Mislim da uopće nije pitanje jesu li mladi danas zainteresirani za hrvatski znakovni jezik, nego poznaju li uopće taj jezik, kaže Katarina Jurilj, instruktorica hrvatskog znakovnog jezika

 

Činjenica je da je sve manje izvornih govornika hrvatskog znakovnog jezika, a sve više gluhih, nagluhih, pa čak i gluhoslijepih koji komuniciraju jednim od ostalih sustava komunikacije, a koji su navedeni i definirani u Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavim komunikacije za gluhe i gluhoslijepe osobe u Republici Hrvatskoj, i ta je razlika sve upečatljivija.

Rečeno je to ususret manifestaciji ZnakoFest - nacionalnoj smotri hrvatskog znakovnog jezika, koju je organizirao Savez gluhoslijepih Dodir povodom Međunarodnog dana znakovnih jezika. Detaljnije pojašnjenje dobili smo od Katarine Jurilj, instruktorice hrvatskog znakovnog jezika i moderatorice ovogodišnjeg ZnakoFesta.

- Upravo su nekadašnje škole za gluhe potencirale komuniciranje hrvatskim znakovnim jezikom, a shodno tomu razvoj i jačanje jezično-kulturne zajednice Gluhih - veli Jurilj.

- Današnja inkluzija znatno utječe na spomenutu zajednicu, pa tako i na hrvatski znakovni jezik. Gluho dijete uključuju se u redovni sustav odgoja i obrazovanja, a uz sebe ima stručnog komunikacijskog posrednika koji mu pruža komunikacijsku podršku u onom sustavu komunikacije koji dijete odnosno učenik preferira.

Gluhi učenik u takvom odgojno-obrazovnom sustavu izložen je hrvatskom jeziku, s pristupom da je upravo taj jezik njegov primarni jezik, no praksa pokazuje da se upisuju u školu s lošom ovladanošću tog hrvatskog jezika.

Gluho dijete ne može, zbog svog oštećenja sluha, usvajati govorni jezik prirodnim putem - slušanjem, no može prirodnim putem usvajati drugi jezik, a to je upravo znakovni jezik i to je ono što je potrebno ponuditi gluhom djetetu - usvajanje znakovnog jezika kao prvog jezika, a zatim usvajanje govornog jezika kao drugog jezika - tumači Jurilj.

Na ovom jubilarnom, 20. po redu ZnakoFestu bio je uočljiv manjak interesa mladih ljudi za ovu hvale vrijednu manifestaciju koju je ekipa iz Dodira besprijekorno organizirala. Kakva je onda budućnost hrvatskog znakovnog jezika ako su već mladi zainteresiraniji za komunikaciju govornim jezikom?

- Teško je ponuditi jednoznačan odgovor, a da bi se uopće moglo na ovo pitanje odgovoriti potrebno je najprije objasniti da su gluha djeca izložena govornom jeziku te učenju govornog jezika kao svog prvog jezika, neki dobro ovladaju govornim jezikom, a neki pak ne - kaže Jurilj.

- Također, mnogi od njih nemaju mogućnost druženja s drugom gluhom djecom, najčešće su okružena djecom koja čuju, no zbog otežane komunikacije i nemogućnosti poistvojećivanja sa čujućom okolinom, a prije svega sa čujućim osobama svojega uzrasta, neki od njih traže i okreću se zajednici gluhih odnosno među njima traže sebi slične, s njima dijele vrlo slična iskustva, mišljenja i stavove, odnosno s njima se poistovjećuju.

To se najčešće događa u tinejdžerskim godinama. Sklapajući poznanstva i prijateljstva s drugim gluhim osobama, dolaze u kontakt s hrvatskim znakovnim jezikom koji počinju učiti, no s obzirom na to da su najprije usvajali govorni jezik, a zatim je on postao dominantan u njihovom životu - komunicirali su na tom jeziku s drugima, školovali se - on je postao i njihov primarni jezik - napominje Jurilj.

Radi lakše komunikacije s drugim članovima zajednice gluhih posežu za simultanom znakovno-govornom komunikacijom odnosno za jednim specifičnim načinom komunikacije u kojemu zapravo govore hrvatski jezik odnosno izgovaraju rečenice hrvatskog jezika, ali svaku izgovorenu riječ istovremeno i izgovaraju i znakuju.

Ovaj sustav komunikacije, dodaje Jurilj, nije jezik i ovaj sustav komunikacije nipošto nije hrvatski znakovni jezik. Hrvatski znakovni jezik je jezik za sebe, s vlastitom gramatikom i neovisan je o svakom drugom jeziku. Simultana znakovno-govorna komunikacija od hrvatskog znakovnog jezika preuzima isključivo vokabular (rječnik znakova), gramatika je izostavljena. Izgovaraju se rečenice koje se tvore odnosno slijede gramatička pravila govornog jezika, a ne znakovnog jezika, no unutar tih rečenica svaka je riječ odznakovana, onim redoslijedom kako su riječi u rečenici izgovorene.

- Današnjim mladim gluhima upravo je govorni jezik onaj primarni jezik, a budući da, ako komuniciraju isključivo njime - govornim jezikom, nastaju poteškoće u komunikaciji jer ga ne mogu čuti, ali ga zapravo 'vide' pomoću znakova iz znakovnog jezika - jer su riječi odnosno rečenice i izgovorene i odznakovane. Često se čak misli da je simultana znakovno-govorna komunikacija zapravo hrvatski znakovni jezik, no to su dvije potpuno različite stvari.

Hrvatski znakovni jezik je pravi jezik, jezik za sebe, a simultana znakovno-govorna komunikacija samo jedan od načina komunikacija kojima se danas služe gluhe osobe. Mislim da uopće nije pitanje jesu li mladi danas zainteresirani za hrvatski znakovni jezik, nego poznaju li uopće taj jezik - zaključuje Jurilj.

 

Objavljeno: 28.09.2023