Tea Kokić: Djevojka s brojnim dijagnozama želi samo život i hitno treba pomoć dobrih ljudi
"Za liječenje nam je potrebno 15 tisuća eura, ja sam nezaposlena, suprug u mirovini, kreditno smo nesposobni. Prikupilo se nešto od ljudi koji su željeli pomoći, no nedovoljno", kaže Teina mama Marija
Roditelj ste, tetka, stric, ili netko s bezgraničnom ljubavlju prema djetetu? Tada možete razumjeti očaj i strah koji proživljava Marija Kokić, majka šesnaestogodišnje Zadranke.
Tea Kokić je 2010. godine prvi puta pala i ostala potpuno bez svijesti. Neobjašnjivi, iznenadni padovi su se nastavili. U Zadru su napravljene sve moguće pretrage, no nije otkriven uzrok. Uputili su je u Zagreb. Danas, nakon šest godina, padovi su postali svakodnevni, a Tea ne zna kada, gdje i s kojim posljedicama će se probuditi.
Na Srebrnjaku je dobila prvu dijagnozu: juvenilni idiopatski artritis. Uslijedile su dvije pozitivne pretrage na narkolepsiju, a potom - dvije negativne na nakrolepsiju! Narkolepsija je kronični poremećaj spavanja, okarakteriziran pretjeranom pospanošću i iznenadnim napadajima sna u neprimjerenim situacijama. Majka je već tada zajedno s Teom bila izbezumljena ne znajući kome se obratiti za pomoć i dobiti odgovore.
Padovi koji su u početku bili nekoliko puta godišnje postali su učestali i događaju se više puta dnevno. Možete li predočiti strah i neizvjesnost u kojem trenutku, na kojem mjestu će se dijete srušiti i posljedice koje mogu biti kobne. Naime, Tea je u međuvremenu iz Zadra preselila u Zagreb gdje između boravka po bolnicama odlazi u Školu primjenjene umjetnosti i dizajna. Ima 16 godina, tijelo prepuno modrica koje skriva odjeća i nastoji živjeti kao da bolest ne postoji.
Shvativši da liječnici u Hrvatskoj nemaju iskustva i ne znaju kako pomoći Marija je inzistirala da joj konačno daju konkretan odgovor, dijagnozu i mogućnost liječenja u inozemstvu. Dobila je prijedlog da pokuša kod somnologa u Klinici za psihijatriju Vrapče, koji je zaključio da nije u pitanju narkolepsija. Opet odlaze na KBC Zagreb i tada Tea pri jednom padu, slomivši ključnu kost, završava u Klaićevoj bolnici. U tom lutanju po bolnicama i traženju pomoći, nakupio se niz dijagnoza: narkolepsija, autoimuni encefalitis, reumatroidni artritis, juvenilni idiopatski artritis, katalepsija ili suženje krvnih žila, nedostatka cirkulacije, poremećaj spavanja,otkazivanja mišića.
Liječnici u Hrvatskoj ne mogu ništa. Marija je uzela Teine nalaze i otišla u Salzburg nakon što je na osnovu punkcije likvora i seruma u Oxfordu potvrđena narkrolepsija. Liječnik u Salzburgu je bio šokiran brojnim dijagnozama a da nije nađen uzročnik. Vidljivo je da su napadnuti mišići, bubrezi i krvne žile. Otvoreno joj je rekao da u ovom stanju svaki Tein dan može završiti kobno. Jamči da će pronaći uzrok dođe li na obradu i liječenje, no termin koji je bio zakazan za 4. travnja 2016. morala je otkazati.
Tea 16. travnja ima rođendan i samo jednu želju. Odlazak u Salzburg i liječenje koje će joj vratiti zdravlje i život ispunjen slikanjem.
"Dijagnoze mi sve otežavaju, često mi se ukoče ruke i onda uopće ne mogu crtati", kaže Tea. "Prošla sam mnoge bolne pretrage, brojni liječnici nisu mogli pronaći uzrok bolesti i ne vide rješenja. Više vremena sam provela u bolnicama no u školi i doma, zato se nadam rješenju u Salzburgu."
"Za liječenje nam je potrebno 15 tisuća eura, ja sam nezaposlena, suprug u mirovini, kreditno smo nesposobni. Prikupilo se nešto od ljudi koji su željeli pomoći, no nedovoljno", govori nam Marija.
"Tea izgleda prekrasno, pojedinci govore da simulira bolest i koristimo njezino stanje u svrhu samopromocije, a ja nemam više snage objašnjavati. Mogu me osuđivati, u životu nisam tražila ništa, ali sada nema mjesta sramu. I sama vegetiram, ne spavam, svaka misao mi je kako joj pomoći, omogućiti joj da može živjeti samostalno. Dobri ljudi, molim vas reagirajte i pomozite da Tea živi", završila je Marija Kokić.
Svaki iznos mnogo vrijedi, a dokaz su Teini prijatelji koji se, kako kaže Marija, odriču marende i uplaćuju na račun: Tea Kokić; OTP banka; HR5724070003206734249 Naznaka: Za Teu.
Piše: Božica Ravlić
Objavljeno: 05.04.2016