INTERVJU, VESNA GREGUREC KEGLEVIĆ Udruga za podršku osobama s intelektualnim oštećenjima Grada Zagreba

Udruga za podršku osobama s intelektualnim oštećenjima Grada Zagreba djeluje više od 60 godina kroz brojne aktivnosti i programe usmjerene prema članovima, njihovim roditeljima i obiteljima. Više o udruzi rekla nam je Vesna Gregurec Keglević, stručna tajnica Udruge.

 

Udruga je nedavno obilježila 60 godina djelovanja. Molim vaas, opišite nam ukratko, put razvoja i ciljeve do kojih ste došli?
- Udruga za podršku osobama s intelektualnim oštećenjima Grada Zagreba, kako glasi današnji naziv, osnovana je davne 1958. godine,  kao Društvo za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama za Grad Zagreb. Godinu dana ranije osnovano je Društvo za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama u NR Hrvatskoj, te se zaključilo da treba osnivati i kotarske odbore. U prvim godinama članovi su bili stručnjaci, defektolozi, liječnici, socijalni radnici koji su se u svom poslu sretali s ovim osobama. Iz problema i potreba osnivale su se specijalne škole, specijalni zavodi, zaštitne radionice. Društvo je iniciralo i pomagalo u osnivanju istih. Osamdesetih godina prošlog stoljeća roditelji/skrbnici postaju vodeća snaga u Društvu, iniciraju nove aktivnosti koje za cilj imaju senzibilizaciju društva za osobe s mentalnom retardacijom (dolazi i do promjene naziva) kroz organiziranje izložbi, nastupa, zajedničkih priredbi, što je sve bilo medijski popraćeno (TV, novine). Rezultat toga bila je promjena i uvođenje materijalnih i drugih prava osoba s mentalnom retardacijom i članova njihovih obitelji (skraćeno radno vrijeme za roditelje,osobna invalidnina, uvećani dječji doplatak, povlastice u gradskom prometu, telefonske povlastice, povlastice u željezničkom prometu). U nedostatku dnevnog zbrinjavanja odraslih osoba s mentalnom retardacijom 1985. osnovan je Klub 'Vjeverica' kao izvaninstitucionalni oblik skrbi, prvi u RH. 
Klub 'Vjeverica'  svakodnevno okuplja grupe odraslih osoba s intelektualnim oštećenjima uz radno-okupacijske, kreativno-rekreacijske, sportske i druge socijalizacijsko-rehabilitacijske aktivnosti. Koje je značenje Kluba za članove i njihove obitelji?
- Osobe s intelektualnim oštećenjima, po završetku školovanja, mogu se uključiti u svakodnevne aktivnosti Kluba 'Vjeverica' koje su proširene aktivnostima koje nudimo kroz trogodišnji program 'Novim vještinama do samostalnije budućnosti', koji je namijenjen mlađoj populaciji čiji roditelji još rade. Programom Prevencija institucionalizacije osoba s intelektualnim oštećenjima želi se osnažiti i biti podrška osobama s intelektualnim oštećenjima koje žive same u svojim domovima nakon smrti roditelja, kao i roditeljima (često je jedan roditelj i dijete) koji zbog starosti i/ili bolesti ne mogu brinuti o svom djetetu. Udruga nudi i programe u koje su uključene osobe s intelektualnim oštećenjima i njihovi roditelji ili drugi članovi obitelji, kao što su programi u području zdravstva gdje se pokretom, ritmom i bojom postiže bolje razumijevanje sebe, svojih potreba i mogućnosti, osjećaj zadovoljstva i povezanosti s drugima. Klub 'Vjeverica' je prepoznatljiv oblik rada same Udruge. Često nas se i naziva Udruga Vjeverica. Uz sve ove sadržaje koje ste spomenuli i koje provodimo, moramo napomenuti da oni imaju za cilj obogaćivanje života ovih osoba. Radionica bubnjanja i plesa su aktivnosti  s kojima izlazimo u javnost, bilo kada su Dani udruga, Festival jednakih mogućnosti ili neke druge manifestacije kao što je ove godine bilo obilježavanje 60 godina rada Udruge. U našim kreativnim radionicama nastaju predmeti kao što su ručni radovi, ogrlice, narukvice, prigodni predmeti za Uskrs, Božić koji se na štandovima ili u našem prostoru i prodaju. Neke od ovih aktivnosti provode vanjski suradnici kao što je gospodin Tihomir Kolušić, plesni pedagog, uz članove Udruge 'Zaplešimo zajedno', ili kod bubnjanja Krunoslav Kobeščak. U kreativnim radionicama imamo naše volontere, a uključuju se i studentice Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta. Nedavno smo imali likovnu koloniju u suradnji s članicama Zaklade 'Zajednički put'.


Recite nam više o programima i podršci koju vaši korisnici mogu ostvariti?
- Osim svakodnevnih aktivnosti informiranja, savjetovanja, upućivanja u adekvatne oblike skrbi, udruga je surađivala s centrima za socijalnu skrb na području grada, ustanovama, kasnije i srodnim udrugama, akademskim zajednicama kao što je Edukacijsko rehabilitacijski fakultet i Studijski centar socijalnog rada. Posebno dobra suradnja, možemo reći, partnerski odnos Udruga je uspostavila s Gradom Zagrebom i njegovim nadležnim uredima (za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, zdravstvo i dr.). Osim što rad udruge Grad Zagreb prati financijski, 2002. godine dodijelio je na korištenje prostor od 260 m2 koji se nalazi u Prečkom. Uz financijsku pomoć Grada prostor je 2015. godine u cijelosti adaptiran i uređen za potrebe naših članova. Svojim aktivnostima Udruga je u Gradu Zagrebu senzibilizirala javnost za osobe s intelektualnim oštećenjima, te je od nositelja zagovaračkih aktivnosti postala pružatelj usluga poludnevnog i cjelodnevnog boravka. Za sada imamo Rješenje Ministarstva za pružanje ovih usluga, ali još nemamo potpisan Ugovor o financiranju.
Puno se govori u prevenciji institucionalizacije i deinstitucionalizaciji osoba s intelektualnim oštećenjima, kakva su Vaša iskustva kroz rad s korisnicima?
- Kroz naše programe, kao što je Izvaninstitucionalni oblik skrbi za odrasle osobe s intelektualnim oštećenjima, Prevencija institucionalizacije, te naše druge aktivnosti usmjerene su na prevenciji institucionalizacije. Naime, Klub „Vjeverica“ je započeo s radom jer smo bili svjesni da osobe s intelektualnim oštećenjima trebaju biti uključene u dnevne boravke radi socijalizacije, radnih navika, očuvanja stečenih znanja i vještina, usvajanja novih; a za to vrijeme da roditelj bude rasterećen brige o svom djetetu, da ima vrijeme za sebe, često za to vrijeme obavlja nešto što mu je teže dok je osoba s intelektualnim oštećenjima kod kuće (odlazak liječniku, nabavka namirnica i sl.). Prevencija institucionalizacije provodi se i u međusobnom razgovoru, kontaktu roditelja s roditeljem, gdje međusobno razmjenjuju svoja iskustva, a roditelj dolazi do spoznaje da nije sam. Psihosocijalnu podršku, sa svrhom prevencije institucionalizacije, svakodnevno roditeljima pružaju djelatnice Udruge, kao i predsjednik Udruge, prof. Petar Kraljević.I jednodnevni izlet u funkciji je prevencije, jer je roditelj taj dan rasterećen brige o kuhanju, pospremanju, te se može posvetiti svom djetetu i komunicirati s drugim roditeljima. Rekli bi: može napuniti baterije.
Imali ste mobilni tim podrške namijenjen osobama s intelektualnim teškoćama starije životne dobi te njihovim roditeljima/skrbnicima. Postoji li potreba i planovi za njegovim ponovnim djelovanjem?
- Mobilni tim podrške neophodno je potreban za Grad kao što je Zagreb. U našoj je evidenciji velik broj roditelja (jedan ili oba) treće životne dobi čija su djeca osobe od 50-tak, 60 i više godina. Roditelj se teško odvaja od svog djeteta, a iz dana u dan im je teže. Problem postaje već dovođenje i odvođenje osobe u neku od radionica, ako ona nije u tome samostalna. Već u tome bi član Mobilnog tima bio jako važan. Da ne govorimo o drugim potrebama: pratnja liječniku, nabavka potrepština za domaćinstvo, osobna higijena, spremanje obroka.  Svakako ćemo nastojati da se taj program nastavi, jer potrebe su velike.
Primjer ste udruge koja značajno podiže kvalitetu života svojih članova, govorim to iz povratnih informacija osoba koje su vam se obratile. Recite kako to ostvarujete?
- Aktivnosti koje provodimo podižu kvalitetu života osoba s intelektualnim oštećenjima i njihovih obitelji. Sretni smo da imamo prostor u  kvartu koji je senzibiliziran za osobe s invaliditetom, u kojem su oni vidljivi, prepoznati i uključeni. To je Prečko. Vijećnici iz Mjesnog odbora znaju za nas, dolaze nam u posjetu, doniraju nas ili se uključuju u naše aktivnosti. Imamo dobru suradnju i s drugim udrugama na tom području. Već godinama surađujemo s Centrom za kulturu Trešnjevka. Parneri smo u provođenju nekoliko programa/projekata, te zajedno njegujemo inkluzivan pristup  u umjetničkom izričaju, što se odražava i  u svakodnevnom životu. Voditeljica izvaninstitucionalnih oblika skrbi uz radnu instruktoricu trudi se za svakog člana kluba pronaći aktivnost koja njega veseli, u kojoj može dati svoj maksimum, te biti zadovoljan i sretan svojim uspjehom. S radošću primamo svakog kao suradnika/volontera koji s članovima Kluba želi podijeliti neka svoja znanja, vještine. Uvijek smo otvoreni za nešto novo. U sklopu projekta 'Yes We Are In' kojeg provodimo u suradnji s Centrom za kulturu Trešnjevka, pripremamo se za odlazak u Brussel  tako da osobe koje će putovati uče osnove engleskog jezika.
Kako se nosite sa strahovima roditelja/skrbnika o životu njihove djece kada oni više neće moći brinuti o njima? Što se događa po pitanju organiziranog stanovanja? 
- Sa strahovima roditelja/skrbnika o životu njihove djece kada oni više neće moći brinuti se o njima svakodnevno se susrećemo. Roditelji, članovi naše Udruge bili su pokretači organiziranja ustanove za odrasle i stare osobe s intelektualnim oštećenjima na Orlovcu. Danas su tamo radionice, dok je smještaj za ovu populaciju osiguran u Centru za rehabilitaciju Zagreb Sloboština ili u okviru Centra, u stanovanju uz podršku u stambenim jedinicama. Udruga za promicanje inkluzije također nudi uslugu stanovanja uz podršku. Roditelji se teško odvajaju od svog djeteta, te bi zbog toga  trebali imati više mogućnosti za izbor: mobilni tim podrške, povremeni/urgentni smještaj, tjedni do trajni smještaj.
Tko su institucije i pojedinci koji su prepoznali i podržavaju rad Udruge te kako konkretno djeluju?
- S obzirom na to da Udruga postoji i radi 60 godina, da okuplja članove s područja Grada Zagreba, Grad Zagreb je taj koji nas podržava i prati. U lokalnoj zajednici također smo prepoznati. Članica smo Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama, gdje zajedno sa ostalim članicama iz cijele lijepe naše, kreiramo rješenja za potrebe osoba s intelektualnim oštećenjima. U radu našeg Središnjeg odbora, uz roditelje sudjeluju i predstavnici ustanova s područja Grada, te predstavnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Udruga ima dobru suradnju i s Centrom za socijalnu skrb Zagreb.
Za kraj nam recite čemu težite, što se dakle se može postići kako bi u budućnosti osobe s intelektualnim teškoćama bile ravnopravni članovi našeg društva?
- Budući da imamo jedan broj mlađih osoba s intelektualnim oštećenjima, koje bi mogle raditi neke poslove, ali skraćeno i/ili povremeno, dva do tri puta tjedno, vjerujem da bi se osjećali ravnopravnim članovima našeg društva. Pravo na rad je jedno od ljudskih prava, a naši članovi vole raditi, dobri su radnici, samo im treba dati mogućnosti. I tu vidimo povezanost u lokalnoj zajednici tako da budu, oni koji to mogu, radno uključeni npr. u trgovinama ili drugim uslužnim objektima u Shoping centru Prečko, koji nam je u neposrednoj blizini ili na nekim drugim poslovima (tiskara i dr.).
Razgovarala: Božica Ravlić

 

Povezane vijesti