Predsjednica udruge 'Svijet tišine' i jedna od rijetkih turističkih vodiča u Europi za gluhe i nagluhe, u intervjuu za In-Portal otkriva nepoznate detalje iz svog bogatog života i govori o barijerama koje društvo stavlja pred osobe s invaliditetom

Koji su trenuci obilježili Vaš život? Kako je okolina prihvatila Vaš invaliditet i  kako ste se  nosili s krizama koje su dolazile zbog “različitosti“?
- Nažalost, zbog svoje gluhoće ne mogu ostvariti puno svojih ciljeva samostalno, jer u javnosti postoje predrasude da  osobe oštećena sluh nisu sposobne za neke poslove. Ponekad sam jako razočarana što ne mogu ravnopravno komunicirati s okolinom i izraziti svoje želje i potrebe jer nerijetko nailazim na zid, međutim, ništa me od toga nije obeshrabrilo jer i dalje nastojim, makar preko prevoditelja, osvijestiti javnost o potrebama i sposobnostima gluhih osoba te da se napokon utvrdi ravnopravnost u društvu. Od obitelji imam veliku podršku i nikad nije bilo upitno moje oštećenje sluha, imam supruga koji je također gluha osoba i majku koja je uvijek bezrezervno uz mene da mi pomogne u komunikaciji i koja od samog osnutka udruge volontira u njoj. Što se tiče okoline, nije sve crno, postoje  pozitivna iskustva i ljudi koji nas okružuju i podržavaju naš rad, ali ti ljudi su imali već kontakata sa gluhim osobama te im to nije nepoznanica. Problem su oni ljudi koji nisu ranije imali kontakt sa gluhim osobama tako da pri prvom susretu osjećam otpor i onda nastojim da polako razbijem tu njihovu barijeru i omogućim im da shvate da nismo puno različiti. Te barijere na koje nailazimo, nisu ništa nego zidovi koje ljudi podižu oko sebe da bi se iz straha ogradili. Ali ne razumiju da sebe osiromašuju nepoznavanjem naše kulture. Kao što sam ranije navela, ponekad mi je krivo što ne čujem jer toliko ciljeva želim u životu ostvariti, a ne ide onako brzo kako bih htjela, ali činjenica jest da ne čujem, ine mogu reći da sam se s time pomirila jer bi to značilo da sam rezignirana nego nastojim, unatoč tomu, raditi najbolje što mogu i ne dopustiti da me to obeshrabri.

Što Vas je potaklo da osnujete udrugu "Svijet tišine“ i da li je rad udruge prepoznat u javnosti?
- Po prirodi sam kreativna osoba, posvećena stalnom stjecanju znanja i stručnom usavršavanju stečenih znanja i vještina. Uvijek me je zanimala umjetnost, iako me je život kroz moje školovanje odveo u drugom pravcu, a to je turizam. Po savjetu moje majke nisam išla putem  umjetnosti, uz njeno objašnjenje da se od umjetnosti teško živi ili nikako. Ali eto, ipak sam na neki način ispunila svoju želju kroz osnivanje i rad udruge u kojoj povezujem elemente kulture i turizma za gluhu populaciju. Nisam se pomirila s činjenicom da su gluhi umjetnici u Hrvatskoj zanemareni, zaboravljeni i tako ostali nepoznati, a vrijedni su spomena u nacionalnoj  kulturi Republike Hrvatske. Imala sam veliku želju da gluhim umjetnicima stvorim uvjete za njihovo umjetničko izražavanje i da napravim promociju njihovog rada i djelovanja  u  zemlji i inozemstvu. I to je bilo ono što me je navelo da osnujem Udrugu za kulturu osoba oštećena sluha Hrvatske "Svijet tišine“, koja je okupila gluhe umjetnike i još uvijek okuplja- pogotovo mlade.

"Problem su oni ljudi koji nisu ranije imali kontakt sa gluhim osobama, oni grade barijere iz straha. Ali ne razumiju da sebe osiromašuju nepoznavanjem naše kulture"

U sklopu udruge ostvareni su mnogi projekti koje je javnost prepoznala, barem gluha populacija kroz organiziranje mnogih izložbi kako u zemlji tako i u inozemstvu. Posebno smo ponosni na rezultate, koje smo postigli na međunarodnoj kulturnoj suradnji, a kao primjer dobre suradnje imamo s Italijom. Već 6 godina sudjelujemo na međunarodnom natjecanju za gluhe umjetnike u gradu Cuvio-Italija, gdje gluhi umjetnici iz Hrvatske – članovi udruge osvajaju prestižne nagrade i priznanja. Sudjelovali smo na međunarodnim natjecanjima-izložbama u Rimu, Milanu, Tirani, Japanu……
U Hrvatskoj smo organizirali tri međunarodne izložbe gluhih umjetnika i to: 2009. u Zagrebu, 2011. u Splitu, 2012. Međunarodna likovna kolonija u Hvaru i 2013. u Puli. To su samo neka događanja za koje mislim da nisu mogla ostati ne zapažena.

Vi ste jedna od prvih licenciranih turističkih vodiča za gluhe osobe u Europi, jeste li zadovoljni odnosom Turističke zajednice grada Zagreba? Prepoznaju li oni Vaš potencijal i značenje?
- U početku nisam planirala biti turistički vodič. Nakon što sam diplomirala turistički menadžment dogodila se jedna slučajnost, nakon koje sam odlučila pri fakultetu završiti još doškolovanje za turističkog vodiča. Jednog dana me kontaktirala prijateljica sva u panici znajući da sam diplomirala turistički menadžment i molila za pomoć jer je došla grupa gluhih turista iz Francuske u Dubrovnik i našli su se u problemu jer im je agencija prodala smještaj u hotelu koji je bio izvan Dubrovnika govoreći im da će biti u samom Dubrovniku. S obzirom na datu situaciju bili su jako razočarani jer nisu imali zadovoljavajući turistički aranžman, bili su 15km udaljeni od Dubrovnika i bez sadržaja. Obratila sam se turističkoj agenciji Fortuna s molbom da li oni  mogu pomoći, učiniti nešto  po tom pitanju da im ne propadne putovanje. Odmah su mi ponudili da će mi platiti povratnu avionsku kartu i smještaj ako odem u Dubrovnik i pobrinem se da tim turistima posjet prođe u najboljem redu. Doslovno u par minuta sam se spakirala i bez dogovora s suprugom otputovala u Dubrovnik i zbilja, s obzirom na lokaciju i činjenicu da je narednih dana kišilo, njima bi uspomena na Hrvatsku vjerojatno ostala u lošem sjećanju. Ovako smo uspjeli organizirati razgledavanje Dubrovnika i svakodnevne animacije u hotelu kad je bilo loše vrijeme, tako da su se gosti opustili i dobro zabavili. Kako znam međunarodni znakovni jezik, bili su oduševljeni boravkom u Hrvatskoj, a nadalje smo ostali u kontaktu. I to je bio klik da postanem turistički vodič za gluhu populaciju. Turistička zajednica grada Zagreba je prepoznala vrijednosti i značenje ove vrste turizma za gluhu populaciju i velika su mi podrška u ostvarivanju projekata za  promociju turizma za gluhu populaciju- odlazak na međunarodna događanja za gluhu populaciju, gdje radim promociju Grada Zagreba i Hrvatske kao poželjne turističke  destinacije. U turističkom vodiču Grada Zagreba, koji izdaje Turistička zajednica grada Zagreba, nalazi se informacija da postoji razgled grada na ZNAKOVNOM JEZIKU, (s mojim  kontakt podacima), što je od velike pomoći gluhim turistima koji posjećuju Zagreb, i na  taj način je obogaćena  turistička ponuda Grada Zagreba.

Diplomirali ste na studiju turizma na Zagrebačkoj školi za menadžment, radite kao turistički vodič, predsjednica ste udruge "Svijet tišine“... Koji su dakle Vaši planovi za budućnost?
- Rad, rad i samo rad. Radimo i raditi ćemo na umrežavanju s drugim udrugama s područja kulture, turizma te spajanju segmenta turizma i kulture gluhih, kulturnih manifestacija gluhih osoba u svrhu turističke ponude. Trenutno se nadamo prostoru za Udrugu koju bismo koristili i kao galeriju za svoje izložbe i koja bi bila otvorena javnosti, da uđu u naše prostorije, upoznaju se s našim radom i kulturom, ostvare suradnju s nama i sudjeluju na našim radionicama.
Što je za Vas najvažnije u životu i  kako bi mlade osobe s invaliditetom potakli da se obrazuju, postanu vidljivi dio društva i zajednice?
- Najvažnije mi je međusobno razumijevanje. I da sam unatoč oštećenju sluha zdrava osoba. Mlade osobe s invaliditetom moraju prvotno u sebi naći razlog i motivaciju da se obrazuju i da ne ostanu anonimni, a mi ih sve srdačno pozivamo da se pridruže našoj udruzi kako bismo ih mi dodatno motivirali i podržavali u njihovom nastojanju da se kulturno izraze i postanu ravnopravni članovi društva.
Želite li nešto naglasiti o sebi, odnosu prema osobama s invaliditetom, promjenama i ne/prihvaćanju različitosti?
- Htjela bih samo naglasiti da bih voljela da društvo prihvaća osobe s invaliditetom takve kakvi jesmo, isto kao što se međusobno moramo prihvatiti s obzirom na karakter, mane i vrline. U tom pogledu, gluhe osobe su otvorene za komunikaciju, u današnje doba tehnologije otvorene su nam mogućnosti komunikacije putem sms-a, e-maila, video chata, međutim, ponekad se dogodi da netko nipošto ne želi koristiti te komunikacijske alate već isključivo telefon, pa komuniciramo preko posrednika. Moram pohvaliti jednu turističku agenciju čiji je direktor bio toliko pristojan i korektan što me oduševilo jer kad je uvidio da sam gluha i da ćemo otežano komunicirati, napisao mi je poruku preko laptopa i okrenuo ekran prema meni da pročitam i napišem odgovor. To je jedan odličan primjer snalaženja u komunikaciji i prije svega srčanosti pojedinca. Svaki član društva jednom malom pozitivnom promjenom, malom pomoći, odobravanjem može uvelike doprinijeti promjeni i ravnopravnosti u društvu. Kao što se kaže da osmijeh nekome može popraviti dan, tako i nama mala pomoć svaki dan od pojedinca može u konačnici značiti da se društvo promijenilo u pozitivnom smislu i da činimo jedno kulturno i europsko središte.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 26.04.2013