Svi imamo nekakva mišljenja, više ili manje subjektivna i gotovo uvijek ne potpuno bazirana na činjenicama. Kako bi moj komentar bio što manje subjektivan, odlučio sam porazgovarati s nekim ljudima

 

Početkom veljače ove godine pisali smo o nastojanjima da se u Sjedinjenim Američkim Državama promijene propisi koji poslodavcima omogućavaju da osobama s invaliditetom plaćaju manje od minimalne plaće.

Naime, prema zakonu koji datira iz 1930-ih godina, poslodavci mogu dobiti potvrde od američkog Ministarstva rada koje im omogućavaju da plate osobe s invaliditetom manje od saveznog minimuma, a radnici koji su plaćeni po nižoj stopi trebali bi primiti kompenzaciju na temelju razine produktivnosti u odnosu na radnike bez invaliditeta.

Kritičari kažu da je takav sustav izrabljivački i da neke osobe s invaliditetom zarađuju samo po nekoliko centa na sat. No postoje obitelji i zagovornici koji kažu da taj sustav i dalje igra važnu ulogu, posebno za one s teškim invaliditetom kojima je vrlo važan osjećaj da doprinose zajednici u kojoj žive.

U novom Zakonu o preoblikovanju u konkurentno zapošljavanje zahtijevalo bi se od ministarstva da prestane izdavati potvrde. Osim toga, mjera bi omogućila dodjelu bespovratnih sredstava i uspostavila centar za tehničku pomoć tvrtkama koje trenutno koriste podminimalne plaće kako bi prešle na poslovni model koji zapošljava osobe s invaliditetom na konkurentan i integracijski način.

Kakva je situacija u Hrvatskoj? Svi imamo nekakva mišljenja, više ili manje subjektivna i gotovo uvijek ne potpuno informirana ili bazirana na činjenicama. Kako bi moje mišljenje u ovom komentaru bilo što manje subjektivno, odlučio sam porazgovarati s nekim ljudima. Informirati se.

- Iskreno, nije mi poznat podatak o plaćama osoba s invaliditetom u drugim poduzećima, odnosno generalno, no činjenica je da velik broj poslodavaca radije plaća penale za nezapošljavanje osoba s invaliditetom nego ulazi u proces obuke te zapošljavanja osoba s invaliditetom - kaže Ivan Božić, upravitelj Socijalne zadruge Humana Nova.

Informacije o visini plaća nema ni Mihaela Jović Karešin, predsjednica Udruge za rehabilitaciju i edukaciju Visoki jablani, no ističe jedan vrlo zabrinjavajući podatak.

- Moram priznati da nisam naišla u Hrvatskoj niti na jedno relevantno istraživanje koje se bavi razlikom u plaćama osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta za isti rad i na istim radnim mjestima. Međutim, meni se čini da smo mi kao društvo još uvijek na početku procesa integracije osoba s invaliditetom na tržište rada, i po pitanju osvještenosti relevantnih dionika o sposobnostima i kapacitetima osoba s invaliditetom za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada i po pitanju provedbe mjera za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naime, nedavno predstavljeno međunarodno istraživanje o raznolikosti zaposlenika, provedeno u devet europskih zemalja na ukupno 24.900 ispitanika, pokazalo je da Hrvati najrjeđe na poslu susreću pripadnike LGBT zajednice (15%) i osobe s invaliditetom (17%) - ističe Jović Karešin.

Kako ne bismo tražili odgovore uvijek od istih ljudi i iz istih izvora, odlučio sam zaobići Pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom i Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, te pitanje postaviti gotovo na samom izvoru, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

- Hrvatski zakonodavni okvir polazi od činjenice kako svaka zaposlena osoba s invaliditetom radi na poslovima za koje je u potpunosti radno sposobna. Dakle, pojedini invaliditet ne znači nužno i radnu nesposobnost za sve poslove, nego samo za pojedine poslove. U tom smislu, osoba s invaliditetom pojedine poslove, ako je za njih potpuno radno sposobna, može obavljati u punom intenzitetu baš kao i osoba bez invaliditeta te naši zakoni ni ne daju mogućnost za nižu plaću - objašnjava Milica Jovanović, savjetnica glavnog direktora za radne odnose i ljudske potencijale u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Zakonodavni okvir, barem što se plaća tiče, u Hrvatskoj očito nije problem. No zakoni ne reguliraju samo plaće, niti su plaće jedini mogući kamen spoticanja kada govorimo o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Međutim, kako kaže Mihaela Jović Karešin, zakoni i propisi koje imamo u Hrvatskoj nisu loši.

- Što se zakona i propisa tiče, zahvaljujući UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, legislativi EU, nacionalnim aktima poput Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom, pravilnicima i slično, osobama s invaliditetom zajamčeno je uključivanje na tržište rada na ravnopravnoj razini sa svim drugim građanima. Osobe s invaliditetom imaju mogućnost zapošljavanja pod općim ili posebnim uvjetima, a poslodavci za zapošljavanje osoba s invaliditetom mogu ostvariti porezne olakšice i brojne poticaje kao što su subvencija plaće i naknada razlike radi smanjenog radnog učinka, financiranje stručne podrške, sufinanciranje troškova obrazovanja, sredstava za arhitektonsku i tehničku prilagodbu radnog mjesta, naknada doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, sufinanciranje kamate za kreditna sredstva po povoljnim uvjetima, novčana nagrada za zapošljavanje izvan kvote i slično. Dakle, uzimajući u obzir mjere aktivne politike zapošljavanja osoba s invaliditetom, zakonski mehanizmi u Republici Hrvatskoj omogućuju pozitivnu diskriminaciju.

- Na temelju olakšica za oporezivi dio plaće, moja kolegica s invaliditetom, za isti rad na istom radnom mjestu, ustvari bi trebala imati veću neto plaću nego ja ukoliko nam je ukupan trošak plaće, dakle bruto II, isti. Je li to tako u praksi ne znam i voljela bih vidjeti istraživanje koje bi pokazalo stvarno stanje stvari - objašnjava predsjednica Visokih jablana.

Pozitivne propise ističe i upravitelj Humane Nove, ali upućuje i na vrlo velik problem.

- Većina privatnih poslodavaca nažalost ne mogu naći adekvatno osposobljenu osobu s invaliditetom za uključivanje na tržište rada u njihovom poduzeću. Promjenom, odnosno doradom pravilnika o kvotnom zapošljavanju olakšala se mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom i vjerujem da će u budućnosti rezultati biti još bolji, te da smo na dobrom tragu - optimističan je Božić.

Činjenice da tržište rada nije bajka za osobe s invaliditetom unatoč korektnom zakonskom okviru svjesna je i Jović Karešin.

- Ono što je u našem društvu neosporiva činjenica je da osobe s invaliditetom teško uopće uspjevaju naći posao, a kamoli u struci. Kada ih zapošljavamo, moraju za svako novo radno mjesto ponovno prolaziti vještačenje svojih sposobnosti i radnih kapaciteta od strane vrlo upitno stručnog tijela koje im, neovisno o vrsti invaliditeta i stupnju obrazovanja, postavlja pitanja tipa ‘Koliko tjedan ima dana?’, što je apsolutna diskriminacija i često uvreda. Kao da ljudi nisu sami u stanju pokazati za što su sposobni na temelju svog obrazovanja i referenci. Kao da ne prolaze redovan probni rad kod poslodavca tijekom kojeg isto tako mogu pokazati što znaju i umiju. Također je činjenica i da su sve ove mjere pozitivne diskriminacije rezultirale time da osobe s invaliditetom uglavnom svaštare po udrugama, rade u nekim davno zastarjelim zanimanjima i osposobljava ih se za zanimanja koja nerjetko više ni ne postoje, često im se ni ne isplati raditi jer uživaju invalidnine i obiteljske mirovine koje su im sigunije, a zamrzavaju se ili ukidaju po zapošljavanju. Dakle, krajnji cilj je postalo što manje raditi uz što više poticaja.

Zaključke ću ovaj put također ostaviti svojim sugovornicima. Mislim da su sjajno poentirali.

- Iskreno, u sveukupnim socio-ekonomskim i političkim uvjetima u kojima trenutno živi cjelokupna hrvatska populacija, zaista nemam ideju kako riješiti izazov isključenosti osoba s invaliditetom sa tržišta rada. Koliko god se trudila ne biti malodušna, čini mi se da smo svi u istoj žabokrečini već predugo. U zadnje vrijeme pomišljam kako bi se stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom mogla po inerciji početi smanjivati jer je usljed velikih emigracija hrvatskog stanovništva zadnjih godina na tržištu rada došlo do ozbiljnog pomanjkanja radne snage pa poslodavci imaju sve manje izbora i moguće da će početi više zapošljavati i osobe s invaliditetom. No, i ljudi s invaliditetom koji uistinu žele raditi se iseljavaju jer u nekim drugim zemljama imaju puno bolje uvjete za dostojanstven život i rad - upozorava Mihaela Jović Karešin.

- Osobe s invaliditeom su zaslužile priliku dokazati se na tržištu rada, a na nama je da pomognemo u tom procesu uključivanja, osposobljavanja, te na kraju vrednovanja zalaganja kroz plaću. U Humani Novoj nema diskriminatorne razlike niti u procesima, niti u plaći - zaključuje Ivan Božić.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 06.09.2019