Nakon dvogodišnjeg praćenja istraživači su otkrili da je zlostavljanje u djetinjstvu 'značajno povezano' s depresijom. Na temelju rezultata ove studije, zlostavljanje bi moglo povećati rizik od recidiva za čak 35 posto

 

Učinci zlostavljanja u djetinjstvu traju dugo u odrasloj dobi. Najnovija studija koja to podupire sugerira da promjene u mozgu povezane sa zlostavljanjem, takozvani limbički ožiljci, pogoršavaju težinu i učestalost depresije u kasnijem životu

Istraživači sa Sveučilišta u Münsteru analizirali su skenove mozga više od 100 osoba u dobi od 18 do 60 godina primljenih u bolnicu zbog depresije, od kojih je svaki primio tretman zbog teške depresivne epizode. Zatim su usporedili skenove s odgovorima pacijenata na upitnik od 25 točaka koji se odnosi na težinu njihove depresije i zlostavljanje koje su možda doživjeli kao dijete, bilo to zlostavljanje fizičko, emocionalno ili seksualno. Rezultati su objavljeni u časopisu Lancet Psychiatry.

Ukratko, istraživači su otkrili da su oni koji su prijavili zlostavljanje u prosjeku razvili manji inzularni korteks nego oni koji nisu. Ovo je važno otkriće, kažu stručnjaci, jer je, između ostalog, inzularni korteks uključen u regulaciju emocija i samosvijest. Stoga vjeruju da ove strukturne promjene mozga povećavaju šanse kasnijeg povratka depresije.

Od prvobitne skupine od 110 pacijenata, njih 75 je imalo relaps u razdoblju od dvije godine - 48 ih je imalo jednu epizodu, sedam ih je imalo dvije, a šest tri. Preostalih 14 imalo je razdoblje remisije u trajanju od dva mjeseca ili manje, što je značilo da su imali kroničnu depresiju.

Nakon dvogodišnjeg praćenja istraživači su otkrili da je zlostavljanje u djetinjstvu 'značajno povezano' s depresijom. Doista, na temelju rezultata ove studije, zlostavljanje bi moglo povećati rizik od recidiva za čak 35 posto.

- Naši rezultati dodatno naglašavaju ideju da se pacijenti s kliničkom depresijom koji su bili zlostavljani kao djeca klinički razlikuju od bolesnika s istom dijagnozom koji nisu zlostavljani - kaže Nils Opel, glavni autor sa Sveučilišta u Münsteru u Njemačkoj.

- S obzirom na utjecaj inzularnog korteksa na moždane funkcije kao što je emocionalna svijest, moguće je da promjene koje vidimo čine pacijente manje osjetljivima na konvencionalne tretmane. Buduća psihijatrijska istraživanja bi stoga trebala istražiti kako se naši rezultati mogu prevesti u posebnu pažnju, njegu i liječenje koji bi mogli poboljšati ishode pacijenata.

Prethodne studije povezivale su zlostavljanje u djetinjstvu s promjenama u strukturi mozga ili su pronašle povezanost između zlostavljanja i povećanog rizika od depresije. No, kako navodi IFLScience, čini se da je ovo prva studija koja izravno povezuje zlostavljanje i strukturne promjene mozga s nepovoljnim kliničkim ishodima u teškoj depresiji i također sugerira fizičke promjene ili limbičke ožiljke koji mogu biti uključeni.

To ne znači da studija nema ograničenja, prvenstveno zato što su iskustva zlostavljanja u djetinjstvu i depresivni simptomi samoprijavljeni i retrospektivni. Također, psihoterapijski tretman nije bio standardiziran kod pacijenata, tako da tim ne može isključiti mogućnost da su različiti oblici liječenja izazvali pristranost u nalazima. Osim toga, studija nije uzela u obzir traume koje su ljudi možda doživjeli u odrasloj dobi. Zbog svega toga, znanstvenici priznaju da je potrebno još rada na ovom problemu.

Damir Fatušić

Objavljeno: 08.05.2019