Kako se nositi s posljedicama moždanog udara?

PITANJE: I. N. (40) Majka mi je preživjela moždani udar. Oduvijek je bila veoma vedra i pozitivna žena, spremna pomoći svima i aktivna do dana kada se dogodio moždani udar.

 

Usprkos lošim dijagnozama veoma se dobro oporavila, no javljam se jer se bojim da sam učinila veliku grešku s najboljim namjerama. Suprug i ja smo veoma zaposleni, djeca imaju brojne aktivnosti i ona je nakon povratka s rehabilitacije većinu vremena provodila sama u kući. Usprkos dobrom oporavku uskraćene su joj brojne aktivnosti kojima je ispunjavala vrijeme i potražila sam za nju starački dom. Vjerovala sam da će se osjećati bolje u društvu, netko će brinuti da redovno uzima terapiju i jede. Dom je vrhunski uređen i osoblje je veoma brižno, ali majka se povukla u sebe. Ne prepoznajem je, depresivna je i njezin oporavak nazaduje. Čak i stvari koje je svladala nakon rehabilitacije ona odbija učiniti. Kažu mi da ne želi komunicirati s drugim korisnicima, zatvorena je u sobu i ne želi mi se ni javljati na mobitel. Mislite li da je bilo pogrešno smjestiti je dom? Pa toliko ljudi ima sadržajan i lijep život u domu. Molim za savjet.

ODGOVOR: U današnjoj kulturi u kojoj je ideal ostati mladi, jako je teško prihvatiti starenje, bolest i smrt, kako svoju vlastitu tako i onih ljudi koji su nam bliski i koji nas okružuju. Svi mi starimo i postaje ovisni više ili manje o ljudima iz okoline, vlastitoj djeci, rođacima, prijateljima, institucijama koje pružaju profesionalne usluge za stare i bolesne, kao što su domovi za stare i nemoćne osobe, hospiciji. Starenje nije samo fenomen koji pogađa svakog čovjeka izvana. Ono u sebi nosi i smisao. I samo ako čovjek spozna taj smisao, moći će na dobar način prihvatiti starenje. Postoje temeljna pravila za umijeće starenja, koje vrijede za svakoga od nas: prihvaćanje, ostavljanja i nadilaženja sebe.

U staračkom domu će vaša majka s medicinske strane biti vjerojatno bolje zbrinuta nego da je kod vas doma. Osoblje staračkog doma je uvijek prisutno i vodi se računa o davanju lijekova i redovnim obrocima. No, s psihološke strane, veliku ulogu u oporavku i ozdravljenju ima način kako se osjećamo, odnosno naše stanje uma. Teško možete očekivati oporavak majke dok je ona depresivna i u stanju tuge zbog osjećaja odbačenosti od vlastite obitelji. Najkvalitetnija njega, ugodna sredina i pažnja osoblja doma u koji ste je smjestili neće joj mnogo pomoći. Vratite majku u kuću i obitelj, nije bitno koliko ćete vi vremena provesti na poslu, djeca u svojim aktivnostima i hoće li ona uzeti tabletu u točno određeno vrijeme. Bitno je da će vaša majka biti okružena osobama koje voli i koje nju vole što je i preduvjet oporavka.

Tjelesni dodir nije samo lijek nego i sredstvo komunikacije. Istraživači tvrde da i kratak doticaj – tapšanje po ramenu, hvatanje za podlakticu ili milovanje po obrazu – bolje prenosi emocije nego izrazi lica i kretnje rukama. Dodirivanje je toliko ljekovito da je njime moguće usporiti ubrzan puls, sniziti krvni tlak, ojačati imunitet i ublažiti tjeskobu. Već samo svakodnevni zagrljaj vašoj će majci značiti više od skupog doma i biti veliki pomak na putu oporavka. Naravno, uvijek možete angažirati stručnu osobu u mjeri koja je vama potrebna kako bi došli do željenog cilja majčina oporavka i povratka osmijeha koji dugo niste vidjeli.

In Portal

 

Povezane vijesti