Intervju, Damir Bošnjak: San svakog sportaša je nastup na Paraolimpijskim igrama, a ja sam ga ostvario

Hrvatski streljački savez osoba s invaliditetom primio je zatraženu pozivnicu od Međunarodnog paraolimpijskog odbora za strijelca Damira Bošnjaka koji ima MQS normu u disciplinama P1 zračni pištolj 10 m i P4 pištolj slobodnog izbora 50 m. Povodom odlaska na 15. Paraolimpijske igre u Rio de Janeru od 7. do 18. rujna razgovarali smo s Bošnjakom kojem želimo uspješan nastup.

 

Kada ste počeli sa streljaštvom. Što vas motivira i koliko je fizički i psihički zahtjevno streljaštvo?

- Počeo sam se baviti streljaštvom relativno kasno, kroz posao u Hrvatskoj vojsci. Službene nastupe imam od 1994. godine kada se i učlanjujem u Streljačko društvo 'Bjelovar 1874'. Motivacija dolazi od osjećaja uspješnosti u onome čim se bavim. Svaki vrhunski sport je zahtjevan i fizički i psihički. Streljaštvo fizički napreže statičke elemente držanja tijela tako da uz noge glavno opterećenje ima kralježnica. Kako nemam nogu, a natječem se stojeći kod mene je još izraženije opterećenje leđa. Psihički je streljaštvo jedan od najtežih sportova jer dok su kretnje pasivizirane, u glavi neprekidno prolazite sve djeliće izvedbe i pratite reakcije vašeg tijela na opterećenje.

Koliko trenirate i gdje, imate li podršku te kako usklađujete svakodnevne obveze i sport?

- Kako gađam više disciplina sezona mi traje gotovo cijelu godinu s vrlo malo odmora. Tjedno si određujem dan odmora, a dnevno bar jedan trening. Glavna podrška u radu je od strane SD 'Bjelovar 1874' i Streljačkog kluba osoba s invaliditetom Bjelovar od kojih mogu očekivati potporu u svakom aspektu bavljenja ovim sportom. Kao hrvatski ratni vojni invalid sam u mirovini, što mi omogućuje da lakše uskladim svakodnevne obaveze sa sportskim.

Koliko Vam znači pozivnica na Paraolimpijske igre i Vaša očekivanja od nastupa?

- San svakog sportaša je nastup na Paraolimpijskim odnosno Olimpijskim igrama, pa tako i meni. Iako sam bio na Igrama u Ateni i Pekingu s velikim oduševljenjem čekam početak Igara u Riu. Očekujem dobar nastup u okviru mogućnosti i priželjkujem finale u obje discipline u kojima nastupam.

Imate MQS normu u disciplinama P1 (zračni pištolj 10 m) te P4 (pištolj slobodnog izbora 50 m) te time prema pravilniku IPC-a u tim disciplinama i pravo nastupa na Paraolimpijskim igrama. Ti rezultati su došli predanim radom, pa me zanima kako motivirati osobe s invaliditetom da uđu u svijet sporta?

- Za osobe s invaliditetom jako je važno da se bave sportom jer im on kroz zanimljivu djelatnost omogućava veću psihofizičku aktivnost. Time svaka osoba ima priliku sadržajnije i zdravije živjeti. Predanost sportu je zabavna predanost sebi i svom okruženju, prijateljima i poznanicima. Streljaštvo je jedan od njih.

Što streljaštvo znači za Vas?

- Streljaštvo je za mene najzanimljiviji sport. Nije naročito fizički naporan iako, kao i svaki vrhunski sport, uzrokuje određene poteškoće. Glavna zanimljivost je u sasvim individualnoj izvedbi u kojoj sam i kreator i izvođač složenih radnji potrebnih za uspješan rezultat, a na natjecanju imam priliku usporediti svoju kvalitetu sa drugima i osvojiti nagrade. Jednostavno se volim baviti streljaštvom.

Što kažete o odnosu odgovornih institucija i države prema sportašima s invaliditetom?

- Zbog stanja u državi za očekivati je da nema dovoljno novca za gotovo nijednu aktivnost koja nije proizvodna, ali je također primjetna razlika u usporedbi sa sličnim aktivnostima – sportom osoba bez invaliditeta. Nažalost, još se u većini slučajeva na svaku djelatnost osoba s invaliditetom, pa tako i na sport, gleda kao na nešto niže vrijednosti i sporedno. Najčešći komentar ljudi je "a dobro je da se s nečim zanimaš“, te o tome ovisi i njihova pažnja i pomoć. Dok na državnom nivou imamo načelno jednake mogućnosti u sportu, u praksi je vrednovanje na razini sporta osoba s invaliditetom ispod rekreacije. Hvale vrijedna su nastojanja HPO-a i nas sportaša da prikažemo vrijednost sporta iako bi se trebali baviti samim sportom, u čemu smo najbolji.

Vaši planovi za budućnost?

- Streljaštvom se planiram baviti dok ću moći, što kroz natjecateljski, što trenerski, što kroz sudački dio. Streljaštvo osoba s invaliditetom je sve popularnije u svijetu i vjerujem da najbolji dani tek dolaze.

Razgovarala: Božica Ravlić

 

Povezane vijesti