"Stil života nam je katastrofalan, komunikacija među ljudima je otišla k vragu, a to je također jedan od razloga zašto se događaju loše stvari s mozgom", kaže uz ostalo poznata neurologinja

 

Nema zdravlja bez zdravlja mozga, geslo Svjetske federacije neurologa bilo je i jedna od tema  "Tjedna mozga", tijekom kojega je ugledna neurologinja Vida Demarin istaknula da je svatko od nas otprilike 80 posto sam odgovoran za prevenciju moždanog udara i neurodegenerativnih oštećenja, poput demencije i Parkinsonove bolesti. 

Mediteranska prehrana, redovita tjelesna aktivnost, snižavanje krvnog tlaka ključni su u prevenciji moždanih bolesti od kojih u svijetu boluje pola milijarde ljudi. Zadnje studije pokazuju i veliku važnost pozitivnog stava i kvalitetnih međuljudskih odnosa, rekla je u razgovoru za Hinu Demarin istaknuvši kako, upravo zahvaljujući popularizaciji prevencije, moždani udar više nije na prvom mjestu po uzrocima smrti u Hrvatskoj.

Tijekom obilježavanja Tjedna mozga istaknuto je kako trećina zdravstvenog proračuna EU-a odlazi na bolesti mozga, kakva je situacija u svijetu?

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da skoro pola milijarde ljudi boluje od tih bolesti - oko 45 milijuna ljudi ima Alzheimer, a moždani udar svake godine dobije 15 miljuna ljudi, od kojih trećina s teškim posljedicama preživljava u domovima za nepokretne. Negdje oko 10 milijuna ljudi boluje od Prakinsonove bolesti, epilepsiju ima 65 miljuna ljudi, 350 milijuna depresiju... Podaci su jezivi i alarmiraju da uključimo mozak kako bismo smanjili taj broj, te novim terapijama pomogli oboljelima.

Moždani udar ipak više nije prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, možemo li to zahvaliti prevenciji?

Više se vodi briga o zdravlju i čimbenicima rizika, a oni su slični za moždani udar i neurodegenerativne bolesti. Globalna je preporuka držati pod kontrolom tlak, masnoće, šećernu i srčane bolesti, pušenje, konzumaciju alkohola i stres. Osobe s visokim tlakom i dijabetesom češće dobivaju male moždane udare, koji ostaju neprimijećeni jer nemaju motoričke ni govorne ishode. Čovjek se malo dekoncentrira, ne može sastaviti rečenicu i to prođe. Takvi "mali udari" se akumuliraju, na kraju čovjek više ne može sam živjeti, niti se kontrolirati, više ne zna tko je. Kada se napravi MR mozga, vidljive su stotine točkica - rezultati malih moždanih udara koji rezultiraju kognitivnim problemima. To je ta vaskularna demencija, koja je vrlo česta, a klinička slika je ista kao kod Alzheimerove bolesti, i liječenje je isto.

Tjedan mozga bio je prilika i da se ponovno otvori pitanje neizlječivosti Alzheimerove bolesti?

Provode se silna istraživanja, ali lijeka još nema na vidiku. Ono što se sada daje od lijekova i prirodnih tvari ne liječi, samo odgađa finalnu fazu. U zadnje vrijeme spominje se kokosovo ulje za poboljšanje kognitivnih funkcija oboljelih. No, ne pomaže svakome, jer su uzroci kompleksni. Veliki udio u uspjehu terapije ima i osobni stav oboljelog te vježbe moždanih funkcija. Jedno zanimljivo kanadsko istraživanje pokazalo je da su se ljudi, u zadnjoj fazi Alzheimera, digli iz kreveta dok su slušali omiljenu glazbu iz mladosti. Mozak se užasno ulijeni ako nema poticaja, ako se tako bolesnog čovjeka smjesti u dom, gotov je.

Na simpoziju o istraživanjima i bolestima mozga istaknuli ste da su "ključevi za očuvanje zdravlja mozga u našim rukama"?

Još davne 1904. poznati španjolski neuroanatom Santiago Ramon y Cajal navodi da svaki čovjek, ako to želi, može postati kreator (skulptor) svog vlastitog mozga... Aktiviranjem zrcalnih neurona, vidnim, slušnim i taktilnim podražajima, zamišljanjem pokreta, učenjem novih znanja, potičemo mehanizam neuroplastičnosti sa svrhom očuvanja, a također i oporavka funkcija mozga. To je računalo koje sve koordinira - disanje, rad srca, probavu i kožu. Sve je reprezentirano u mozgu. I zato neurolozi i psihijatri moraju promovirati važnost intervencija u životnom stilu.

S godinama se ipak smanjuje sposobnost za usvajanje novih vještina. Kada mozak počinje starjeti?

Teško je odgovoriti jer je to jako osobno. Netko može raditi najteži posao, ne spavati noću, pušiti, jesti kruh i mast i cijeli život biti zdrav, jer ima takvu genetsku predispoziciju i živi u uvjerenju da će biti zdrav. S druge strane, imate one koji su stalno u panici hoće li se razboljeti, oni na sebe navlače bolest. Naše misli su najpogubnija stvar, mogu nas razboljeti, ali i pomoći da se iscijelimo. Ono što misliš, to privlačiš. Ako razmišljaš o bolesti, mora ti se nešto prilijepiti. Iako to danas pomalo izgleda kao "new age", može se vidjeti da i literatura iz prethodnih razdoblja ide u tom smjeru.

Postoji li neko istraživanje koje pokazuje koliko je genetski faktor, a koliko način života odgovoran za starenje mozga?

Iako se pojedina istraživanja dijelom razlikuju u tom omjeru, ohrabrujuće je da je u svima stil života važniji od genetike, jer na to možemo utjecati. Možemo utjecati na to što jedemo, koliko se krećemo, kada idemo spavati, hoćemo li se nervirati ili otići u kino. Možeš sjediti doma pred televizorom, držati se za glavu slušajući vijesti i otići k vragu. To je izbor svakog pojedinca, a zadaća stručnjaka je da kažu ljudima da imaju taj izbor.

Kakva je važnost prehrane u očuvanju zdravog mozga?

Do sada smo mogli filozofirati, ali sada je to dokazano i objavljeno u značajnim stručnim časopisima. Elitni New England Journal of Medicine objavio je rezultate istraživanja u prevenciji moždanog udara i infarkta pomoću mediteranske prehrane. Oko 7000 ispitanika podijeljeno je u tri grupe - jedna grupa jela je mediteranske obroke s manje masti, druga je uz njih dobivala maslinovo ulje, a treća šaku orašastih plodova. Najbolji rezultati su bili kod treće, tako da je to ušlo i u preporuku Američkog društva za srčani i moždani udar - mediteranska prehrana i orašasti plodovi najbolja su prevencija.

Tjelesna aktivnost za prevenciju?

Užasno je važna, no mora biti redovita i ubrzavati rad srca, jer je ključ u suodnosu srca i mozga. Poboljšavanjem cirkulacije bolje se opskrbljuju stanice kisikom i jače isplavljuju štetne tvari. Povećavaju se količine neurotransmitera za "dobro osjećanje" i pamćenje, te neurotrofina, zahvaljujući kojemu se i u starijoj dobi mogu stvarati nove moždane stanice. Dokazano je da djeluje i na raspoloženje i da njegov manjak uzrokuje depresiju. Pojednostavljeno, depresiju možete izbjeći hodanjem. Riječ je o redovitoj tjelesnoj aktivnosti koja ne mora biti ni teretana niti jogging, već nešto što svatko može - brzo hodanje, ples, vrtlarenje, pospremanje. Stotine studija jasno su pokazale da tjelesna aktivnost preventivno djeluje na moždani udar i Alzheimerovu bolest.

Što je još važno u životnom stilu za očuvanje zdravlja mozga?

Ključno je smanjiti stres i imati pozitivan stav prema životu. Nitko od nas ne živi pod staklenim zvonom, ali svatko se može naučiti nositi sa stresnim situacijama. Treba imati povjerenja u vlastite snage u rješavanju problema. Tajna uspjeha naših akcija i čitavog našeg života je baš u našem stavu. Ako je on pozitivan, pun povjerenja, entuzijazma i volje, onda će i naš život biti takav – pun entuzijazma, energije, veselja i sreće. U takvoj klimi punoj pozitivnih vibracija nema mjesta za bolest, loše raspoloženje ili nesreću. A hoćemo li misliti pozitivno, ovisi o nama samima!

Kako bi se stil života, dominantan danas u Hrvatskoj, mogao odrazio na zdravlje nacije?

Stil života nam je katastrofalan, klinci sjede u kafiću i kuckaju sms-ove jedni drugima, uopće ne razgovaraju. Komunikacija među ljudima je otišla k vragu, a to je također jedan od razloga zašto se događaju loše stvari s mozgom. Na simpoziju sam prezentirala rezultate velike studije, koja je pokazala da duže i zdravije žive ljudi koji kroz cijeli život održavaju skladne kontakte s obitelji i prijateljima. Nažalost, danas se na to zaboravilo, u tehnologiji, trci i postignućima zaboravili smo na komunikaciju, a trka za poslom ne donosi ispunjenje jer su to šuplja zadovoljstva. Možemo živjeti bez puno toga o čemu smo danas ovisni - bez auta, televizije i pet mobitela. Na ovogodišnjem "Tjednu mozga" htjeli smo pokazati kolika je važnost ljubavi i empatije za zdravlje mozga.

Piše: Vedrana Larva

 

Objavljeno: 22.03.2016