Republika Hrvatska ima više skloništa i utočišta za životinje nego centara za palijativnu skrb i hospicija. Znači li to da smo mi ljudi potpuno bez suosjećanja za najteže i umiruće bolesnike?

 

Znate li da je 14. listopad Svjetski Dan hospicija i palijativne skrbi?

Znate li uopće što znači hospicij i palijativna skrb?

Ukoliko ne znate, onda ste prosječni Hrvat i k tome sretnik, jer vama ili članu vaše obitelji to nije potrebno.

Svjetska zdravstvena organizacija još je 1990. godine proglasila drugu subotu u desetom mjesecu Svjetskim danom hospicija i palijativne skrbi. Osnovni cilj palijativne skrbi je poboljšati kvalitetu života osobama s neizlječivom bolesti i njihovim obiteljima.

Mobilni palijativni tim obilazi bolesnike po kućama i pomaže im na različite načine. Prvenstveno rješava tjelesne tegobe bolesnika, razne neugodne simptome poput nesanice, kašlja, mučnine, teškog disanja i slično, ali uz to nastoji i riješiti sve socijalne probleme - tjelesne, duhovne i duševne. Duševni problem posebice su jako izraženi kod palijativnog bolesnika.

Specifičnost ovog palijativnog tima je da pomaže i obitelji bolesnika od onog trena kad primi bolesnika u skrb pa sve do zadnjeg dana života, a i nakon toga u periodu žalovanja obitelji. To rade posebno educirani ljudi za područje palijativne skrbi - liječnici, sestre, psiholozi, itd. - kojih je u Hrvatskoj, nažalost, premalo. Stoga se događa da jedan dio najtežih bolesnika dobije dobru palijativnu skrb, jedan dio samo djelomično, dok veliki dio ostane uskraćen za istu - što je potpuno nepravedno s obzirom da smo svi jednaki osiguranici HZZO-a.

Hrvatska ima 21 županiju i samo dva hospicija u Rijeci i Splitu. Palijativni bolesnici koji se nađu tamo mogu se nazvati sretnicima. Manjim sretnicima možemo nazvati one koji dobiju djelomičnu palijativnu skrb zahvaljujući tome što su se našli u području doma zdravlja koji ima mobilni palijativni tim.

Svjetli primjer je volonterska udruga za palijativnu skrb La Verna u Zagrebu koja ide u kućne posjete bolesnicima na području Zagreba, a nije dovoljna ni za potrebe Zagreba. Još je jedna volonterska udruga poznata po dobrom radu, a to je udruga LiPa koja pokriva područje Lipika i Pakraca.

Danas deseci tisuća ljudi trebaju palijativnu skrb te se postavlja pitanje na koji način da ubrzamo širenje i razvoj palijativne skrbi koja postoji u zakonu o zdravstvenoj zaštiti kao službeni dio medicine. Tisuće i tisuće ljudi umire nezbrinuto, u bolovima, patnji, gladni i u kroničnim ranama, a osnovno ljudsko pravo je umiranje bez boli i patnje (definicija Svjetske zdravstvene organizacije).

Pitanje je zašto veći broj liječnika i sestara ne želi raditi palijativnu skrb?

Jesu li dobro plaćeni za posao koji rade? Zašto nisu priznati u društvu - nemaju status? Kako pokrenuti i osvijestiti društvo da svaki čovjek ima pravo na palijativnu skrb jer je to nešto najhumanije što smo dužni dati čovjeku na kraju života?

Zašto se u RH ne otvaraju hospiciji, a ima ih cijela Europa?

Imamo izrazito veliki broj starijih od 80 godina, imamo puno kroničnih bolesnika kojima lijekovi nakon niza godina više ne pomažu, imamo puno bolesnika oboljelih od Alzheimera, imamo multiplu sklerozu u izrazitom porastu. U porastu je i broj bolesnika s karcinomom, a ni njih ne možemo sve palijativno zbrinuti. I da ne nabrajamo sve bolesnike u potrebi, jer nam prostor ovog članka ne bi bio dovoljan.

Svi ti bolesnici trebali bi imati palijativnu skrb i hospicij u nekoj fazi bolesti i ostatka života.

Pitanje je kako i na koji način, s obzirom na postojeće stanje?

Palijativna skrb za bolesnika treba biti besplatna - što znači da je pokriva HZZO - ali možemo postaviti pitanje treba li samo HZZO sudjelovati u pokrivanju troškova palijativne skrbi ili se u to treba uključiti cijela zajednica.

Možda trebamo promijeniti način financiranja, preuzeti model drugih europskih zemalja u kojima je palijativna skrb i hospicij normalno mjesto i utočište za one koji nemaju nikoga, a život se primiče kraju.

Trebamo otvarati hospicije, specifične centre za Alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu te pronaći adekvatno rješenje pokrića troškova istih.

Do sada niti jedan od televizijskih medija nije poklonio svoj programski prostor rješavanju problema palijativne skrbi.

I za kraj jedno pitanje.

Republika Hrvatska ima više skloništa i utočišta za životinje nego centara za palijativnu skrb i hospicija.

Znači li to da smo mi ljudi potpuno bez suosjećanja za najteže i umiruće bolesnike?

 

Mislav V. Sabolić

Objavljeno: 16.10.2023