Protekli su me izbori podsjetili na dvije ljudske osobine koje mi baš i nisu drage, na neslogu i negativnost. A najgore od svega je što mi se čini da u tome prednjače upravo osobe s invaliditetom

 

Ljudi često griješe u svom poimanju vremena. Ne mislim na kašnjenje na posao ili preuranjeni dolazak na nekakav dogovor pod satom na trgu. Ne, ništa tako banalno. Mislim na vrijeme u onom kozmičkom smislu, vrijeme koje je četvrta dimenzija svemira u kojem postojimo. Ne zvuči li vam gotovo nevjerojatno da protok vremena ovisi o brzini kojom se krećete i gravitaciji koju osjećate? Najbolji praktični primjer toga je činjenica, koju neki od vas sigurno nisu znali, da su satovi na GPS satelitima podešni da dnevno kasne 38 mikrosekundi u odnosu na satove na Zemlji, jer točno toliko bi nam svaki dan odjurili naprijed da nisu. Spoj je to efekata njihove relativne brzine u odnosu na nas i slabije gravitacije u kojoj se oni nalaze. Gotovo nevjerojatno, ali svejedno istinito.

Zanimljivo kako nas svakodnevne sitnice ponekad podsjete na neke puno zanimljivije, šire istine.

Pišem ovaj tekst u vrijeme predizborne šutnje, ali svejedno bih mogao napisati svašta, jer ga vi nećete čitati sve do ponedjeljka. Ali neću politizirati, toga je bilo i previše. Kada vi ovo budete čitali, svakako će već sve biti odlučeno.

Osobno, mene su ovi izbori, možda zbog moje aktivnije uključenosti u proces, najviše podsjetili na dvije ljudske osobine koje mi baš i nisu drage, na neslogu i negativnost. A najgore od svega je što mi se čini da u tome prednjače upravo osobe s invaliditetom.

Mogao bih sad o neslozi i negativnosti pisati iz političke perspektive jer, osim činjenice da podržavamo različite opcije, i to najčešće ideološke umjesto nama puno bitnijih interesnih, previše puta sam naletio na svađe i prepirke, žestoke rasprave između lijevih i desnih, gornjih i donjih, prednjih i stražnjih – svađamo se i predbacujemo jedni drugima iz potpuno krivih i nezamislivo malih razloga, umjesto da si međusobno damo podršku zbog puno važnijih stvari koje nas nedvojbeno vežu. Kao da tražimo podjelu i tamo gdje nam se zajedništvo samo nameće. Kao da su ideologije i osobni interesi važniji od našeg zajedničkog interesa. Osobno, moralna mi je obveza podržati svakog poznanika koji može učiniti nešto za nas kao populaciju, i pritom mi je sasvim svejedno kroz koju će opciju to napraviti. Imamo isti interes, a sutra ćemo ga svakako zajedno postići, s koje god strane stigli. Nisam savršen niti sam bezuvjetno uvijek u pravu, no čini mi se da ne bi bilo loše da više ljudi osvijesti istu činjenicu.

Nažalost, ista situacija vlada u svakom segmentu života. Opet se vraćam na udruge, znam da to volite. Imamo ih mnogo, neki bi rekli i previše. To je možda točno, moguće je da je upravo to jedan od bitnijih pokazatelja nesloge, no ujedno je i tema na koju neću sada trošiti riječi, jer je druga strana te iste medalje činjenica da su udruge pokazatelj aktivnog društva. I uistinu, svaku novu udrugu treba pozdraviti, jer potencijalno otvara nove mogućnosti, nove sadržaje i usluge za svoju ciljanu populaciju. Pa zašto sam onda čuo toliko priča o situacijama u kojima postojeće udruge otežavaju početak rada novima? Zašto je toliko udruga u međusobnim sukobima koji direktno štete njihovim članovima? Naravno da različite grupacije osoba s invaliditetom zbog specifičnosti potreba teže udruživanju, sasvim je normalno da meni, distrofičaru, neke stvari može pružiti samo moja udruga. No ne mogu vjerovati da imamo toliko malo zajedničkih interesa. Da svaka udruga osoba s invaliditetom pošalje samo jednog člana na prosvjed za povećanje osobne invalidnine, skupili bi zastrašujući broj ljudi. Pa zašto se to onda još nije dogodilo? Čemu tolike udruge i savezi, ako se ne možemo organizirati i podržati jedni druge oko najosnovnijih stvari koje su nam svima zajedničke?

Dosta mi je lijevih i desnih, dosta mi je cerebralaca i distrofičara.

Budite sve to, raznolikost je prekrasna, ali prije svega budite jedno gdje jedno i jeste.

Zajedništvo ne isključuje raznolikost.

Sjetite se toga prije nego drugi put pokušate kritizirati nekoga tko dijeli vaše interese.

Jer će nas u protivnom nesloga i negativnost uništiti.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 05.06.2017