Mala je Antonu utjeha što je deložacija na koncu obustavljena. On još uvijek spava u tom stanu, no nemirno. Priznaje da više ni sam ne razumije gdje je stvar pošla krivo

 

Da je diskriminacija osoba s invaliditetom još uvijek dio tegobne slagalice naše društvene zbilje, svjedoči i ovaj slučaj iz Istre. Riječ je naime o 36-godišnjem paraplegičaru Antonu Živkoviću, koji ima stopostotni invaliditet i doživotno je prikovan za krevet

Kako je objavio portal glasistre.hr, nepravomoćnim sudskim rješenjem, koje je nedavno dospjelo na njegovu adresu,.utvrđeno je da je odluka suda, kojom mu je u lipnju prošle godine naređena deložacija iz stana na Monte Magnu u Valdebeku, u potpunosti nezakonita.

- Nitko ne zna moje zdravstvene poteškoće, pogotovo psihičke. Ne spavam, stalno sam u nekakvom iščekivanju jer ne znam kad bi se deložacija opet mogla dogoditi – rekao je Anton za Glas Istre.

Portal je objasnio pozadinu slučaja:

- Zbog ovršnog postupka radi neotplaćenog kredita tvrtke 'Kuća za odmor', koja je Antonu prodala stan pod hipotekom, a za koji se novac prikupljao preko humanitarne akcije 'Volio bih gledati kroz prozor' 2009. godine, RBA zadruga je htjela sudskim putem stan preuzeti u svoje vlasništvo. Ta je firma u međuvremenu izbrisana iz sudskog registra 2016. godine, kada se taj postupak trebao obustaviti. Deložacija je tada na svu sreću odgođena, jer, kako je tada rečeno, Centar za socijalnu skrb za Antona nije pronašao zamjenski, adekvatan smještaj.

A Centar ga je htio, kako se prisjetio Živković, svim silama strpati u starački dom. U pomoć su tada pristigli jedino članovi stranke Živi zid. Nitko se drugi, kako je napomenuo, nije odazvao.

Novinarka Glasa Istre u svojoj je kolumni otišlai korak dalje:

- Anton je u stanu na pulskom Monte Magnu u Valdebeku, koji je kupljen novcem prikupljenim putem humanitarne akcije 2009. godine, živio skoro deset godina. I svo je vrijeme mislio da je vlasnik te 60-ak metara kvadratnih velike nekretnine. To mu je bio jedini krov nad glavom koji posjeduje. Onda su mu jedan dan na vrata pokucali policajci. I tada Anton saznaje istinu. Uviđa da je nasamaren, shvaća da je žrtva prevare. A to nije mogao sanjati niti u najluđim snovima. Naime, ovršnim postupkom, radi nepodmirenog kredita tvrtke koja je stan prodala Antonu, RBA zadruga želi preuzeti stan u svoje vlasništvo. Sud, pak, naređuje deložaciju, unatoč činjenici što je taj postupak trebao biti obustavljen još 2016. godine, jer ovršena tvrtka otad više ne postoji, odnosno izbrisana je iz sudskog registra. I unatoč bjelodano jasnoj stavki da se Antona ne može deložirati jer za njega nije pronađen niti jedan drugi smještaj. Sud je, također, upozoren da za takvu odluku nema osnovu, i to u više navrata, i usmeno i pisanim putem.

Mala je Antonu utjeha što je deložacija na koncu obustavljena. On još uvijek spava u tom stanu, no nemirno. Priznaje da više ni sam ne razumije gdje je stvar pošla krivo.

- Nisam znao da stan nije kupljen. Dobio sam kupoprodajni ugovor, ali ne i vlasnički list. Očito sam bio predmet manipulacije. Tko zna koliko sam puta bio deložiran, a nisam ni znao. Sve sam saznao tek kad je prošle godine policija banula na vrata. Izgledalo je kao san. Kad je sve prošlo, trebalo mi je tjedan dana da shvatim o čemu se zapravo radilo – rekao je Živković.

Kako je pojašnjeno, stradao je 2007. godine, kada je skočio na glavu u plićak u Novom Vinodolskom i otad je nepokretan. Mjesečno prima 1.500 kuna socijalne pomoći. Neko vrijeme je primao 400, pa 500, onda godinama 1.200. S time, kako je priznao, jedva pokriva troškove liječenja.

Kako je ispričao novinarki Glasa Istre, nitko ga nikad nije pitao kako krpa kraj s krajem. - Primjera radi, kutija lijeka koji svakodnevno koristi košta 100 kuna. A to je običan probiotik najjeftinije varijante. O ostalima bolje ne pričati. Govori da ne izlazi često pa tako smanjuje troškove života. Bilo je dana kad nije imao za kruh, ni kune u džepu, ali bilo mu je neugodno posuđivati novac. A trebao mu je upravo za lijek.

- Prije par mjeseci mi je gospodin u prolazu bacio 20 kuna u krilo. Bilo me sramota. Niti prosim, niti sam ga to tražio. Išao sam za njim u kolicima i htio mu ih vratiti – rekao je Živković za kraj.

Klaudija Klanjčić

Izvor: glasistre.hr

Objavljeno: 16.04.2019