Željko 'Gojzek' Brdal je slijepi profesor koji je dokazao da i bez vida može ostvariti sve, čak i više od osoba koje vide. Sretan je suprug i ponosni tata koji je osigurao egzistenciju za svoju obitelji i više je nego aktivan član društva i, kako on kaže, širitelj školskog šahovskog virusa

Željko Brdal rođen je u Zagrebu 1969. godine. Njegov vid počeo je slabiti u četvrtoj godini života kada mu je dijagnosticirana retinalna pigmentoza.
Retinalna pigmentosa (RP) je skupina genetski uvjetovanih očnih stanja. To je vrsta nasljedne retinalne (mrežne) distrofije, grupe nasljednih poremećaja u kojoj abnormalnosti u fotoreceptorima (štapićima i čunjićima) ili retinalnom pigmentnom epitelu mrežnice dovode do progresivnog gubitka vida. Pogođeni pojedinci prvo iskuse nepravilnu adaptaciju na tamu ili niktalopiju (noćno slijepilo), a slijedi smanjenje perifernog vidnog polja (poznato kao tunelski vid) i ponekad gubitak centralnog vidnog polja kasno u tijeku bolesti. U progresiji simptoma, noćna sljepoća obično prethodi tunelskom vidu godinama ili čak desetljećima. Napredovanje je različito individualno. Mnogi ljudi ne postanu zakonski slijepi do 40-ih ili 50-ih godina i zadrže dio vida cijeli život. Pojedini postanu potpuno slijepi već u djetinjstvu.

Slabljenje vida, jačanje duha

Željko je završio redovnu OŠ "Ivo Andrić“ u Sopotu (Novi Zagreb), a potom nastavlja školovanje u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih Vinko Bek. Nakon mature upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je stekao diplomu profesora povijesti i geografije. Napredovanjem retinalne pigmentoze vid mu je postepeno slabio te mu je 1997. godine potvrđena sljepoća. Do tada je kao visoko slabovidna osoba samostalno izvršavao svoje školske, studentske i radne obveze.
Godine 1995. zapošljava se u I. OŠ Dugave u kojoj i danas radi kao učitelj povijesti od 5.-8. razreda. U međuvremenu vid  mu je dodatno slabio i potpuno je slijep, što zahtjeva određene promjene što ga ne sprječava u obavljanju nastavničkog poziva. Uz to što je učitelj povijesti i provodi nastavu u 12 razrednih odjela,  Željko je voditelj šahovske škole Dugave i voditelj povijesne grupe. Od 1995. godine popularizira šah u I. OŠ Dugave, a od 2002. godine aktivno radi na popularizaciji šaha u osnovnim školama Novoga Zagreba. kao voditelj sa ekipom Šahovske škole Dugave redovito sudjeluje na Ekipnim prvenstvima osnovnih škola grada Zagreba na kojima postižu zapažene rezultate, treba istaknuti sudjelovanje na državnim prvenstvima školskih športskih društava 2005.,2006., i 2009. godine.
Kao veliki zaljubljenik u šah pokrenuo je i šahovski blog ,a Šahovska škola Dugave ima i svoju Internet stranicu.

Trg prošlosti

Na temeljima dugogodišnjeg pedagoško-šahovskog rada 2009. godine objavio je knjigu Školska šahovska epidemija, iste godine imenovan je od strane Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport koordinatorom šahovskih škola Novoga Zagreba. Uz navedeno član je ŠK slijepih Polet i ŠK Novi Zagreb. Uz sve to i planinari te je član Hrvatskog planinarskog društva „Željezničar“.

2001. godine u suradnji sa kolegicom Margitom Madunić za nakladničku kuću Školska knjiga napisao je udžbenički komplet za osnovnu školu Povijest 6 i priručnik za nastavnike. U skladu sa HNOS-om autorski dvojac Brdal- Madunić piše udžbenik za osnovnu školu Tragom prošlosti 6 s pratećom radnom bilježnicom i radnim listovima. Njegovu stručnost i pedagoški rad 2013. godine vrednovala je Agencija za odgoj i obrazovanje dodijelivši mu zvanje učitelja mentora.
Poslovi koje izvršava u sklopu svojih radnih zaduženja, njegov znanstveni rad na pisanju udžbenika i provedba aktivnosti na popularizaciji školskog šaha zahtijevaju dostupnost i obradu ogromnog broja podataka, činjenica, informacija te aktivno korištenje Interneta.
Navedene poslove izvršavam uz računalo prilagođeno slijepom korisniku: čitač ekrana Jaws for Windows, govorna jedinica WinTalker Voice, skener i program za skeniranje ABBYY FineReader. Ovako opremljeno računalo koristim za čitanje (udžbenici, vježbenice, radni listići te ostala dodatna povijesna i šahovska literatura); pisanje (planovi ploče, pripreme za nastavne jedinice, obavijesti, izviješća, dopisi, pravilnici, članci, autorski radovi); pregledavanje (učeničkih radova, materijala za povijesnu grupu, audio zapisa); formiranje i pohranu svih vrsta podataka (tekstualni, audio i video), elektronsku komunikaciju sa ostalim zaposlenicima, učenicima i njihovim roditeljima, te vanjskim suradnicima;pripreme i provedbe šahovskih treninga i natjecanja; korištenje Interneta za potrebe posla – navodi Željko Brdal. O njegovoj integraciji u kolektiv škole najbolje govori činjenica da je 2013. godine po treći puta izabran u školski odbor I. OŠ Dugave.

Priča na šahovskoj ploči

Učenike prepoznajem po glasu, a u razredu svatko ima svoje mjesto, kao položaj na zamišljenoj šahovskoj ploči što mi dodatno olakšava kontrolu situacije u razredu navodi Željko. U svakodnevnom životu na poznatom terenu, u školi ili u kvartu, snalazim se uz korištenje bijelog štapa, a u nepoznate predjele nikada ne krećem sam. Na putu do stana kao orijentir mi služe cesta, stupići, promjene tla ali o tome ne razmišljam intenzivno, već po poznatoj trasi dolazim do cilja. Automatski prepoznajem kada primim u ruke neke već poznate predmete, pa nije potrebno prepipati cijelu posudu kako bi se uvjerio da u ruci držim posudu za sol. Na osjet njuha ne oslanjam se previše, posebno na otvorenom prostoru, pomaže mi u kući, primjerice kada treba razlikovati kavu od šećera koje se nalaze u posudi istog oblika. U svakodnevnom životu najvažnije mi je osjetilo sluha, koje sam poprilično izoštrio, pa tako mogu pratiti software za čitanje na brzinu koju moji prijatelji ne mogu pratiti. Vrlo lako prepoznajem zvuk vlastite mazde 323 ili kolegičinog automobila prilikom odlaska na posao, kaže Željko.

Ono što Željko Brdal posebno napominje je videća pomoć u svakodnevnim radnim obvezama na poslu koja mu je neophodna zbog ručnog vođenja pedagoške dokumentacije (unos brojčanih i opisnih ocjena u imenik, vođenje dnevnika rada, pregledavanje učeničkih radova, vođenje i praćenje nastavnih programa za učenike s posebnim potrebama, ispravljanje pisanih provjera znanja, opis zemljovida i slikovnih materijala, pregled video materijala i sl). U njegovom slučaju osobni asistenti su mu kolegica Ćurić iz školske knjižnice i supruga Vlasta.

Željko 'Gojzek' Brdal je slijepi profesor koji je dokazao da i bez vida može ostvariti sve čak i više od osoba koje vide.  Sretan je suprug i ponosni tata koji je osigurao egzistenciju za svoju obitelji i više je nego aktivan član društva i, kako on kaže, širitelj školskog šahovskog virusa.

Božica Ravlić

Objavljeno: 19.04.2013