Tko kaže da autizam ne može biti urnebesno smiješan?

"Bio sam na jednoj večeri gdje je bilo nekoliko roditelja djece s autizmom. U jednom trenutku su oni počeli prepričavati svoje šaljive anegdote sa svojom djecom. Uhvatio sam se kako plačem od smijeha“, prisjeća se Keenan Stump, začetnik ideje da se roditelji djece s autizmom krenu izražavati putem humorističkih točki

S autizmom nema šale.
Ili ipak ima. Naročito kad Chris Long (na naslovnoj fotografiji) ispriča šalu o trljanju grudi. O čemu se zapravo radi?

Ranije ovog mjeseca nekoliko roditelja djece s autizmom iz Kansas Cityja je, uz pomoć iskusnih komičara, počelo je s uvježbavanjem svojih humorističnih točki vezanih uz njihove anegdote koje doživljavaju kao roditelji djece s autizmom.
U petak će imati pravi nastup pred publikom.

Točka koju je Chris Long, majka dječaka s autizmom, uvježbala sastoji se od njenog cool ulaska na pozornicu uz pratnju glazbe. Zatim Chris, noseći zelenu kapuljaču na glavi, kreće sa svojom pričom o situaciji u McDonaldsu.

"Moj suprug Scott, 11-godišnji sin Dakota i ja često posjećujemo McDonalds. Dakota zbog autizma ne govori, ali zato obožava trljati ljudsku kožu. Trljat će vam ruku ili rame. Bilo koji dio kože, samo da je topla“, kaže Chris.

"Čim smo jednom prilikom stigli u McDonalds Dakota je požurio prema jednoj gospođi. Prišao joj je i krenuo joj trljati ruku. Ženini obrazi su se uskoro počeli rumeniti. Čujte, bilo je ljetno doba i gospođa je imala prilično dekoltiranu majicu, a moram naglasiti da su joj i grudi bile pozamašne. Neugodna situacija je nastala kad je Dakota posegnuo za ženinom dojkom i krenuo ju trljati. Trlja on, trlja, a ja ne znam što da radim.  Ja ga zbunjeno gledam, a on mene kao da pita: Da trljam i drugu?“

Ovo je samo jedna od šala koju pričaju roditelji djece s autizmom kako bi opuštenije prikazali svoju svakodnevicu života s autizmom.
Život s autizmom, kao i sa svakim drugim invaliditetom, često zna biti frustrirajuće humorističan. Ne znate bi li se smijali ili plakali.
Autizam zahvaća 1 na 83 osobe, 1 na 53 dječaka. Svaki slučaj autizma je jedinstven.
"Ljudi s autizmom samo drugačije procesuiraju svijet oko sebe“, kaže Keenan Stump, terapeut koji radi s djecom s autizmom. 
Keenan Stump je začetnik ideje da se roditelji djece s autizmom krenu izražavati putem humorističkih točki.
"Bio sam na jednoj večeri gdje je bilo nekoliko roditelja djece s autizmom. U jednom trenutku su oni počeli prepričavati svoje šaljive anegdote sa svojom djecom. Uhvatio sam se kako plačem od smijeha“, prisjeća se Stump.
Ova priča samo je još jedna potvrda da je smijeh ljekovit, kako za roditelje, tako i za okolinu koja tako na relaksiran način shvaća što znači živjeti s autizmom.

B. Šutalo