Zakonski kriteriji za inkluzivni dodatak

PITANJE: A. Š. B. Poštovani, imam 22 godine i invalid sam 80 posto. Koristim osobnu invalidninu i dječji doplatak. Interesira me imam li pravo na inkluzivni dodatak? Živim s roditeljima i mama je moj skrbnik, a lišen sam radne sposobnosti

ODGOVOR: Poštovani, Zakonom o socijalnoj skrbi usvojenim 2011. godine u socijalni sustav novčanih naknada i potpora involvirano novo pravo – pravo na inkluzivni dodatak. Kasnijim izmjenama i dopunama Zakona ta je odredba ukinuta.  Inkluzivni dodatak je zamišljen kao novčana potpora namijenjena osobama s invaliditetom radi stvaranja uvjeta za izjednačavanje mogućnosti za njihovo uključivanje u svakodnevni život, a pravo na istog ima osoba s utvrđenim dugotrajnim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, koja u međudjelovanju s različitim Tihana Levak, Pravna klinika u Zagrebupreprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, zbog čega postoji potreba za određenom razinom potpore u obavljanju aktivnosti za uključivanje u svakodnevni život. Za pojedine kategorije osoba s invaliditetom potpora se osnovom ovog prava određuje u sedam razina, a uvjeti, područja, kriteriji i način procjene razine potrebne potpore osoba s invaliditetom, iznos novčane potpore, te druga pitanja povezana s inkluzivnim dodatkom biti će uređeni posebnim zakonom.

Međutim, u organizaciji Ministarstva socijalne politike i mladih u rujnu je održan sastanak na koji su bili pozvani i predstavnici saveza osoba s invaliditetom različitih oštećenja. Na sastanku je od strane Ministarstva predloženo da se za sada odustane od zakona o inkluzivnom dodatku.
Naime, Zakon o inkluzivnom dodatku objedinjavao bi pravo na osobnu invalidninu, pravo na doplatak za pomoć i njegu, pravo na naknadu do zaposlenja te dječji doplatak. Smatra se da objedinjavanje postojećih prava u inkluzivni dodatak nije dobro rješenje. Za pojedine kategorije osoba to bi značilo da neće ostvariti pravo ili visina naknade neće pratiti potrebu koja proizlazi iz težine invaliditeta čime bi veliki broj osoba s invaliditetom dobio jednako male iznose kao što ih primaju i sada.

Spornim se drži i namjera da se inkluzivni dodatak priznaje ovisno o dohodovnom cenzusu osobe. Ova potpora ne smije ovisiti o prihodu pojedinca. Inkluzivni dodatak treba biti novčana naknada koja služi uključivanju u svakodnevni život u zajednici. Stoga je ona nadoknada za povećane troškove pri zadovoljavanju potrebe osobe s invaliditetom, kako bi se njezin položaj izjednačio sa osobama bez invaliditeta. To je obaveza koja proizlazi iz Ustava RH, koji obvezuje na posebnu skrb za osobe s invaliditetom, te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja već u uvodnim odredbama ističe potrebu omogućavanja osobama s invaliditetom puno i ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

Posljedice ovakvog zakonskog uređenja za dio osoba s invaliditetom značile bi  pogoršanje njihovog položaja i socijalnu izolaciju. Smanjenje socijalnih prava osobama s invaliditetom nije cilj koji se želi postići donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku, jer ih se time izlaže većem siromaštvu. Slijedom navedenog, usvojena je odluka o suspenziji procesa donošenja novog zakona dok se ne stvore potrebni preduvjeti za njegovu provedbu, a osobe s invaliditetom ostvaruju prava iz socijalne skrbi kao i do sada.

Tihana Levak, Pravna klinika u Zagrebu