"Mnogim osobama s intelektualnim teškoćama često se oduzima i radna sposobnost. Posebno onima koje žive unutar svojih obitelji, jer obitelji misle da će time dobiti neka socijalna prava", kaže Senada Halilčević, predsjednica Europske platforme samozastupnika

 

Intelektualne teškoće složeno su stanje koje je teško jedinstveno odrediti jer sadrži medicinske, psihološke, pedagoške i socijalne odrednice. Nema jedne zadovoljavajuće definicije koja bi izrazila svu njezinu složenost. Intelektualne teškoće nije bolest i ne može se liječiti. Senada Halilčević, predsjednica Europske platforme samozastupnika i članica upravnog odbora Udruge za promicanje inkluzije, od 2008. godine zaposlena je u uredu udruge za samozastupanje kao samozastupnica. Kao osoba koja je veći dio djetinjstva provela u raznim odgojno-obrazovnim institucijama i institucijama za smještaj osoba s invaliditetom danas živi samostalno.

Senada, recite nam koja je Vaša uloga u udruzi za samozastupanje i za što se posebno zalažete?

- Moj posao u udruzi za samozastupanje je održavanje eduakcija, sudjelovanje na samozastupničke grupe, izrada materijala i predstavljanje grupe na konferencijama i sastancima. Aktivno se zalažemo da mi osobe s intelektualnim teškoćama imamo jednaka prava kao svi drugi ljudi i da se ona poštuju. Jedno od prava za koje se aktivno borimo je da se osobe s intelektualnim teškoćama mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. Svi imamo pravo na rad. Rad znači obavljati neki posao i donosi osjećaj vrijednosti, poštovanja samog sebe. Drugi ljudi će nas također više poštovati kada vrijedno i dobro radimo. Kroz rad upoznajemo nove ljude i učimo nova znanja. On nam pomaže da živimo neovisno i samostalno donosimo odluke u svom životu.

Koje su najveće prepreke zapošljavanju osoba s intelektualnim teškoćama?

- U Hrvatskoj postoje mnoge prepreke koje otežavaju zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama. Veliki broj njih nema priliku završiti redovnu školu, odabrati zanimanje s kojim se žele baviti, već završe u u specijalnim školama. Primjerice, ja sam po zanimanju pletač iako imam poteškoća s rukama, no komisija je odlučila da ću biti pletač. U specijalnim školama osobe s intelektualnim teškoćama uče zastarjela zanimanja s kojima ne mogu naći posao. Redovne škole trebaju biti otvorene za sve učenike, daju bolje obrazovanje, a bolje obrazovanje bolji posao. Učenici koji imaju poteškoće trebaju pomoć u učenju i prilagođeni školski program.

Spomenuli ste i problem koji se javlja kada osoba s intelektualnim teškoćama nađe posao...

- Jedan od velikih problema s kojima se susreću kad se zaposle je da ne mogu potpisati ugovor o radu. To se događa jer su lišene poslovne sposobnosti, pa to umjesto njih odlučuje skrbnik. Kad je osoba lišena poslovne sposobnosti često je nemoguće i da se zaposli jer neki skrbnici često ne žele potpisati ugovor iz straha od gubitka nekih prava iz sustava socijalne skrbi. Mnogim osobama s intelektualnim teškoćama često se oduzima i radna sposobnost. Posebno onima koje žive unutar svojih obitelji, jer obitelji misle da će time dobiti neka socijalna prava.

Kakav je stvaran položaj zaposlenih osoba s intelektualnim teškoćama?

- Osobe s većim intelektualnim teškoćama jako teško dobivaju posao jer nemaju odgovarajuću podršku i država ne brine dovoljno o njihovom zapošljavanju. Najvažnija stvar kod dobivanja i zadržavanja posla je dobra podrška, jer ona omogućava osobama s većim intelektualnim teškoćama da rade i zadrže posao. Podrška je potrebna već kod traženja posla, u pripremi za posao, prilagodbi radnog mjesta i obavljanju samog posla. Uz kvalitetnu podršku gotova svaka osoba s intelektualnim teškoćama mogla bi obavljati neke radne zadatke i biti zaposlena na otvorenom tržištu rada. Nažalost poslodavci zbog troška i gubitka vremena najčešće ne žele uvesti veće prilagodbe radnog mjesta koje su neophodne da bi zaposlenik obavljao posao. Često zaposleni s intelektualnim teškoćama imaju malu plaću koja je čak i manja od obiteljske mirovine. Ako koriste usluge smještaja u centrima socijalne skrbi moraju dati svu zaradu za usluge smještaja. To znači da im ne ostaje ništa za osobne potrebe. Osobe rade na slabije plaćenim mjestima od osoba bez invaliditeta. Zbog svega toga imaju smanjenu motivaciju za rad.

Programi kojima želite osobe s intelektualnim teškoćama uvesti u svijet rada?

- Mi samozastupnici želimo da redovne škole prilagode školski program koji bi bio pristupačan svim osobama s intelektualnim teškoćama, a potrebni su i raznoliki programi cjeloživotnog obrazovanja u čije planiranje i provođenje trebaju biti uključene i same osobe s intelektualnim teškoćama.

Želimo više podrške u pronalaženju i zadržavanju posla, potrebna je veća suradnja između obrazovnog sustava državnih ustanova zaduženih za zapošljavanje i habilitaciju osoba s intelektualnim teškoćama kako bi ih se što veći broj uključilo na otvoreno tržište rada.

Razgovarala: Božica Ravlić

 

Objavljeno: 27.05.2015