Sve do pojave opake bolesti Anita je bila posve zdrava, vesela djevojka. Nakon amputacije obje noge život joj se može 'vratiti u normalu' kupnjom specijalnih proteza u Njemačkoj, a za to joj hitno treba naša pomoć

 

Anita Markuš (16) iz Sesveta, učenica Srednje škole Nikola Tesla u Zagrebu, naglo je oboljela od meningokokne sepse u veljači ove godine, zbog koje su joj liječnici morali amputirati obje potkoljenice.

Otac Željko (56), još uvijek vidno potresen, ispričao je obiteljsku priču tijekom turnira u kuglanju na Festivalu sporta, koji je organizirao URIHO, a gdje je igrao 24. studenog za klub HVIDR-a Maksimir.

"Anita je prije nekoliko mjeseci oboljela od meningokokne sepse, koja se pokazala zaista galopirajućom. Do tada potpuno zdrava, 20. veljače ove godine počela je osjećati jaku grlobolju i mučnine, zbog čega je zamolila u školi da je puste ranije s nastave. Nije ni mogla doći kući uslijed iznemoglosti, već sam ja krenuo po nju. Čim je došla, legla je u krevet, misleći da ima običnu virozu. Bila je jako loše, povratila je tri puta. Navečer je dobila visoku temperaturu od 40,5 stupnjeva C sa zimicama. Sutradan smo je odveli u Zavod za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', jer je već bila totalno klonula, pospana i žalila se na bolove i utrnutost u listovima, a i primijetili smo osip po trupu, crne pjege koje su se proširile na noge. Kad smo to vidjeli, odmah smo otišli specijalistima u zagrebačku zaraznu bolnicu. Po njihovim riječima, stigli smo u zadnji čas. Tko bi pomislio da se radi o tako opasnoj bolesti, koja će se razviti u tako kratkom roku?", rekao je otac Željko Markuš.

Otac Željko nam je dao na uvid Otpusno pismo, u kojem piše da je u Zavodu za infektivne bolesti djece 21. veljače pri dolasku utvrđeno da je Aniti koža bila osuta nepravilnim petehijama i ekhimozama različite veličine koje su konfluirale na distalnim dijelovima ekstremiteta. Također, na osnovu pregleda ustanovili su da je bila u teškom stanju, između ostalog - pospana, usporena, pothlađena, blijeda.

U obitelji, koja uz Anitu ima još petero zdrave djece, ovo je bio pravi šok. Roditelji Željko i Nevenka (56) nerijetko imaju suze u očima. Preko noći sve se promijenilo. Međutim, Anita, koja je inače vedre naravi, sve je hrabro izdržala, s osmijehom na licu, iako još uvijek postoji strah da se njezino stanje dodatno ne zakomplicira.

Po pričanju oca, koji je jedva smogao snage da svjedoči o kćerkinoj drami, taj dan dolaska u bolnicu bio je valjda najteži u njihovim životima. Od 8,30 do 17 sati liječnici su se borili za Anitin život, oživljavajući je po nekoliko puta. I dan danas ne može vjerovati koliko je ta meningokokna sepsa opasna.

Prisjetio se da su Anitu strašno boljele noge, a potom ih više uopće nije osjećala.

"Dijagnoza je bila prvenstveno meningokokna sepsa, upalna reakcija organizma na bakteriju u krvi, odnosno trovanje krvi. Nakon što su joj stanje stabilizirali, liječnici su je stavili u induciranu komu. Tako je provela tri tjedna, a onda još dva na Odjelu u Kliničkoj bolnici za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević'. Život su joj spasili, ali onda je uslijedio novi šok: morali su joj amputirati obje potkoljenice, što je bilo uistinu teško za prihvatiti", objasnio je otac.

U bolnici je zadržana sve do 29. ožujka radi antimikrobnog liječenja, pod dijagnozama: fulminantna meningokokna sepsa – N. Meningitidis grupe C, multiorgansko zatajenje (septički šok; DIK; akutna respiratorna insuficijencija – intubacija traheje, mehanička ventilacija; akutna renalna insuficijencija), desnostrana pneumonija, sepsa i gangrena stopala i prstiju ruku. Otpuštena je radi daljnjeg kirurškog liječenja i upućena na Kliniku za dječju kirurgiju, Kliniku za dječje bolesti Zagreb, gdje je boravila do 13. travnja 2017. godine.

"Pa prije nego se razboljela, bila je potpuno zdrava. A sada još i amputiranje!? Teško je to sve bilo prihvatiti, ali Anita nam je davala snage svojim osmijehom. Nadali smo se da ćemo to nekako zaobići, ali nije bilo tako. Naša Anita je zaista hrabra djevojčica i veliki borac, a mi ćemo uvijek biti uz nju i pružati joj bezuvjetnu podršku", rekao je otac.

U bolnici u Klaićevoj amputirane su joj obje potkoljenice. Otpuštena je s dijagnozama: status nakon meningokoknog meningitisa, gangrena, ambolija i tromboza arterija udova te druge.

Nakon gotovo dva mjeseca kućne njege i brižnog saniranja rana, u lipnju je Anita napravila svoj prvi korak s protezama dobivenim u bolnici.

Problemi na koje je naišla jesu krutost, žuljanje i loša amortizacija, zbog čega hoda prema van, a uslijed toga joj stradavaju kukovi. Primarijus Ognjen Živković, koji ju je operirao, objasnio im je da postoji mogućnost da joj se poboljša kvaliteta života i da živi kao prije, jer postoje mikroprocesorska elektronička koljena kojima se maksimalno postiže funkcija odrezanih nogu. A kako čovjek hoda, tako koljenima daje naredbu.

"Mehaničke proteze su na kratke staze, a s njima ne može proći nikakve prepreke. Tako da totalno ovisi o meni i supruzi. K tome otpale su joj jagodice na prstima ruku što dodatno otežava situaciju", objasnio je otac.

Kako ne bi i dalje ovisila o tuđoj pomoći u tolikoj mjeri kao do sada, s obzirom da s dosadašnjim protezama ne može ni ono najosnovnije, kao što je odlazak na WC, uz to i kupanje, roditelji su krenuli u akciju pribavljanja specijalne proteze za Anitu, koja se može naručiti samo u Njemačkoj, a stoji više od pola milijuna kuna – po riječima tate oko 560.000 kuna. Naš HZZO to ne pokriva.

Otac Željko je i sam ratni invalid te član Udruge HVIDR-a Maksimir, koja mu je ista odmah odlučila pomoći pokretanjem humanitarne akcije za Anitu pod nazivom 'Hodaj' za pribavljanje skupih umjetnih nogu, koje su njezin veliki san s obzirom da ima planove za budućnost, a koji uključuju i daljnje studiranje.

Krajem rujna Anita je nastavila sa školovanjem u drugom razredu srednje škole.

"Do kraja studenog prikupljeno je oko 220.000 kuna, a humanitarna akcija 'Hodaj' traje do 29. prosinca ove godine. Ako bilo tko može pomoći, zahvalni smo od srca", rekao je za kraj otac.

U subotu, 25. studenog, otac je doveo Anitu na skup 'Inovacije u protetici i rehabilitaciji osoba s amputacijom udova', u organizaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije (UAZ) i KBC Zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala, a čiji je cilj bio utjecaj na Popis ortopedskih pomagala HZZO-a. Anita je pozorno pratila novine u protetici, a na kraju smo je ispratili s obećanjem da ćemo putem In Portala barem malo pomoći u prikupljanju financijskih sredstava.

Novac za kupnju pomagala za Anitu može se uplatiti na račun: HVIDR-a Maksimir, na broj: HR0224080021500006643.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 29.11.2017