Moja priča: Marin Giljanović

"Ne želim pasti u depresiju, iako na iste probleme nailazim kad želim ući u društvo - odbijanje na osnovi invaliditeta. Žalosno, jer mi osobe s invaliditetom često vrijedimo više, imamo kvalitetu, jake smo i izgrađene osobe u odnosu na zajednicu zdravih koji nas ne prihvaćaju", kaže prvak Hrvatske u utrkama u kolicima

“Imam 20 godina i rođen sam u Puli, gdje živim i danas. Rođenjem mi je dijagnosticirana cistična spina bifida. U vrtić sam išao u Centar za cerebralnu paralizu i ostale potrebe u Puli.  U osnovnoj školi pojedinci me nisu prihvaćali zbog moga invaliditeta, ali bilo je i onih koji su bili uz mene, završio sam je prema prilagođenom programu. Srećom,  vrijeme školovanja prošlo je uz profesorice koje su mi pomagale u svakom trenutku. Dok sam pohađao osnovnu školu bilo nas je troje s invaliditetom.  Mislim da bi sve škole u Hrvatskoj morale educirati profesore kako bi prihvatili osobe s invaliditetom kao normalne osobe i omogućilo im se školovanje sa svojim vršnjacima,  a ne da nas se izdvaja, čime smo automatski uskraćeni za socijalizaciju i stvaranje novih prijateljstava. Nakon završene osnovne škole upisao sam se u Ekonomsku školu u Puli, koju sam, nažalost, morao napustiti zbog zdravstvenih komplikacija. Moja ljubav je, uz sport,  i glazba. Završio sam Osnovnu glazbenu školu i sviram violinu i blok-flautu“, priča Marin Giljanović.

Put do atletskog Olimpa

Procjenjuje se da oko 7.000 osoba ima spina bifidu, koja je najčešće tjelesno oštećenje prisutno od rođenja. Kod 65 milijuna žena u svijetu postoji rizik da rode dijete sa spina bifidom. U prosjeku svakodnevno se rađa osam djece sa spina bifidom ili nekim sličnim oštećenjem kralježnice ili mozga. Posljedice spina bifide individualne su za svaku osobu. Čak 90 posto djece s najtežim oblikom spine bifide ima hidrocefalus (proširenje komora mozga kojem je prethodilo ili je aktualno povišenje tlaka u središnjem živčanom sustavu) te se njima operacijski mora postaviti pumpica (shunt) koja će pomoći otjecanju tekućine (pumpice ostaju doživotno).

"Mnoštvo puta mi se dogodilo da se zaljubim u neku curu, pozovem je van na piće i ona me glatko odbije. Tada se pitam zašto? Zbog invaliditeta?"

“Tako sam se još 2005. godine otisnuo u sport za osobe s invaliditetom“, nastavlja Marin. “Obožavam atletiku i nadam se još većim uspjesima u budućnosti. Ako mi zdravstveno stanje to dozvoli želim doći do vrha. Sportsku karijeru počeo sam u Sportskom društvu paraplegičara Pula. Prvi nastup imao sam 2005. godine na Prvenstvu Hrvatske u atletici za osobe s invaliditetom u Zagrebu, zatim 2006. godine isto prvenstvo u Varaždinu. Ova natjecanja na 100 i 200 metara donijela su mi četiri brončane medalje.
Od 2007. do 2011. godine uzeo sam pauzu sa željom da završim privatnu školu za web dizajnera i steknem zanimanje kojim se ne bavim jer uistinu nema posla, čak ni za one koji su završili fakultet, a posebno ne za mene. Godine 2011. nastupio sam pred domaćom publikom u Puli na Prvenstvu Hrvatske u atletici za osobe s invaliditetom pod vodstvom Atletskog kluba Spektar i postao prvak Hrvatske na 100 i 200 metara u svojoj kategoriji. Danas treniram za Atletski klub za osobe s invaliditetom Medulin.

Bolest tzv. zdravih ljudi

Pozitivno gledam na život i ne osjećam se kao drugačiji s obzirom na invaliditet, on za mene ne postoji. Samostalan sam 70 posto i time roditeljima, prijateljima i obitelji dokazujem da mogu i želim. Okružen sam prijateljima koji me razumiju i uz mene su u dobrim iMarin u pohodu na atletski Olimp lošim trenucima. Ne interesiraju me lažna prijateljstva, koja nestaju u trenucima kad se trebaju dokazati. Vlastitim životom nastojim društvu koje ne pokazuje dovoljno razumijevanja za naše potrebe ukazati da smo mi ljudi kao i svi oni. Mnoštvo puta mi se dogodilo da se zaljubim u neku curu, pozovem je van na piće i ona me glatko odbije. Tada se pitam zašto? Zbog invaliditeta? Ne dozvoljavam si da me to obeshrabri, borac sam i nakon takve situacije. Ne želim pasti u depresiju, iako na iste probleme nailazim kad želim ući u društvo - odbijanje na osnovi invaliditeta. Žalosno, jer mi osobe s invaliditetom često vrijedimo više, imamo kvalitetu,  jake smo i izgrađene osobe u odnosu na zajednicu zdravih koji nas ne prihvaćaju. Slobodno vrijeme najčešće provodim s prijateljima. Iako sam mlad rijetko izlazim u noćni život, više sam jutarnji tip. Odlazim u grad, kao i svi mladi mojih godina na kave i razgovor“, kaže Marin.

Život pun izazova

Poteškoće koje se mogu javiti su djelomična ili potpuna paraliza, teškoće s kontroliranjem mjehura i pražnjenjem crijeva, teškoće učenja, depresija, alergija na lateks, socijalni i seksualni problemi . Osobe sa spina bifidom suočene su s mnogim izazovima, ali ih njihovo oštećenje ne određuje kao osobe. Zahvaljujući medicinskoj terapiji i tehnologiji, većina osoba sa spina bifidom može imati normalan život, karijeru, obitelj i djecu kao svaka druga osoba.
Piše: Božica Ravlić