim razgovarati sa svim zainteresiranim za obrazovanje u Hrvatskoj. Dakle, i s udrugama, i sa školama i s Crkvom. Ne vidim u tome ništa loše. To nema veze ni s mojim vjerskim ni političkim uvjerenjima. Ako je alternativa da se posvadimo zbog tri rečenice u nekakvom četvrtom modulu zdravstvenog odgoja, mislim da je puno pametnije razgovarati. Možda je formulacija da će mi to biti prvi potez bila nespretna. Ali i prvo pitanje zastupnika HDZ-a u Saboru bilo je što mislim o vjeronauku u školama. U svim aspektima života, i financijski, lošije ću proći kao ministar nego kao profesor, ali želim potaknuti promjene

Najvažnije da niste mislili da nam samo Bog može pomoći.
- Ne. Nama može pomoći zajedništvo. Mi sami sebi možemo pomoći. Podjele na HDZ i SDP, na vjernike i ateiste, na ustaše i partizane već nam dugo štete. Bez tih podjela mogli bismo biti druga Švicarska.

Ali zdravstveni odgoj već je u školama. Zašto sada mijenjati stvari?
- U školama je, ali nije još zaživio četvrti modul jer je Ustavni sud osporio proceduru. Osobno mislim da su ta znanja itekako dobra, pa i to znanje iz četvrtog modula, ako bi se na prihvatljiv način predočilo ljudima, dobro je. Moramo biti svjesni svega što nas okružuje. Djeca to na kraju sve i znaju. Ta je priča preuveličana. Taj cijeli problem oko zdravstvenog odgoja, koji bi bilo primjerenije zvati zdravstvenim obrazovanjem jer odgoj za sobom povlači neke druge konotacije, u usporedbi sa stvarnim problemima u sustavu je potpuno irelevantan. Pa djeca danas nakon 12 godina učenja matematike ne znaju uz pomoć kalkulatora izračunati koliko košta spremnik benzina ako se zna koliko su litara natočili i koliko litra košta. To su problemi. Moramo podići funkcionalnu pismenost kod djece. Sve ovo ostalo nije toliko ključno.

Stvarno mislite razgovarati o zdravstvenom odgoju i sa Željkom Markić?
- Željka Markić osvojila je znatnu podršku građana. Nije li?

Da jer je na referendum išla s pitanjem na kojem bi svatko sakupio te potpise.
- Da. Ona je išla na definiciju braka, ali ako ona može kao osoba tako nešto pokrenuti, zašto s njom ne razgovarati i vidjeti što ona kaže kao jedan od čimbenika u društvu. Zašto ne. Ja sam apsolutno otvoren za svačije mišljenje.

Najavili ste tim stručnjaka do ljeta koji će raditi na novim kurikulumima. Zar se na tome već ne radi?
- Nisam baš stekao taj dojam i nisam stekao dojam da izrada novih kurikuluma ide u smjeru u kojem bih ja htio, a to je prije svega rasterećenje gradiva svih vrsta. Moja je ideja da u tim svim kurikulumima, u svim predmetima, prioritet bude logičko zaključivanje.

Nije li godinu i pol dana premalo za takav potez?
- Kada bi se neopterećena sadašnjim sadržajem predmeta srela ekipa stručnjaka i počela raditi, moguće je to napraviti čak i za nekoliko mjeseci. S terena stižu signali da bi građanski odgoj trebao biti međupredmetni sadržaj, a ne zaseban predmet.

Ali to za sobom povlači i nove udžbenike, novi su tek tiskani i prema zakonu vrijede četiri godine?
- Točno. Ali je li to jak razlog da se promjene zaustave? Osim toga, doista ne znamo što će se dogodili s tehnologijom. Za dvije godine, što je realno vrijeme da izmijenjeni kurikulum krene, tko kaže da neće biti tableta za 100 kuna? U današnje vrijeme komplet udžbenika košta puno više.

Ulazite li vi to u rat s nakladnicima?
- Ne, naprotiv. Moja je ideja nakladnike pozvati da nam se u tome pridruže, da oni budu ti koji će te sadržaje uobličiti vizualno i multimedijski te na tome zaraditi.

Zašto odustajete od građanskog odgoja?
- Nisam rekao da odustajem. Samo propitujem način uvođenja.

Rekli ste da ne želite da bude poseban predmet?
- Ovog trenutka uvođenje građanskog odgoja, osim u 6. razredu, bilo bi protuzakonito jer se broj sati obveznih predmeta diže iznad dopuštene zakonske razine. Ja tvrdim da su ti sadržaji u građanskom odgoju dobri, da ih djeca trebaju znati, ali način prezentacije i način uvođenja su za raspravu. Do ljeta će se znati što s tim. Ali signali s terena idu više prema međupredmetnom sadržaju.

Što je sa devetogodišnjim osnovnim obrazovanjem?
- Ta devetogodišnja osnovna škola meni je jedan od elemenata za diskusiju. Čini mi se da bi puno više smisla imalo napisati da treba uvesti obrazovanje do prve kvalifikacije kao obvezu, a ne završiti obveznu devetogodišnju osnovnu školu nakon čega si i dalje nitko i ništa. Mislim da se tu kalkuliralo s troškovima. Ali mi imamo veći problem. Ove ćemo godine imati 4000 učenika manje nego lani. Već iduće godine svaka će veća škola imati možda i jedan razred manje.

Branite li i dalje tezu da upisne kvote ne spadaju u autonomiju sveučilišta?
- Upisne kvote trebaju se dogovarati sa onim tko to plaća. Dakle, s Ministarstvom, odnosno s državom. Sad će netko reći da mi ne znamo kakvo će biti tržište rada za pet godina, ali nešto se ipak može pretpostaviti. Bilo bi bolje da djecu usmjeravamo prema prirodnim i tehničkim znanostima. Ako imate inženjera, onda će on trebati pravnika da mu zaštiti patentna prava, nekog tko će mu reklamirati proizvod, obrtnika koji će mu proizvesti neki dio za taj proizvod.

Što ćete napraviti s tim u vezi?
- Ja sam za financijsku autonomiju sveučilišta, odnosno da sveučilište kroz programski ugovor dobije određen novac i da za taj iznos isporuči dogovoreni broj inženjera, povjesničara,.. Potom bih s grbače Ministarstva otklonio onu presiju da Ministarstvo odobrava napredovanje u znanstvenim zvanjima. To je dio autonomije sveučilišta koje mora odgovorno raspolagati sredstvima koje dobije. Samo prirodnim odlaskom kadrova koji su pred mirovinom, koji imaju i velike koeficijente i plaću može se u postojećoj sumi naći prostora za zapošljavanje mladih ljudi.

U kakvim ste odnosima sa Željkom Jovanovićem?
- Ja sam ministra upoznao kao jednog sasvim razumnog i vrlo pametnog čovjeka koji rekao nekoliko stvari na način na koji nije trebao reći. Svi smo mi različiti i različito se nosimo sa stresom. Ali to ga ne čini lošim čovjekom i lošim ministrom. Dakle, o bivšima sve najbolje. I to ne samo zato što ću i ja jednog dana biti bivši.

Objavljeno: 24.06.2014