"Mnogi na našim nedaćama profitiraju i ostvaruju osobne interese, stoga je izuzetno bitno da se osobe s invaliditetom školuju i zauzmu mjesto u društvu koje im pripada, pokažu da invaliditet nije teret već stanje kojim rušimo barijere i dokazujemo svoju izvrsnost", kaže predsjednik Šahovskog kluba 'Stjepan Bosak' - URIHO

Rođen sam prije 31 godinu u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Zbog neadekvatno  obavljenog poroda zatkom, teško mi je ozlijeđena kralješnička moždina u vratnom dijelu, posljedica čega je potpuna oduzetost donjih I djelomična oduzetost gornjih ekstremiteta.  Budući da sam trajno vezan uz invalidska kolica, osnovnu školu završio sam na Goljaku. Radi učestalih respiratornih infekata vezanih uz gore navedeno oštećenje, često sam bio hospitaliziran a  u vise navrata I reanimiran, tako da je lječnički konzilij odlučio da svakako moram prekinuti školovanje jer bi mi daljnji  boravak u grupi ugrozio život. Tu sam odluku  teško prihvatio obzirom da su moje intelektualne sposobnosti bile iznadprosječne.

Spreman za pobjede

Iako mi je nekoliko puta život visio o koncu, nikad me nije, a  niti će ubuduće,  bolest mogla sputati  u obavljanju svih aktivnosti kojima se bavim.  Sve što sam postigao rezultat je ljubavi I  apsolutne potpore  koju mi  pruža obitelj jer  su me uvijek bodrili I tretirali isto kao i moju  sestru koja je zdrava, tako da sam djetinjstvo i mladost proveo družeći se kako sa ljudima s kojima sam se školovao tako I s ljudima s kojima sam odrastao u svom kvartu.  Redovito odlazim na koncerte, utakmice, ribolov i ostale aktivnosti te svojim primjerom pokazujem da kolica ne trebaju biti kočnica za aktivan  život.
Kako mi se zdravstveno stanje postupno popravljalo sve sam se više uključivao u razne aktivnosti.  Prije sedam godina počeo sam se baviti boćanjem u klubu 'Željko Klepač'-URIHO  te sam dvije godine bio tajnik ovog kluba,  sudjelovao u organizaciji kako treninga i sportskih natjecanja u boći osoba s invaliditetom, tako i osnivanja humanitarnog malonogometnog turnira “Plamen dobrote”. Od svojih sportskih uspjeha u boćanju istaknuo bih naslov državnog prvaka u paru s Nevenom Tomečakom u kategoriji BC4 za 2010. godinu.

Ravnopravno natjecanje sa zdravom populacijom

Osim boćanja rekreatino se bavim i šahom.  Prepoznavši  moje organizatorske sposobnosti, članovi šahovskog kluba  prije dvije godine izabrali su me za predsjednika. Zahvaljujući iznimnom zalaganju ekipe, imao sam sreću da smo u mom mandatu  osvojili  V. šahovsku ligu te promovirani u IV. Jedini smo klub osoba s tjelesnim invaliditetom u hrvatskim šahovskim ligama čiji  se članovi ravnopravno natječu s ostalom populacijom.  Ove godine oformili smo još jednu ekipu i uključili je u natjecanje u  V. ligi  kako bi što  više osoba s invaliditetom uključili u aktivno bavljenje šahom . Dugi niz godina na državnim prvenstvima osoba s invaliditetom u šahu naše ekipe i članovi pojedinačno, redovito su bili pobjednici ili su osvajali druga odnosno treća mjesta. To je slučaj i ove godine jer je naš član najbolji šahist u državi,  dok je  ekipa  osvojila drugo mjesto.
Želja nam je da uz treninge i škole šaha za naše članove  od jeseni krenemo i sa školom šaha za djecu u Centrima za odgoj I obrazovanje “Goljak” i “Dubrava”.  Na taj bi se način djeca već u ranoj dobi kroz šahovska natjecanja uključivala u društvo. Želja nam je također da svaka osoba s invaliditetom s područja Grada Zagreba, koja se želi rekreativno ili aktivno baviti šahom, ima pristup u naš šahovski Klub 'Stjepan Bosak' – URIHO osigurati sve potrebne uvjete.
Od prošle godine dobili smo veliko priznanje za dugotrajni rad u obliku suradnje s ustanovom URIHO i ravnateljem Josipom Držaićem, koji nam pomažu kako prijevozom na natjecanja diljem države, tako i pružanjem  pomoći  za sve ostale potrebe. Svi ovi uspjesi su plod zajedničkog rada od angažmana članova Kluba pa do volontera i prijatelja na koje sam iznimno ponosan. Na bih nikoga posebno izdvajao jer je svaki od njih ugradio dio sebe u naš uspjeh.

Ambicije s pokrićem

Želja mi je ne samo koristiti programe koji već postoje, već poticati na izradu novih. Tako trenutno želim dati svoj doprinos u osnivanju Hrvatskog šahovskog saveza osoba s tjelesnim invaliditetom. 

Cilj nam je  dodatni  razvoj i omogućavanje da  šahisti s tjelesnim invaliditetom mogu poput ostalih šahista sudjelovati na turnirima diljem Hrvatske i Europe čime im se pruža mogućnost sakupljanja  rejting bodova, a  jednog dana možda iznjedri i titulu velemajstora iz naših redova.

Smatram da o problemima osoba s invaliditetom najbolje mogu govoriti i odlučivati oni sami. Nažalost, mnogi su na našim nedaćama profitirali i ostvarivali osobne interese, stoga je izuzetno bitno da se osobe s invaliditetom školuju i zauzmu svoje mjesto u društvu koje im pripada, a svojim ponašanjem pokažu da invaliditet nije teret već stanje kojim rušimo barijere i dokazujemo svoju izvrsnost. Trebamo zanemariti činjenicu da ljudi najprije vide naša kolica pa tek onda osobu već  se trebamo svojom osobnošću i raznim aktivnostima  izboriti da nas primijete i uvažavaju.

Objavljeno: 20.05.2013