PITANJE: N.M (56) Čitam, odgovarate mladima koji su bez nade u bolje sutra. Kako pomoći nama starijim osobama s invaliditetom koji svakim danom imamo sve manje snage za samostalan život, a primanja su nam takva da jedva pokrivamo osnovno - režije i hranu

Posebno ja i meni slični koji živimo u selima koja imaju samo još staračko stanovništvo koje jedva sebi pomaže, iako pokušavaju i meni koji sam težak invalid i ne izlazim više nigdje osim u dvorište. Ne znam do kada ću izdržati ovakav nesiguran život, ne želim napustiti svoj dom.  Mirovina mi je minimalna. za neko bolje rješenje nemam, a vidio sam kako izgleda život u staračkim domovima. Jedino čemu se mogu nadati je da neću doživjeti dan kad ću trebati pomoć u osnovnim životnim potrebama. Nemam konkretno pitanje, osim postoji li netko u ovoj državi koji misli na nas invalide koji starimo i nemamo obitelj koja bi brinula o nama?

ODGOVOR: Poštovani gospodine, da bi država, na čiju adresu ste uputili svoje zaključno pitanje, odnosno institucije koje provode zakone koje ona donosi, mogle djelovati, netko tim istim institucijama mora konkretan slučaj i potrebu dojaviti. Ne mogu službenici Centra za socijalnu skrb obilaziti „teren“ i tražiti ljude u potrebama.
Osobe s invaliditetom mogu koristiti različita prava i usluge koje im zakonske odredbe omogućuju. Kako biste dobili sve potrebne informacije, svakako se morate obratiti najbližem Centru za socijalnu skrb. Možda možete zamoliti koga od susjeda da Vas odveze ili se Centru možete obratiti i pismenim putem ( preporučenom pošiljkom) i zatražiti da socijalni radnik, zbog Vašeg stanja, izađe na teren, dakle, dođe k Vama.
Po informacijama koje ste naveli, te s obzirom na Vaš invaliditet, najprije treba provjeriti ostvarujete li možda pravo na doplatak za tuđu njegu i pomoć? On je predviđen za to da osoba s niskim primanjima, kojoj je potrebna tuđa pomoć, može platiti osobu koja će mu je pružiti.
To je prvo. Dalje, koje su Vaše opcije za starost, tj. za vrijeme kad će Vam neminovno trebati cjelodnevna skrb?
Najprije, ne bojte se toga! Svima, pa i onima koji nisu osobe s invaliditetom, starost donosi velike promjene i nemoći različitog tipa i svatko od nas mora na vrijeme misliti što tada? Najprije je na nama samima pobrinuti se za sebe, jer načina ima.
Dakle, ni tada nećete trebati izabrati opciju Doma za starije i nemoćne. Umjesto toga, raspitajte se o opciji udomiteljskih obitelji, te o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju.
Kod ovih dviju vrsti uzdržavanja, posebno je važno razlikovati da ugovor koji se s nekime sklapa za dosmrtno uzdržavanje, znači da će osoba koja tu dužnost preuzme, steći pravo na Vašu imovinu ( ili njezin dio) još za Vašeg života, dok će po ugovoru o doživotnom uzdržavanju to moći tek nakon Vaše smrti. Naravno, Vas nitko ne može prisiliti sklopiti ovakav ili onakav ugovor. Pri tome svakako treba imati na umu da su to ozbiljne stvari i kad se u njih ulazi, treba biti vrlo oprezan, zaštititi se od neznanja i krivih poteza, što se, na žalost, mnogim starijim osobama dešava.
U svakom slučaju, za takve opcije trebate imati uz sebe osobu od povjerenja i znanja koja će Vas uputiti što i kako učiniti.
Opcija sklapanja ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, daje Vam priliku ostati u Vašem domu.
I još nešto. Ako ste vjernik, jeste li se za potrebe koje trenutno imate, obratili za pomoć u Vašoj Župi? Treba pokucati na svaka vrata, i to na vrijeme, a ne čekati i strepiti što će biti sa mnom i što će me sutra snaći?
Takva vrsta prepuštanja i bespomoćnosti još je teža od Vašeg fizičkog invaliditeta i nemoći. Čovjeku je veoma važno kretati se iznutra ( tu nismo spriječeni fizičkim invaliditetom).
No, mnogi imaju upravo taj problem. Nikako se ne treba prepuštati takvom stanju, nego se protiv njega boriti. Svaki dan ispočetka.
Nadam se da sam Vam barem malo pomogla u Vašim nedoumicama. Želim Vam svako dobro.
I, hrabro samo!

Vesna Hari, dipl. inž, socijalnog rada

Objavljeno: 18.02.2014