Centar za socijalnu inkluziju Šibenik organizirao panel raspravu 'Neovisno življenje - uloga različitih dionika'

Premalo je fleksibilnosti, individualne usluge, podrške i svašta se stavlja pod neovisan život. Teško da se organizirano stanovanje i stambene zajednice kakve imamo mogu nazvati neovisnim životom jer najveći dio ljudi kaže da želi živjeti u svojoj kući uz adekvatnu podršku

Vizual, prezentacija.

 

Povodom 20 godina djelovanja, Centar za socijalnu inkluziju Šibenik organizirao je panel raspravu 'Neovisno življenje - uloga različitih dionika' koja je održana u četvrtak, 20. travnja 2023. godine u konferencijskoj dvorani Razvojne agencije Šibensko-kninske županije - Adriatic Bussines Centre i online putem Zoom platforme.

Panel rasprava bavila se ulogom različitih dionika, lokalnih i nacionalnih, u ostvarenju načela neovisnog življenja za osobe s invaliditetom i  raspravljalo se o mogućnostima razvoja socijalnih usluga u zajednici koje omogućavaju neovisno življenje, a panelistice su bile Daniela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda Split, Marica Spahija iz Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i civilne stradalnike iz domovinskog rata Šibensko-kninske županije, ispred Grada Šibenika sudjelovala je Azra Skorić, iz Saveza udruga pružatelja usluge organiziranog stanovanja Bojana Rozman i Dženita Lazarević, članica Radnog tima Pomozimo djeci s invaliditetom i predsjednica Udruge Poseban prijatelj. Moderatorica panel rasprave bila je Marija Alfirev.

Istraživanje o neovisnom življenju osoba s invaliditetom koje je provedeno u četiri hrvatske regije u  okviru EU projekta Platforma 50+ je zapravo poražavajuće i pokazalo je da smo mi još jako daleko od neovisnog življenja i ne možemo govoriti o inkluzivnom društvu.

Još uvijek se osobe s invaliditetom ne čuje i ne pita koje i kakve su njihove potrebe, nema zapravo dovoljno dostupnih jedinica pristupačnog stanovanja, pa onda i zapošljavanja što su osnovni temelji da ljudi neovisno žive. Problem je i prijevoz u ruralnim sredinama, izoliranost, ni zdravstvena skrb im nije dostupna, pomagala preko HZZO-a su zastarjela i neadekvatna za potpunu mobilnost, nema dovoljno podrške za brak, roditeljstvo. Pokazao se i prezaštitnički stav obitelji, skrbnika, što je prepreka samoodlučivanju, osobe s invaliditetom se ne pita, nemaju pravo na izbor. Nedostupna su im i prava postojećih zakona.

Prema podatcima iz 2021. godine još uvijek je u institucijama smješteno preko 10 tisuća osoba s invaliditetom, a u organiziranom stanovanju ih je malo više od tisuću. Primjerice, u Zadarskoj županiji je u organiziranom stanovanju samo 17 osoba, u Šibensko-kninskoj 80, u Dubrovačko-neretvanskoj 10, u Splitsko-dalmatinskoj 53.

Premalo je fleksibilnosti, individualne usluge i svašta se stavlja pod neovisan život. Teško da se organizirano stanovanje i stambene zajednice kakve imamo mogu nazvati neovisnim životom jer najveći dio ljudi kaže da želi živjeti u svojoj kući uz adekvatnu podršku, a koja je sada nezadovoljavajuća ili je uopće nema.

Uopće se ne govori dovoljno da odrasla osoba s invaliditetom ima pravo živjeti izvan podrške obitelji na koju se stavlja veliki teret, da ima pravo živjeti kao samac, osnovati svoju obitelj. Ne razmišljamo da i ta obitelj ima pravo na život i da jednom više neće moći. I zato se raznim uslugama, primjerice roditeljima njegovateljima, uopće ne prevenira institualizacija.

 

Anita Blažinović

 

Povezane vijesti