Roditelji o kojima ovisim zbog invaliditeta mrze moje dijete

PITANJE: I. B. (24) Imam cerebralnu paralizu. Živim s roditeljima i sestrom koji rade i puno vremena provodila sam sama kod kuće. Preko interneta sam upoznala mladića s kojim sam se često dopisivala i vremenom stekla povjerenje u njega.

To mi je bila prva veza osim poljubaca u srednjoj školi. Počeo me posjećivati dok bi bila sama kod kuće i zatrudnjela sam. Nakon prvotnog šoka, priznala sam roditeljima koji su željeli da odem na abortus, iz straha za moje zdravlje, kao i uz opravdanje da ne mogu sama brinuti za malu bebu. Odbijala sam ti i prihvatili su da ću roditi. Mladić mi je čak predložio vjenčanje, ali moji osjećaji su nestali i nisam željela brak samo zbog djeteta. Porod je prošao u redu, čak nisam trebala na carski rez. Problemi su nastali povratkom kući, roditelji su se miješali u sve, moj odnos s bebom, bivšim mladićem koji je ostao kao potpora iako više nismo u vezi. Teško mi je, sestra mi pomaže oko bebe, kao i roditelji. Moje zdravstveno stanje mi onemogućava da sve sama radim i pomoć mi je neophodna. Ne znam što bih, ne mogu bez njih, a ne mogu ni s njima. To je moje dijete, a oni odlučuju sve u moje ime. Dajte mi savjet, zar da se udam samo zato da odem od kuće? Bivši mladić ponudio mi je opet brak, ali ja ga ne volim. Veže nas dijete. Osjećam se izgubljeno, jer sam ovisna o tuđoj pomoći.

ODGOVOR: Draga I., mora se priznati da živite u nezavidnoj situaciji, no svaka se životna okolnost može mijenjati na bolje samo je potrebno da odrasli ljudi sjednu zajedno i dogovore pravila ponašanja, da svaka strana postavi i ogradi svoj životni prostor u koji ne bi smio ulaziti nitko bez dozvole. Vjerujem da živite s ljudima s kojima se možete oko bitnih stvari dogovarati.

Razumijem Vas, i podržavam, da s jedne strane imate pravo živjeti kao i većina mladih ljudi kojima pripadate, a s druge opet strane potrebno bi bilo razmotriti i, (prije bilo koje odluke), kako Vam invaliditet ne bi služio kao opravdanje da nešto ne možete, već kao poticaj da pokažete kako možete sve kao i ostali mladi ljudi, ( biti majka npr.), samo na nešto drugačiji način. Novonastaloj situaciji potrebno je prilagoditi se, razmotriti i osvijestiti područja u kojima Vam je potrebna pomoć ili podrška i to jasno izreći svojim roditeljima i sestri. Vjerujem da Vaši bližnji spadaju u kategoriju ljudi koji će pozitivno prihvatiti Vašu potrebu da se ostvarite kao majka ali da ćete i Vi dozvoliti da se baka i djed ostvare u svojim ulogama kao i teta. Svatko od Vas, budući da živite u istom kućanstvu, trebao bi prihvatiti svoje mjesto i uloge, jer kad se dogodi tako značajna promjena u životima obitelji, kao što je dolazak jednog novog člana, onda je potrebno da se svi prilagodite novonastaloj situaciji te da svatko od spomenutih dionika izvuče iz novonastalog stanja ono najbolje što se može. Istina je da je teško pomiriti dvije suprotstavljene strane, jer želje su jedno a mogućnosti drugo, ali uz dobru volju i razumijevanje jednih za druge, nije nemoguće.

Ulaženje u intimnu vezu s muškarcem koga ste jedva poznavali bilo je i privlačno ali i riskantno. No, prolazeći kroz život, ne donosimo uvijek najbolje odluke, ne doživljavamo samo uspjehe i slavu već radimo i niz pogrešaka na kojima možemo puno naučiti i preko kojih možemo steći potrebna iskustva za dalje.

Ono na čemu se Vama dvoma treba odati priznanje je da se mladić, kad ste obznanili da ste trudni, nije bez traga izgubio, (da Vam je na sreću, i danas velika potpora), već Vam je ponudio i brak, no Vi ste bili svjesni da brak zasnovan samo na odgovornosti prema Vama i djetetu nije i ne može biti ono pravo, jer ste osjetili da u toj vezi nije bilo ljubavi već vjerojatno privlačnosti i zaljubljenost. Kad smo zaljubljeni onda život gledamo kroz ružičaste naočale, te kad ona prođe ukaže nam se prava realnost života, onda tek progledamo i vidimo svoj objekt ljubavi u drugom svjetlu, koje nam se baš i ne mora svidjeti. S toga mislim da ste donijeli dobru odluku da ne ulazite u brak s čovjekom kojeg ne volite, jer bi glavna osnova za brak trebala biti upravo ljubav.

"Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki… Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati“.(Kahlil Gibran).

Čestitam Vam na hrabrosti što ste se, usprkos okolnostima u kojima ste se našli kad ste zatrudnjeli, odlučili roditi.

Dobro je da ste svjesni situacije da ovisite o tuđoj pomoći i od toga ne treba bježati. Kad nismo neovisni ekonomski i stambeno potrebno je više prilagodbi prema onima koji nam pružaju sigurnost i krov nad glavom nego li kad živimo odvojeno od roditelja. Kad je više generacija živjelo zajedno jedni drugima su pomagali u brizi i odgoju djece. Ne podržavam da se članovi obitelji trebaju petljati baš u sve ali oni mogu biti ona međugeneracijska spona koja se danas izgubila u našim mladim generacijama a tako je potrebna i dalje, te sve više djece ne dobiva odgojem ono što im je potrebno, a mlade majke nemaju prijenos stoljetnih iskustava koje su obično prenosile njihove majke na svoje kćeri te im tako olakšavale prijeći iz onog bezbrižnog života u novi život koji zahtijeva brigu i njegu za svoje dijete. Istina je da roditelji ne mogu dati one komponente u odgoju svog djeteta, koje mogu dati jedino bake i djedovi, koji sada na drugi način mogu prenijeti na unuče svoja životna iskustva i mudrosti, naravno ukoliko shvate gdje im je mjesto u cijeloj priči.

U nekim našim krajevima postoji i danas običaj da se majka „seli“ na neko vrijeme k kćeri koja je rodila kako bi joj bila podrška i potpora dok se njena kćer ne snađe u novoj ulozi biti mama.

Školu o životu i za život dobila sam kao najveće blago, upravo, od mojih djedova i baka i ne bih se za to blago ni s kime mijenjala. Dobila sam najbolje nasljedstvo koje se ne može ni sa čime uspoređivati niti mjeriti.

Prihvatite potrebnu pomoć koju Vam Vaši pružaju, otvoreno porazgovarajte o ponašanjima koja Vas smetaju ali nemojte govoriti da je to Vaše dijete u smislu kao da se radi o komadu odjeće ili namještaja. Ono Vam je dar a s darom bi se trebalo vrlo pažljivo postupati kao što reče moj omiljeni pisac Kahlil Gibran:

"Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, oni imaju vlastite misli"

Znadem da ste hrabra i odlučna osoba, te da ćete kao takva, znati naći izlaz iz situacije koja Vas trenutačno ne zadovoljava, no važno je znati da je za nove životne okolnosti u kojima ste se našli, potrebno izvjesno vrijeme za prilagodbu.

Vama i Vašem djetetu želim sve najbolje.