"Najčešće se pritužbe našem Uredu odnose na sustav socijalne skrbi, potom na nepoštivanje prednosti pri zapošljavanju, propuštanje razumne prilagodbe u osiguravanju obrazovanja na svim razinama, nepristupačnost u području javnog prijevoza, kao i nepristupačnost ustanova i objekata javne namjene. Mnogo je pritužbi vezano i uz nedostupnost zdravstvenih usluga", kaže pravobraniteljica za OSI

Koji su ciljevi najavljene reforme sustava socijalne skrbi i što se radi po tom pitanju?
- Javnost nije dovoljno upoznata  s ciljevima reforme, a nedostatak cjelovitih informacija potiče različita nagađanja pa i nesigurnost korisnika ovog sustava koji opravdano strahuju od restrikcija u vidu smanjenja pa i ukidanja određenih prava. Pritužbe osoba s invaliditetom Uredu pravobraniteljice često se odnose na  birokratiziranost sustava, njegovu neosjetljivost na potrebe osoba s invaliditetom i usmjerenost na rješavanje po zahtjevima za priznavanje određenih prava, bez sagledavanja ljudskih problema u njihovoj sveukupnosti. Krajnje nezadovoljstvo  prisutno je ne samo među  korisnicima nego i među djelatnicima centara za socijalnu skrb koji govore o zagušenosti  prevelikim brojem javnih ovlasti i kadrovskoj podkapacitiranosti. Organizaciju rada u kojoj ne postoje  stručnjaci specijalizirani  za rad s osobama s invaliditetom jedni i drugi ocjenjuju lošim rješenjem. Od konkretnih smjerova u kojima se namjerava provesti reforma sustava upoznati smo s započetim procesom deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi, kao i osnivanjem radne skupine za izmjenu Zakona o socijalnoj skrbi.

Kakav je stav Vašeg ureda i Vas kao pravobraniteljice prema programu osobni asistenti za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju? Imate li mogućnosti utjecati na donošenje zakona o osobnim asistentima?

- Program osobnog asistenta predstavlja vrijednu podršku uključivanju osoba s najtežim invaliditetom  u život zajednice koji  izravno  doprinosi izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom. Ipak, nedostatak ovog programa je činjenica da se usluga godinama osigurava putem

"Žene s invaliditetom nerado prijavljuju nasilje - zbog ekonomske i druge ovisnosti o onima koji vrše nasilje, ali i zbog nedostatka cjelovitih programa pomoći  i podrške utemeljenih na principu neovisnog življenja"

projekta, kroz ugovore između nadležnog državnog  tijela  i udruga i prema kriterijima koje je potrebno mijenjati. Mišljenja smo, a o čemu smo više puta obavještavali nadležno ministarstvo, kako bi se ovo područje moralo zakonski regulirati. Sukladno djelokrugu rada Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom imamo ovlast potaknuti donošenje i izmjena zakona i drugih propisa koji se odnose na prava i zaštitu osoba s invaliditetom pa u skladu s tim redovito u svim izvješćima ukazujemo na potrebu da se donese zakon koji bi obuhvatio sve oblike asistencije za osobe s invaliditetom. Međutim, preporuke pravobraniteljice nisu obvezujuće.

Kakva je suradnja Vašeg ureda s tijelima državne uprave?
- Postoje razlike. Sa nekim tijelima državne uprave imamo jako dobru suradnju u zaštiti prava osoba s invaliditetom, traže naše mišljenje i propituju stavove oko mnogih pitanja dok druga tijela samo formalno ispunjavaju obveze dostavljanja očitovanja na preporuke, upozorenja i upite Ureda pravobraniteljice.

 

Što mislite o smanjenju poticaja iz proračuna civilnim udrugama za 60 posto?
- Od 2010. godine kontinuirano upućujemo preporuke i upozorenja da se uvaži posebnost udruga osoba s invaliditetom kao udruga za opće dobro koje je država prepoznala kao partnere koji ispunjavaju one praznine kada država ne osigurava usluge kroz sustav. U više navrata smo predlagali uvođenje standarda kvalitete socijalnih usluga i kontrolu njihovih pružatelja i upozoravali na neprihvatljivost smanjenja  financiranja usluga koje u sustavu nisu osigurane ni na koji drugi način, a njihovo pružanje neposredno utječe na kvalitetu života i zdravlje osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji. Dok se pružanje usluga ne ustanovi na drugačiji način ili ne uspostavi drugačiji način financiranja programa i projekata udruga, moraju im se osigurati potrebna sredstva jer nekapacitirane udruge ne samo da neće moći pružati usluge nego se neće moći niti prijavljivati na natječaje preko kojih bi sredstva osigurale iz drugih izvora, a ne pretežitim dijelom iz državnog proračuna. Ovim činom dovedeno je u pitanje opstojnost udruga osoba s invaliditetom kako u urbanim tako i u ruralnim sredinama.

Koje su najvažnije stavke vezane za osobe s invaliditetom koje se moraju regulirati do ulaska Hrvatske u EU ?
- Budući da su pretpristupni pregovori Hrvatske i Europske unije završili, Europska unija više neće tražiti dodatne regulacije. Pitanja na kojima se inzistiralo u izvješćima o napretku Hrvatske u procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u prvom redu se odnosila na pitanje pristupačnosti građevina i usluga osobama s invaliditetom te pitanja razvoja mreže socijalnih usluga u zajednici i smanjenje broja osoba s invaliditetom u institucijama.
Ono što svakako treba urediti ne zbog Europske unije nego zbog nas samih, je pitanje naknada  s osnova invaliditeta. Ovo je najvažnije pitanje za osobe s invaliditetom. Naknade moraju biti poticajne za uključivanje i zapošljavanje, trebaju odgovarati individualnim potrebama i biti usmjerenije. Također je potrebno urediti normativno područje zapošljavanja i obrazovanja na način da se stvarno jamči nediskriminacija i inkluzija.

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom sadrži pravo na izbor mjesta stanovanja. Trenutno u Hrvatskoj veliki broj osoba s invaliditetom živi u staračkim domovima koji nisu mjesta prikladna za život mladih osoba koje tamo ostaju do kraja života. Postoje li mogućnosti i volja za promjene po pitanju deinstitucionalizacije, pronalaženja humanijih rješenja (stambene zajednice, centri za pomoć)?

- Ne postoje točni podaci o broju osoba s invaliditetom koje zbog nepostojanja usluge podrške ne mogu ostvariti ovo temeljno ljudsko pravo na izbor mjesta gdje i s kim će živjeti te su prisiljene živjeti nametnutim načinom života, vrlo često daleko od svojih domicilnih sredina uslijed čega gube obiteljske i prijateljske veze. Usprkos nepostojanju službenih statistika, Uredu se sve više javljaju osobe  s upitima poput ovog: "Ja nemam primjedbe niti pritužbe. Mene zanima, kao i većinu mojih prijatelja, kakvo će biti u bliskoj budućnosti stanje osoba s invaliditetom,  točnije onih koji potpuno ovise o tuđoj njezi a koji žive s roditeljima. Gdje će takve osobe završiti? Ja imam osobnog asistenta, naravno zasada samo na 4 sata, ali hoće li to napredovati? Imam prijatelje koji, nažalost, završavaju u staračkim domovima nakon smrti jednog roditelja u obitelji.

"Sa stanovišta zaštite ljudskih prava radi se o diskriminaciji kada se osoba kojoj je zbog invaliditeta potreban neki oblik podrške izdvaja u instituciju samo zato što odgovarajući oblici podrške u zajednici nisu osigurani"

Ured pravobraniteljice od svojeg osnutka intenzivno se zalaže za poboljšanje kvalitete života svih kategorija osoba s invaliditetom. Uz osobnu asistenciju, ukazuje se kako je u lokalnim sredinama nužno razviti i niz drugih oblika podrške, cijelu mrežu različitih usluga, koje bi bile dostupne prema individualnoj potrebi svake osobe. To znači da treba razvijati i usluge pomoći u kući, osobne pomoći i njege, dostupan prijevoz, pomagala, komunikacije  i ostalo. Smještaju u institucije se pribjegava jer druga alternativna rješenja ne postoje. Premda jača svijest o potrebi razvoja mreže usluga u zajednici, nisu uočeni značajniji pomaci u ovom smjeru. Jedna od zapreka je i nedostatak pružatelja usluga u zajednici.

Kako Ured pravobraniteljice djeluje na podizanju vidljivosti osoba s invaliditetom?
- Smatramo da i samo postojanje specijaliziranog pravobraniteljskog ureda za osobe s invaliditetom doprinosi tome da se pitanja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kontinuirano stavljaju na dnevni red na svim razinama. Svojim medijskim istupima, sudjelovanjem na različitim javnim skupovima te predstavljanjem izvješća o radu političkim strukturama kroz izlaganje u Hrvatskom saboru, Ured djeluje na podizanje razine svijesti  o pravima, ali i doprinosu osoba s invaliditetom, njihovim potencijalima i postignućima na različitim područjima ljudske djelatnosti - od gospodarstva, znanosti, sporta, politike, kulture i svih drugih područja. Utjecajem na zakonodavstvo, ali i putem preporuka u pojedinačnim slučajevima kontinuirano se ukazuje na prava i potrebe osoba s invaliditetom i na taj način djeluje na podizanje njihove vidljivosti.

Najčešće pritužbe?

Najčešće se pritužbe odnose na sustav socijalne skrbi, konkretnije na postupanja centara za socijalnu skrb kod priznavanja različitih prava iz toga sustava, potom ne nepoštivanje prednosti pri zapošljavanju, propuštanje razumne prilagodbe u osiguravanju obrazovanja na svim razinama od vrtićkog odgoja do visokoškolskog obrazovanja, nepristupačnost u području javnog prijevoza, kao i nepristupačnost ustanova i objekata javne namjene. Mnogo je pritužbi vezano i uz sustav zdravstva, odnosno nedostupnost zdravstvenih usluga.

Je li istina da je nasilje nad ženama s invaliditetom u porastu? Što institucije poduzimaju kako bi to spriječile?
Žene s invaliditetom nerado prijavljuju nasilje - zbog ekonomske i druge ovisnosti o onima koji vrše nasilje, ali i zbog nedostatka cjelovitih programa pomoći  i podrške utemeljenih na principu neovisnog življenja. Iako pravobraniteljica ne raspolaže s podacima o povećanju nasilja nad ženama s invaliditetom, smatramo kako bi isti podaci prije ukazivali na smanjenje tamne brojke slučajeva nasilja, odnosno na povećanje prijavljivanja slučajeva nasilja nad ženama s invaliditetom. Smatramo da će slučajevi prijavljivanja nasilja nad ženama s invaliditetom biti u porastu zbog njihova osnaživanja kao i podizanja razine svijesti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja.

Hoće li ulazak Hrvatske u Europsku uniju donijeti neke pomake u integraciji osoba s invaliditetom na tržište rada, pa i u društvo u cjerlini?

Koliko će ulazak Hrvatske u Europsku uniju utjecati na uključivanje osoba s invaliditetom ovisit će kao i do sada o naporima koje će svi dijelovi hrvatskog društva uložiti u korištenje resursa koji će nam biti stavljeni na raspolaganje.

Je li uistinu opravdana odluka Ministarstva socijalne politike i mladih da zatvori ustanovu 'Stančić' za osobe s intelektualnim oštećenjima?
- Republika Hrvatska se obvezala reformirati sustav skrbi o osobama s invaliditetom koji se velikim dijelom temeljio na institucionalnom zbrinjavanju. Zbog preuzete obveze provođenja procesa deinstitucionalizacije uz razvoj usluga u zajednici nužno će doći do transformacije domova socijalne skrbi  u kojima su stalno smještene osobe s invaliditetom. Smještaj osoba s invaliditetom u instituciju ne odgovara ljudskoj prirodi: boravak velikog broja korisnika na jednom mjestu, podložnost pravilima i dnevnom redu ustanove, nemogućnost sadržajnog života u zajednici, nemogućnost razvijanja svojih interesa i odlučivanja o promjenama u svojem životu – sve to čini ustanovu najmanje prihvatljivim oblikom skrbi za osobe s invaliditetom. Sa stanovišta zaštite ljudskih prava radi se o diskriminaciji kada se osoba kojoj je zbog invaliditeta potreban neki oblik podrške izdvaja u instituciju samo zato što odgovarajući oblici podrške u zajednici nisu osigurani. Sredstva koja se sada troše na obnavljanje, održavanje i nadziranje rada institucija, kao i na njihove stručne kadrovske kapacitete trebaju se usmjeriti u razvoj usluga u zajednici, a sve kako bi se zbrinjavanje u ustanove zamijenilo programima podrške koji omogućuju življenje u zajednici.
Naravno da tijekom provođenja ovog procesa treba pripremiti zajednicu, informirati štićenike, njihove obitelji i bližnje kao i voditi računa da se ustanove ne zatvaraju prije nego li se svim njihovim štićenicima osiguraju uvjeti za samostalan život u zajednici uz primjerenu podršku.

Božica Ravlić i Mladen Kristić

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Objavljeno: 23.03.2013