PITANJE: (K. M.) Poštovani, moj problem je ljubavne tematike. Prije nekoliko mjeseci putem društvenih mreža upoznao sam jednu djevojku, zapravo ona je mene pronašla. Trebala je neke savjete vezano za osobe s invaliditetom.

 

Malo po malo smo se zbližavali, da bi na kraju ušli u neku vrstu ljubavne afere. Ona je zaručena za osobu koja joj ne pridaje pažnje koliko joj treba, to je sve u meni pronašla. On je priznati liječnik u svojoj okolici, a ona radi u gradskoj upravi. Prije nego smo se upustili u nešto više ona je još imala seksualne odnose sa svojim zaručnikom, I tu je počeo naš problem. Željela je prekinuti zaruke i odnos sa zaručnikom, međutim zbog trudnoće se povukla. Bojala se kako bi njeni reagirali, a pobačaj nije dolazio u obzir. Ja sam joj čak ponudio da bih pred drugima rekao da je dijete naše, jer normalno ako volim nju da bih volio i njezin plod. Nažalost, ona je odabrala njega. jesam li pogriješio što se nisam više borio za njezinu ljubav, već sam joj dao izbor da ipak odabere njega?

ODGOVOR: Poštovani K., ne samo da niste pogriješili, nego ste učinili najbolje što ste mogli. Dali ste slobodu svojoj partnerici da izabere sama. Nije li to najveća ljubav?

S obzirom da dijete nije Vaše, Vi nikakvo drugo pravo u ovoj situaciji niti nemate. Možda Vam je lažnu nadu davalo i otežalo sadašnju situaciju to što Vam je Vaša partnerica govorila kako od svog zaručnika ne dobiva dovoljno pažnje ( pretpostavljam da Vi niste imali uvid u njihovu vezu), pa da ste sami to mogli zapažati i u to se uvjeriti. To je, dakle, počivalo na njezinim riječima kojima ste vjerovali.

Postoji mogućnost da je to govorila i iz razloga da opravda to što se s Vama upustila u tzv. paralelnu vezu.

Vama je, pak, godilo što možete biti njezin spasitelj ( to je u krvi svakog muškarca). To mu daje na značaju.

Zašto, dakle, nije izabrala Vas od kojega je vjerojatno dobivala ono što joj je nedostajalo?
Možda zbog „linije manjeg otpora“? Uz trudnoću, stavljati se u situaciju raskidanja zaruka, otkrivanja do tada skrivene ljubavne veze, pojašnjavanja, opravdavanja, nošenja s negativnim reakcijama okoline, vjerujem da je za nju bilo previše.
Ima još nešto što je veoma važno znati o ženama.
Kad žena otkrije da je trudna, u njoj se odmah bude instinkti zaštite djeteta i promišljanje o njegovom dobru. Ona više ne misli prvenstveno na sebe, svoje osjećaje i potrebe, već na interese i potrebe djeteta.
Mislim da je Vaša partnerica odlučila ovako kako je odlučila upravo iz tog razloga. Također, mogla je čisto matematički, usporediti Vas i svojega zaručnika. Koji od vas dvojice njezinom djetetu, a i njoj samoj, pruža sigurniji i lagodniji život?

To što je zaručnik Vaše partnerice otac njezinog djeteta, stavlja ga u veliku prednost u odnosu na Vas, te će u spomenutoj matematici plusevi njezinog zaručnika, kao oca djeteta, vrijediti barem dvostruko više od Vaših pluseva.

Vi ste, pak, kako biste je zadržali, čak bili spremni reći da je dijete Vaše.

Mislite li da bi iz takvih temelja - prijevare i laži, išta dobro moglo proizaći?
Dijete ima pravo na biološkog oca, kao i biološki otac na svoje dijete (ono je, doslovno, dio njega samoga). Po prirodi stvari jedino je tako ispravno.
No, u životu ta prirodna zakonitost iz razno-raznih razloga često biva narušenom.
Namjerno narušavanje i uplitanje u prirodne životne zakonitosti ne vodi istinskom dobru!

Da ste vas dvoje ipak pribjegli takvom rješenju, vjerujem kako biste jednog dana u dubini duše, Vi sami sebi ipak postavili pitanje: Kakva je to žena koja je to mogla učiniti? I ako je to mogla učiniti, što bi sve još bila u stanju?
Taj „crv sumnje“ mogao bi učiniti veliku štetu vašem odnosu i na kraju ga i uništiti.
Da ste učinili tako, moguće je da bi i Vašu partnericu progonio osjećaj krivnje zbog toga što je učinila. Ona bi, pak, u dubini duše vrlo vjerojatno Vas krivila za to što je u svom ranjivom trenutku, izabrala takvo rješenje, i to Vam zamjerala.
I ova opcija također bi vodila istom, (negativnom) završetku vašeg odnosa.

U cijeloj ovoj situaciji prijevare, dobro je upravo to što je Vaša partnerica iznutra ipak ostala poštena prema svome zaručniku, odlučivši da će zajedničko dijete zajednički i odgajati.

Dragi K., ovim svojim promišljanjem o Vašoj situaciji, željela sam Vam dati na znanje da to što se Vaša partnerica na kraju ipak odlučila za svog zaručnika ne znači da joj nije do Vas stalo.

Znači najviše to da je smogla snage ne biti sebična u odnosu na svoje dijete.

Što će biti dalje? Hoće li Vas ona i nakon udaje željeti zadržati u svom životu? To će Vam vrlo brzo dati do znanja.
No, moj savjet Vama je da pođete svojim putem, a nju i vrijeme provedeno s njom, zadržite kao lijepo sjećanje.

Odgovara: Vesna Hari, dipl. soc. rad., Zadruga 'Martinov plašt'

Napomena: Pitanja za rubriku Kutak za stručnjake šaljite na: mladen.kristic@in-portal.hr

Objavljeno: 09.06.2014