Hrvatski paraolimpijac Velimir Šandor osvojio je srebrnu medalju u bacanju diska u kategoriji F52, osvojivši tako prvo odličje za Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama u Tokiju

 

Atletičar velikogoričkog Uspona je prije pet godina u Rio de Janeiru osvojio broncu, no sada je otišao i korak dalje ostvarivši najveći uspjeh u karijeri.

Nakon iscrpljujućeg i dugotrajnog natjecanja, Šandor je do srebra stigao s rezultatom 19.98 metara, dok je zlato osvojio Poljak Piotr Kosewicz s četiri centimetara boljim rezultatom. Broncu je osvojio Indijac Vinod Kumar bacivši disk 19.91m, a legendarni Latvijac Aigars Apinis, vlasnik osam paraolimpijskih medalja u disku i kugli je na kraju bio četvrti (19.54).

- Ovo je čudo, ne znam što se uopće dogodilo. Znam da sam u Tokiju, ali ne znam gdje se nalazim jer su duša i tijelo negdje drugdje - kazao je Šandor koji je 2006. doživio prometnu nesreću i završio u kolicima.

Priznao je kako mu je buđenje u bolnici nakon prometne nesreće bilo jedno od najtežih iskustava u životu, a ova medalja najemotivniji trenutak. Sa suzama u očima posvetio je medalju majci koja je preminula prošle godine.

- Ovo je definitvno najemotivniji trenutak i ovu medalju posvećujem majci koja me napustila prošle godine. Ona me gurnula u sport, motivirala me i bodrila. Ovo je posveta njoj i mama velika ti hvala. Znam da si ovo ti režirala - dodao je atletičar rodom iz Opatije u Pokupskom.

Zanimljivo, Šandor je i u Riju osvojio prvu hrvatsku medalju, baš kao i u Tokiju.

- Sloup i ja smo se šalili kako paraolimpijske igre počinju s nama. Znači u Parizu me moraju staviti prvi ili drugi dan kako bih otvorio hrvatsku seriju.

Priznao je kako se nadao bronci, no osvojio je srebro, s četiri centimetara slabijim rezultatom od zlata.

- Kako je rekao veslač Damir Martin, kojeg iznimno cijenim, ovo nije srebro, nije niti platina, ovo je meteorit koji je pao.

Bacači diska su na stadion stigli već u pet, natjecanje je počelo u 19.30 po lokalnom vremenu, a završilo oko 22.00 sata. Šandor je bacao sedmi od osam finalista.

- Izgubio sam snagu čekajući, okopnio sam, Da sam bio drugi ili treći sigurno bih bacio preko 20 metara. Previše smo čekali, to se u budućnosti treba ubrzati.

Dodao je kako mu je godina odgode POI dobro došla kako bi posložio sve kockice na putu do novog odličja.

- Pet godina je prošlo od medalje u Riju što nije malo. Ova godina odgode je dobro došla da se stvari poslože, da se pripremim i fizički i psihički - dodao je.

Jedino žali što neće moći i turistički razgledati Tokio.

- Razočaravajuće je što ne možemo vidjeti niti jedan kutak ovog grada. Impresioniran sam kako su sve ovo izgradili i kako žive u ovom mravinjaku. Žao mi je što to ne mogu doživjeti barem 15 minuta.

Otkrio je kako se nakon Rija puno toga promijenilo u njegovom životu. Počeo je još jače trenirati, a prije dvije godine je dao otkaz kako bi se mogao pripremiti za POi.

- U Riju sam bacio 18.23, danas 19.98. To je skoro dva metra više, što nije malo u sportu. Prije sam mnogo energije trošio na posao i treninge.

Za kraj je imao i poruku onima koji ove Igre i ovaj sport smatraju ‘cirkusom’.

- Tko misli da je ovo ‘dođeš, baciš i osvojiš medalju’, samo neka izvoli probati. Iza svega ovoga stoji enorman rad i trud i želim se zahvaliti trenerima Ivanu Čengiću i Miovilu Renduliću jer bez njih ne bi bilo ove medalja.

Velimir je nastradao 2006., u svojoj 20. godini u prometnoj nasreći na povratku s nedjeljnog turnira u nogometu. Sletio je s autom u jedan jarak i nespretno udario u krov auta te slomio šesti vratni kralježak. Zadobio je dijagnozu tetrapareze, uz djelomične pokrete ruke i osjete u nogama, uz nešto malo pokreta.

Po završetku polugodišnje rehabilitacije u Varaždinskim toplicama i nakon dvogodišnjeg oporavka 2009. se uključio u atletiku za osobe s invaliditetom.

Šandor je svoj potencijal nagovijestio u Sočiju na Svjetskim igrama gdje je osvojio zlato, potom je u Dohi na svjetskom prvenstvu 2015. bio treći, da bi 2016. u Grossetu na europskom prvenstvu osvojio srebro.

Godinu dana kasnije osvojio je i srebro na SP-u u Londonu, a ove je godine je bio treći na EP-u u Poljskoj.

Oduševljenje srebrnom medaljom nije skirvao niti njegov trener Ivan Čengić.

- Kada sam ušao u ovaj nevjerojatan stadion pomislio sam kako bi bilo sjajno ovdje osvojiti medalju. Prekrasan je osjećaj, Znao sam da može i dalje, ali poklopio se umor kod svih i na kraju je osvojio srebro - kazo je Čengić.

- Napravili smo stepenicu više u odnosu na Rio de Janeiro, a Pariz je blizu. Ostaje nam još zlato. Šalim se, neću pretjerivati, već ovo je sjajan uspjeh - dodao je.

Osvrnuo se i na Šandorovu tehničku izvedbu.

- Mogla je biti i bolje, bio je malo ukočen. Da je to išlo lakše sigurno bi prebacio 20 metara - kazao je.

 

Hina

Objavljeno: 30.08.2021