Akademski slikar – grafičar iz Zagreba nakon prometne nesreće 1980. godine postao je osoba s invaliditetom, no to mu nije bila prepreka u plodnom umjetničkom stvaralaštvu

 

“Meni se najviše sviđa raditi s abonosom, hrastovinom koja je dugo vremena ležala zakopana u močvarnom tlu te se fosilizirala i pocrnila do boje ugljena. Neki komadi su stari i više od 7000 godina i kao takav abonos je materijal za izradu lula koji je sve popularniji kod pušača. Zašto? Zbog toga što taj hrast nema nikakve mirise koji bi se miješali s duhanom jer kad se puše lule, pušači žele osjetiti razne finese mirisa duhana što abonos omogućava ”, započeo je svoju priču Ante Teskera.

Akademski slikar – grafičar, 44-godišnjak rodom iz Kijeva, sela u Dalmatinskoj zagori, danas živi u Zagrebu na području Čučerja. Nakon prometne nesreće 1980. dobio je dijagnozu paraplegija, ali to ga nije spriječilo da ostvari svoje snove. Osnovnu školu pohađao je u Kijevu, a srednju u Zagrebu, u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava. Nakon diplomiranja na Akademiji likovnih umjetnosti 2001. preselio se u Pirinovu ulicu u Zagrebu gdje živi sa suprugom i izrađuje svoja umjetnička djela. U novije vrijeme bavi se izradom lula i nakita od drva. Kaže kako je “to krenulo iz čiste potrebe da se napravi nešto u što se može opipati, pregledati sa svih strana.”

Nakit i lule njegove su skulpture.

“Ja sam grafičar, ali nakon studija nisam imao mogućnosti tiskanja grafika jer je za to potrebno imati cijeli grafički studio na raspolaganju, što je pridonijelo tomu da sam po završetku studija otkrio kolaž i napravio desetak izložbi. Potom sam otkrio i mozaik te također napravio nekoliko izložbi. Sad su na red došle i druge kreativne tehnike, a drvo se pokazalo kao izvaredan medij i relativno lako nabavljiva sirovina. Neke od potrošnih materijala, tipa usnici od akrila ili ebonita, egzote, i razna glodala kupujem preko neta. Najskuplji je materijal za usnike od ebonita, no akril ili pleksiglas dođu kao dobra zamjena.

Na Festivalu jednakih mogućnosti sam prije donosio mozaike i grafike za prodaju. To je bilo jako teško nositi i teško prodati, ukratko, to nije bila roba za štand. Trebalo je osmisliti proizvod koji će biti lagan, estetski prihvatljiv od ciljane publike te da bude cjenovno prihvatljiv za prodaju na štandu.

Inače koristim i druge vrste drva pri izradi nakita. Uglavnom se radi o domaćim vrstama drva kao što su orah, maslina, vrijes, šljiva... U radu su važni i dobri, precizni alati i druge 'self made' alatke koje služe pri izradi određenih dijelova lule, poput improviziranih turpijica načinjenih od manjih daščica obljepljenih brusnim papirom granulacijama od 60 do 1200, isto tako i štapovima raznih debljina za žljebove i udubljenja. Od najkorisnijih alata bih istaknuo tračnu brusilicu, stupnu bušilicu i kutnu te tračnu pilu. Ima još puno drugog sitnog alata i raznih drugih pomagala koji nisu nužni, ali dobro dođu u nekim situacijama.

Za izradu jedne lule mi treba oko 20-ak sati rada, pola od toga se odnosi na usnik a pola na izradu glave i vrata lule. Ogrlice, prstene ili naušnice uglavnom zgotovim za dan-dva ali postoje ideje i za nekim kompleksnijim komadima koji će iziskivati više vremena”, tumači Ante.

Više o njegovim djelima možete saznati na https://www.facebook.com/ante.teskera.902 .
 

Domagoj Glažar

Objavljeno: 10.06.2016