Desiree završava osnovnu školu u jednom američkom gradu. Nisu važni ni ime škole ni ime grada za ovu priču, važno je da je ona bila lijepo prihvaćena. Ima posebnog nastavnika koji o njoj vodi brigu na satovima na kojima sudjeluje s ostalom djecom

 

Ljudi se međusobno razlikuju. Čak i oni nalik jaje jajetu posve su drugačiji. Ta ljepota različitosti, a opet - zajedništvo, nešto je što pojedinci shvaćaju i raduju se tome, a neki pojedinci opet ni ne znaju koliko različitost može biti lijepa. Iz neznanja se često rađaju zablude, iz zabluda nerijetko i zloba, a jedna takva nepristojnost - izrodila je čudesnu zaštitnu reakciju.

Mala Desiree Andrews rođena je s Downovim sindromom. To je, kako se stručno kaže, poremećaj koji pogađa svaku naciju i svaku rasu, oba spola podjednako, nije nasljedna, a statistike kažu da su malo veće šanse da takvu djecu dobiju majke starije od 35 godina.

Uslijed ovog poremaćaja djeca postaju 'mongoloidna', zbog lica nalik Mongolima, a kako se mališani rađaju sa kromosomom viška - to dovodi i do mentalno nedovoljne razvijenosti. Ona je uglavnom umjerena: tek svako deseto dijete koje se rodi sa Downovim sindromom ima veoma izražene teškoće, no čak i ona ostala - ponekad su odbačena od okoline. Ali, u toj okolini, isto tako, nerijetko ima i ljubavi.

Desiree završava osnovnu školu u jednom američkom gradu. Nisu važni ni ime škole ni ime grada za ovu priču, važno je da je ona bila lijepo prihvaćena. Ima posebnog nastavnika koji o njoj vodi brigu na satovima na kojima sudjeluje s ostalom djecom.

Međutim, to što su malu Desiree primili da bude i navijačica, nije se svidjelo nekome tko se našao tribinama tijekom košarkaške utakmice te osnovne škole.
Štoviše, neki navijač s tribina ju je vrijeđao. Mladić, u društvu sebi sličnih, vrijeđao je dijete s Downovim sindromom, i to samo zato što je uz glazbu plesala u nekom svom ritmu.
I, to bi vjerojatno potrajalo da igrači iz njezine škole nisu sami prekinuli utakmicu, a onda se, jedan po jedan, popeli na tribinu i stali ispred 'mangupa'.
Kada je njemu i njegovim kompanjonima cijela ekipa objasnila da će se košarka igrati tek kada se prestanu tako ponašati, uslijedili su zbunjenost i šokirana lica. Problematični navijači blago su se posramili, pa sve više i više, kako je u toj dvorani moć tišine narastala, da bi potom - uputili ispriku.
Kada se sve smirilo, Miles Rodrigues,jedan od mladih košarkaša koji su istupili i stavili do znanja da na takve komentare publike ne pristaje, za lokalne je medije pojasnio svoje i ponašanje suigrača:
"Nije fer da ljude maltretirate i vrijeđate samo zato što su različiti od vas. Mi smo, zapravo, svi isti. Bog nas, u suštini, stvara iste. Ovo je bio onaj trenutak kada pokažete da ste prava ekipa. Ne samo košarkaški tim, već tim ljudi koji su spremni pružiti podršku", kaže Miles
A mala Desiree dobila je tog dana ne samo podršku i zaštitu, nego i nove prijatelje. Sada joj se više ne događa da ide sama kroz školu, uvijek je netko uz nju.
"Ovo je slatko, ljubazno, prelijepo, nevjerojatno!", kaže mala Desiree poslije svega.

Izvor: ukljuci.in

Objavljeno: 16.03.2015