"Svakodnevno svjedočimo poboljšanju psihofizičkog stanja kod neurorizične djece, cerebralne paralize, ali i kod autizma, gluhoće, ADHD-a, disleksije, disgrafije i poteškoća u učenju“, kaže voditeljica terapijskog jahanja Matea Drempetić

Udruga za terapijsko jahanje DON KIHOT neprofitna je organizacija osnovana 2009. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom, djece s poteškoćama u razvoju i marginaliziranih društvenih skupina putem interakcije s konjima, kao i promoviranja volonterizma i suradničkog odnosa sa životinjama. Tim udruge sačinjavaju tri konja: djed Sokol, unuk Feniks i dama Oprah, te isključivo volonteri, entuzijasti, zaljubljenici u konje, jahači, prijatelji, povremeni pomoćnici, savjetodavci i oni koji naprosto imaju vjere. Okosnicu udruge čine Anamarija Levak, predsjednica, Ivana Manenica, koordinatorica volontera, Matea Drempetić, voditeljica terapijskog jahanja i nositeljica programa terapijskog jahanja te volonteri bez kojih udruga ne bi mogla funkcionirati.

Razvoj novih vještina

Udruga provodi nekoliko programa. Program terapijskog jahanja podrazumijeva oblik rehabilitacije u kojem se koriste funkcionalne jahaće vještine, konjski pokret i širok raspon metoda i tehnika s područja edukacijske rehabilitacije za ostvarivanje specifičnih kognitivnih, motoričkih, socijalnih, emocionalnih i bihevioralnih ciljeva. Mogu se uključiti djeca s teškoćama u razvoju (najniža dob četiri godine) te odrasle osobe s invaliditetom ako nema kontraindikacije za sudjelovanje u programu. Za svaku osobu radi se individualizirani program s ciljevima i aktivnostima koji se redovito evaluiraju, naglasak nije na teškoći već na sposobnosti pojedinaca i razvoju novih vještina koje će pridonijeti poboljšanju kvalitete života.
Program "Male Kacige“ provodi se uključivanjem djece bez teškoća u razvoju koja jašu s djecom iz programa terapijskog jahanja. Naglasak je na vršnjačkoj potpori, razbijanju predrasuda i zajedničkom sudjelovanju u aktivnostima s konjima kojima se ostvaruju prilike za međusobno uvažavanje, prihvaćanje različitosti i stvaranje prijateljstva. Program obuhvaća učenje jahanja, ali i aktivnosti brige o konju (hranjenje, timarenje, sedlanje) te učenje o konjskom ponašanju (kako konji komuniciraju, koje nam neverbalne poruke šalju svojim ponašanjem).

Feniksova staza

Program hipoterapije temelji se na primjeni fizioterapijskih postupaka na konju koji uključuju korištenje elemenata neuroloških koncepata (npr. Bobath koncepta). Mogu se uključiti djeca s teškoćama u razvoju (najniža dob: dvije godine) te odrasle osobe s invaliditetom ako nema kontraindikacija za uključivanje u program. Osnova ovog programa je neurofiziološka stimulacija jahača s više od 100 impulsa u minuti tijekom konjskog hoda prilikom kojeg se tehnikama iz fizioterapije facilitiraju pokreti zdjelice, trupa i ramenog pojasa, a inhibiraju abnormalni obrasci pokreta. Ciljevi se postavljaju individualno, a primjenjuju se neuromotorički, senzomotorički, psihomotorički i sociomotorički pristupi. Program izvodi fizioterapeut s dodatnom edukacijom sa područja hipoterapije i edukacijski rehabilitator.
Program "Feniksova staza“ podrazumijeva aktivnosti učenja pomoću konja koje ne uključuju jahanje već izvođenje zadataka na tlu zajedno sa konjem (prolazak kroz poligone koji se razlikuju po obimu i sadržaju zadataka te ciljevima koji se žele ostvariti u programu). Mogu se uključiti djeca i odrasle osobe (najniža dob: osam godina). Konj je medij putem kojeg osoba uči o sebi, razvija svoju samosvijest i samopouzdanje rješavanjem problema s kojima se susreće prolazeći kroz poligon. Program je edukativne naravi jer se usvajaju razna znanja o konjima, ali i razvijaju vještine pojedinih razvojnih područja.
"Jahanjem poboljšavamo ravnotežu budući konj u pokretu zahtijeva da mu se balansiranjem prilagođavamo kontrakcijom i relaksacijom mišića. Spazam mišića koji se često javlja kod djece s motoričkim poremećajima smanjuje se ritmičnim konjskim pokretima, a važnu ulogu u relaksaciji mišića ima toplina konja. Tako neminovno dolazi do relaksacije mišića jer jahanje je, prije svega, vježba za tijelo što često možemo smetnuti s uma jer je jahanje neizmjerno zabavno. Svakodnevno svjedočimo poboljšanju psihofizičkog stanja kod neurorizične djece, cerebralne paralize, ali i kod autizma, gluhoće, ADHD-a, disleksije, disgrafije i poteškoća u učenju“, kaže voditeljica terapijskog jahanja Matea Drempetić.
Iznimno važan segment za rad udruge su donacije i sponzorstva jer redovni mjesečni trošak za držanje konja na pansionu iznosi 4.500 kuna. Predsjednica druge Anamarija Levak poziva sve koji su u mogućnosti donirati koju kunu ili se žele uključiti u rad Udruge da se jave te naglašava da su zahvalni za svaki novčić koji im omogućava kontinuitet rada.

 

Rehabilitacija kao igra

'Kristini se osim držanja popravilo i samopouzdanje! Bavi se aktivnošću kojom se njezini vršnjaci ne bave i jahanje joj omogućuje da prevlada osjećaj manje vrijednosti koje joj zbog disgrafije i disleksije njezini vršnjaci ponekad nameću. Tjelesni joj je oduvijek bio slaba točka pa je izvrsno to što je jahanje ustvari sport kojim se bavi. Najvažnija je ipak Kristinina spoznaja o vlastitom napretku i vrijednosti'', svjedoči Kristinin tata učinkovitosti terapisjkog jahanja.

''Fran već 10 godina pohađa različite oblike terapije i rehabilitacije, no jedino jahanje doživljava u potpunosti kao igru, zabavu i uživanje pa mu odlasci na tu aktivnost ne padaju nimalo teško'', veli Franova mama.
''Filip se na početku bojao konja, a danas aktivnosti poput kasanja i hranjenja konja obavlja k'o od šale. Kontakt kojeg ostvaruje s konjima i volonterima neprocjenjiv je doprinos njegovoj rehabilitaciji'', kaže Filipova mama.
''Marta je neurorizično dijete s povremenim ispadima bijesa, a starija sestra Magdalena zbog tikova odlazi k psihologu. Jahanje i interakcija s konjima objema su sasvim novi svijet u kojem neizmjerno uživaju. Terapijsko me se jahanje izuzetno dojmilo jer je tako... sveobuhvatno'', veli Martin tata.
''Tei je jahanje izvannastavna aktivnost kao što je nekome drugome tečaj stranog jezika ili ples. Nakon deset sati jahanja primjećujem da joj je ravnoteža bolja, a pohvale stižu i od učiteljice koja je primijetila pozitivne promjene na tjelesnom. Konji su jako posebni i idealni su partneri u učenju'', svjedoči Tein tata.
''Darinu je bitan svaki segment interakcije s konjem, od četkanja i opremanja konja prije početka jahanja do davanja mrkve ili jabuke kao zahvale po završetku susreta. Jahanje mu omogućava najveću usredotočenost, za što su, osim konja, zaslužne i strpljive i smirene voditeljice", zaključuje Darinova mama.

Božica Ravlić

Objavljeno: 08.05.2013