PITANJE: I. L. (32) Poštovani, diplomirani sam ekonomist i ne radim već pet godina. Poslao sam u tom periodu više od 350 molbi za posao i otišao na brojne razgovore za posao, ali bez uspjeha. Razina frustracije je ogromna, tim više što sam osoba s invaliditetom.

 

Nebrojeno puta na direktan upit 'Ima li smisla dolaziti na razgovor ili mjesto već nekoga čeka?', dobio sam odgovor da je mjesto rezervirano, a da je natječaj tek zbog formalnosti. Prošli tjedan sam upoznao preko čovjeka koji mi je trebao pomoći oko posla te sam otišao s njim na sastanak. Ispalo je da mi nudi nevjerojatno mjesto, no moram ga platiti pet tisuća eura! Skoro sam pao sa stolice kad je to rekao. Najprije sam bio bijesan jer sam shvatio da se to očito pod normalno radi u ovoj zemlji, a sada nakon nekoliko dana muke i praznog trbuha, gladan kruha, razmišljam to napraviti tim više što mogu "platiti“ posao na 12 rata, kada počnem primati plaću. Kao vjernik i pošten građanin, koji nikad ništa slično nije napravio, u ogromnoj sam dilemi, a s druge strane nemam od čega živjeti. Ne mogu kupiti obitelji poklon za rođendan ili Božić, ne idem prijateljima na svadbe i krstitke jer nemam za čokoladu, a kamoli za nešto više. Što da radim?

ODGOVOR: Poštovani gospodine I., kada je riječ o mitu i korupciji uglavnom će se većina deklarativno složiti kako je to štetna pojava za društvo te da se radi o moralno i zakonski neprihvatljivom ponašanju (kaznenom djelu), o kršenju normi radi ostvarenja osobnog interesa s negativnim učinkom na politiku i gospodarstvo. Onaj tko svoju funkciju i položaj koristi za osobni probitak, ugrožava sam temelj struktura vlasti i ekonomije. Korupcija povećava siromaštvo budući da najviše pogađa najslabije i nezaštićene, pridonosi osjećaju nesigurnosti i nezadovoljstva. Građani gube povjerenje u tijela državne vlasti, u institucije sustava a to se negativno odražava na poštene građanske i gospodarske odnose, dovodi u pitanje vjerodostojnost javnih institucija vlasti, gubi se legitimitet, ugrožava stabilnost. Javnost postaje frustrirana, razočarana, zahvaćena generalnom apatijom što rezultira slabljenjem civilnoga društva i nevladinih organizacija, umjesto njegovim jačanjem i hvatanjem u koštac s tom pošasti.

Uzroci korupcije su višestruki, poput: odsutnosti kontrole, netransparentnost, neodgovornost osoba na položaju, neprofesionalna etičnost, neodgovornost prema građanima, ...

O tom problemu izjašnjava se i Sveta Stolica te svojim aktima proglašava korupciju grijehom i zlom. Korupcija i podmićivanje čine ljude bespomoćnima, a siromašne još siromašnijim. Zato bi se trebalo boriti protiv takvih pojava svim raspoloživim sredstvima.

Volju i alat za suzbijanje mita i korupcije trebala bi prije svega imati država i njene institucije. No, je li tome tako, tj. što nam pokazuje praksa?

Dragi gospodine I., ovo Vaše svjedočenje potvrda je žalosnoga stanja našega društva i još žalosnijega položaja sve većega broja ljudi, naročito kategorije nezaposlenih. Potvrda je to i činjenice kako se teško vratiti natrag u svijet rada, ako ste nekada i bili zaposleni pa ostali bez posla. Kako ne biti frustriran i razočaran nakon petogodišnjih bezuspješnih pokušaja doći do posla, do egzistencije, a naročito zbog svega što ste do sada prošli? No, ovo što ste nedavno doživjeli je uistinu vrhunac! Tražiti od nekoga toliki novac kako bi mu se sredilo radno mjesto, uzeti od onoga koji oskudijeva i nema od čega živjeti, je „dno dna“ i za svaku osudu.

Zato ne čudi Vaša opravdana reakcija na tu „ponudu“, kao moralnoga i poštena čovjeka i građanina ove zemlje. S druge pak strane realnost i situacija u kojoj se nalazite stavlja pred Vas veliku dvojbu: prijeći preko svojih životnih načela i platiti traženi iznos za toliko potrebno radno mjesto (pod cijenu zaduženja) ili odbiti nemoralnu ponudu (iako svjesni da će se naći netko drugi tko će prihvatiti „pravila igre“ i tako doći do posla). Može li Vas se zbog razmišljanja i o prvoj opciji, izazvanog teškim životnim okolnostima, licemjerno osuditi?

U jednoj uređenoj zemlji ne bi smjelo biti pod normalno za sve i svašta koristiti poznanstva i veze, a kamoli još i plaćati novcem uslugu koju nam je netko dužan učiniti (jer je to njegov posao) i na što imamo pravo. Isto tako nije normalno da se raspisuju pro forma natječaji niti da se biraju na posao podobne umjesto sposobnih osoba. Sve to vodi urušavanju društva i njegovih vrijednosti. Jasno je da se pojedincu teško usprotiviti takvom funkcioniranju stvari, ali bi zato bilo važno jačati udruge i civilno društvo za borbu protiv tih loših društvenih pojava.

Poštovani, želim se nadati da nije sve izgubljeno i da će se za Vas otvoriti vrata nekog poštenog poslodavca, koji će Vam dati šansu i mogućnost predanim radom zaraditi svoju plaću. Čula sam i vjerujem da takvi još uvijek postoje. Neka Vam se posreći pronaći ga!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovara: Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

 

Objavljeno: 14.10.2014