Sramiti se zbog sebe lako nije, ali kad se crveniš zbog riječi i postupaka onih koji bi te predstavljati trebali, niti iskakanje iz kože vlastite ne pomaže puno

 

Obično godina svaka započinje željama mnogim, osobnim i onim drugim koje granice naših dvorišta prelaze. Osim zdravlja i zadovoljstva nekakvog, sve bliže sam želji da mene i sve nas politička svita više ne sramoti odnosima svojim, nepomirljivošću nadmenih ega, ubojitim riječima poganim i ignoriranjem minimalne uljuđenosti komunikacije.

Jer, kako je krenulo već s prvim danima ove 2023. oni mostovi iz prošle priče nam sve udaljeniji bivaju. Sramota me od svijeta i od vijeka tko lijepu moju predstavlja, sramota do neba i još dalje. Takozvani vođe države ove, koju smo tisuću godina čekali, nepodnošljivu nezrelost i nedoraslost međusobnih odnosa raspiruju, sve se dublje zakapajući u nezajažljivim egotripovima.

Sramiti se zbog sebe lako nije, ali kad se crveniš zbog riječi i postupaka onih koji bi te predstavljati trebali, niti iskakanje iz kože vlastite ne pomaže puno. Upravljati govorom drugih ne možeš, a niti preuzeti odgovornost za riječi od njih izgovorene. Ušutkat bi ih htio kao učenika neposlušnog, onog iz zadnje, magareće klupe.

Netko je rekao da je 'ljudski jezik zvijer koju malo tko može svladati, zvijer koja stalno teži osloboditi se iz svoga kaveza, a ako nije ukroćena, podivljat će i puno zla prouzročiti'.

I zato, već na početku godine ove, traži se 'šaptač riječima' da jezik zvjerinjaka vrhuške naše ukroti, da nam crvenilo s lica mine...

Požurite, molim vas, da ne bismo čekali još sljedećih tisuću godina!

 

Objavljeno: 05.01.2023