Slučaj djevojke koja boluje od mišićne distrofije i željela je ozakoniti svoju vezu sa zdravim mladićem prava je slika društva u kojem živimo. Svećenik je odbio vjenčati ih, uz obrazloženje da ne može ozakoniti brak za koji zna da neće rezultirati potomstvom

U ime koje obitelji? Obitelj je ljubav, sigurnost, sloboda. Onaj komad papira koji potpisujete nije garancija ljubavi i obitelji. Pogledajte oko sebe, koliko je tih zajednica muškarca i žene samo oljuštena fasada. Na prvi pogled, kod malo boljih glumaca tek kasnije uočava se koliko je prazna i šuplja obitelj koju održavaju iz formalnih, najčešće materijalnih razloga. Koja je to količina straha i nesigurnosti  kad ste došli na ideju da se u Ustav unese definicija braka.

Najjednostavnije je suditi drugima, pritom se pozivajući na vjeru. Koja to vjera zagovara tu silnu količinu bijesa, netrpeljivosti, čak i mržnje prema različitostima. Mi, osobe s invaliditetom živimo i osjećamo degradaciju te jako dobro znamo koji je to osjećaj kad te se gleda kao čudovište zato što se usuđuješ upustiti u ljubavnu vezu s tijelom koje često ne odgovara slici ljepote koju nam je nametnulo društvo u kojem živimo. Šokiranost javnosti kad osoba s invaliditetom ima  želju za ispunjenjem vlastite seksualnosti, stvaranjem obitelji nešto je s čime živimo. Među nama sigurno također ima osoba koje osjećaju privlačnost prema istom spolu, ali tko se usudi progovoriti o tome, kad nas se gleda kao aseksualnu vrstu u svijetu koji ne prihvaća invaliditet, a spomenuti seksualnu orijentaciju bilo bi previše. I tako veliki broj osoba s invaliditetom živi u prisilnom celibatu, ne usuđujući se izraziti svoje potrebe za ispunjenjem emocionalnih i seksualnih želja.

"Zli su ljudi oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid. Oni imaju snage tražiti ljubav - jer je ne trebaju i imaju hrabrosti nuditi je - jer nemaju što dati" Bernard Shaw

Slučaj djevojke koja boluje od mišićne distrofije i željela je ozakoniti svoju vezu sa zdravim mladićem prava je slika društva u kojem živimo. Svećenik je odbio vjenčati ih, uz obrazloženje da ne može ozakoniti brak za koji zna da neće rezultirati potomstvom. Po toj logici  zdravi parovi trebaju priložiti potvrdu kojom će dokazati da imaju zdrave reproduktivne organe!
Ne spaljujemo više vještice, ali sad bi veliki broj vas najradije pripremio lomaču za sve one koji se usude pokazati da vole osobu istog spola. Dopisujete se preko interneskih stranica oni za i oni protiv. Zašto je došlo do ovog pitanja, danas, pa znamo da su stari Grci dijelili ljudsku seksualnost na homoseksualnu i heteroseksualnu, poštujući potrebu osobe da erotski odgovori na ljepotu ljudskog bića neovisno o njegovom spolu. Homoseksualnost nije posebno zabrinjavala Crkvu sve do 12. stoljeća kad se počinje oštro osuđivati kao protuprirodan čin izjednačen s grijehom zbog činjenice da ne može dovesti do stvaranja potomstva. Izum kontracepcijske pilule 1960. godine doveo je do slobode uživanja u seksualnom činu bez odgovornosti mogućeg roditeljstva, što heteroseksualnim parovima pruža mogućnost slobodnog seksa koji nema cilj stvaranja potomstva. Baš me zanima koliko vas od 750 000 potpisnika koji referendumom misli da će zaštiti i ojačati obitelj prakticira seksualne aktivnosti samo u cilju stvaranja potomstva. Treba li protjerati i vlastito dijete zavoli li osobu istog spola?
Tako nam je dobro da nam je najveći problem tko s kim spava. Ne mislim da su homoseksualci bolji ili lošiji od heteroseksualaca, svi smo samo ljudi, s različitim sklonostima. Dovoljno mi je vidjeti poznanika koji se rastao i odgaja vlastitu kćer, priznao je svijetu i sebi da je homoseksualac, živi sa partnerom i sretan je. Odgaja svoju djevojčicu koja gleda svijet širom otvorenih očiju, sigurna u sebe i bez predrasuda. Poštenije od onih koji u javnosti izražavaju zgražanje nad homoseksualcima, a kad je ženica odsutna ispunjavaju svoje homoseksualne sklonosti.
Igrate se Boga. Mislite da ste savršeni imajući partnera suprotnog spola i time si dajete pravo upravljati sudbinama po vama posrnulih grešnika. U državi koja svaki dan broji sve veći broj obespravljenih, gladnih i nemoćnih vi  nastojite uvjeriti sve nas da različit znači biti bolestan. Tko vam daje pravo da zabranite zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba, osjećaja bliskosti i uzajamne ljubavi. Pozivate se na ljubav, pravo i empatiju, a poštujete samo svoje mišljenje. Trulež, koji neće spasiti instituciju braka koja propada upravo zbog sebičnosti pojedinaca nalik vama koji misle da će komad papira biti garancija poštivanja i vječne ljubavi. Usuđujete se u svoje priče uvoditi djecu, pa upravo su djeca svjedoci nemoralnog, korumpiranog svijeta. Posebno djeca s teškoćama u razvoju, za koju se roditelji bore da ih se počne gledati kao osobe koje imaju ime, prezime, osobnost.
Ako postoji Bog i Božja kazna na koju se pozivate, onda dozvolite da svatko dočeka svoj sud, ne sudite i ne ograničavajte čovjekove slobode svojim neargumentiranim stavovima.

Božica Ravlić

Objavljeno: 07.11.2013