"Kao gluha osoba zadovoljna što je Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba prošao određenu proceduru", kaže uz ostalo Katarina Tonković u razgovoru za In-Portal 

Foto: Marko PrpićPIXSELL

Kao predsjednica Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba iznesite nam mišljenje o Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba čiji je nacrt nedavno prezentiran?

- Moram napomenuti da sam kao gluha osoba zadovoljna što je Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba prošao određenu proceduru i s veseljem ćemo dočekati njegovo usvajanje u Saboru.

U kojoj mjeri će do danas osigurano 52 tumača znakovnog jezika zadovoljiti potrebe oko 13.000 osoba s oštećenjem sluha, te 1.400 gluhoslijepih osoba?

- Na ovo pitanje je teško kratko odgovoriti jer bi trebali dosta znati o gluhoći. Oštećenje sluha je izrazito heterogeno oštećenje gluhe osobe se, bez obzira na medicinski nalaz stanja sluha, razlikuju u komunikaciji. Pritom treba voditi računa o vremenu nastanka, mjestu i intenzitetu oštećenja. Tako da na pitanje o dovoljnom broju stručnih komunikacijskih posrednika ne mogu točno odgovoriti jer među 13.000 osoba oštećena sluha ne koriste svi znakovni jezik kao način komuniciranja. Bez obzira na to, svakako da 52 stručnih komunikacijskih posrednika nije dovoljno, tim više što je velik broj njih zauzet radeći sa učenicima osnovnih i srednjih škola i studentima.

Hrvatski znakovni jezik zakonom bi se trebao definirati kao izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba, samosvojni jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima, te potpuno neovisan o jeziku čujuće većine. Živi li on u praksi?

- Hrvatski znakovni jezik je definiran kao izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih sa samosvojnim gramatičkim sustavom i pravilima potpuno neovisnom o govornom jeziku. On u praksi živi u svim svojim oblicima jer ga gluhe osobe kao takvog koriste već stotinama godina. Jedino što se unazad 10 godina lingvisti bave tim jezikom i opisuju ga kako bi razaznali gramatiku HZJ, koja je između ostalog vidljiva na našem licu. Dakle, gluhe osobe koriste HZJ kao pravi jezik i nema nikakvih novosti po tom pitanju osim opisa.

Gluhim i gluhoslijepim osobama jamči se i pravo na stručnog komunikacijskog posrednika – osobu koja ima znanje i vještinu u korištenju hrvatskog znakovnog jezika ili nekog drugog sredstva komunikacije za gluhe i gluhoslijepe, imate li saznanja tko i kada, te na osnovu čega će izdavati certifikat za navedenu uslugu budući da to još nije definirano?

- Što se tiče edukacije stručnih komunikacijskih posrednika, dosad se edukacija provodila po udrugama, a provodile su je osobe kompetentne za to područje. Sigurni smo da će tako ostati, jedino za verificiranu svjedodžbu o poznavanju HZJ o tome da je posao stručnog komunikacijskog posrednika zanimanje, dobivat će se kroz ustanove za obrazovanje odraslih, za gluhoslijepe u okviru Udruge Dodir, za gluhe u Ustanovi za obrazovanje odraslih Adiutor koja je već registrirana i počet će s radom u rujnu ili listopadu ove godine.

Kakav je trenutno i u kojoj mjeri će se donošenjem prvog Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku promijeniti položaj gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj?

- Kvaliteta života gluhih i gluhoslijepih, donošenjem ovog Zakona bit će znatno poboljšana, međutim moram napomenuti da je HZJ prepoznat, a nakon donošenja Zakona on će biti i priznat, što će omogućiti obrazovanje na HZJ i potporu u svakom segmentu života gluhoj osobi.

Razgovarala: Božica Ravlić

 

 

Objavljeno: 19.05.2014