Zaljubljenicima u stolni tenis ne treba posebno predstavljati Jadranku Blagus. Za one neupućene, tek da napomenemo da je Jadranka donijela prvu medalju Hrvatskoj s međunarodnog turnira u stolnom tenisu osoba s invaliditetom. Predsjednica je STKI URIHO te dopredsjednica i suosnivačica Hrvatskog stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom.

 

Od kada datira stolni tenis za osobe s invaliditetom kao paraolimpijski sport u Hrvatskoj? Kada ste Vi osjetili ljubav prema ovom sportu?

- Inače sam od osnovne škole igrala stolni tenis i to s ostalom populacijom vršnjaka koji nemaju invaliditet, prelaskom u srednju školu stolni tenis sam zanemarila. Otkako sam došla raditi u ustanovu URIHO, a bilo je to davno, govorili su mi da postoji dvorana za sport osoba s invaliditetom. Kolege su me pitale hoću li ići igrati s njima stolni tenis u Centru 'Vinko Bek', gdje se nalazi dvorana za različite sportove. Počela sam redovito odlaziti u 'Vinko Bek', s vremenom nas je bilo sve više, a na jedan od treninga došao je Dragan Rakić, današnji predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom. Upitao me želim li se aktivnije baviti stolnim tenisom, jer bi tada mogla ostvariti poziv u reprezentaciju i putovati na međunarodne turnire. Moj je odgovor bio potvrdan, poslije toga sam počela sve intenzivnije i ozbiljnije trenirati. Kada sam okupila dovoljan broj stolnotenisača i stolnotenisačica, krenula sam u osnivanje kluba. Registrirali smo stolnoteniski klub invalida URIHO, nakon toga su osnovana još tri nova kluba. Bili su to STKI Zagi, STKI Sidra i STKI Nec, jer trebalo nam je minimalno tri kluba kako bi mogli osnovati Hrvatski stolnoteniski savez osoba s invaliditetom. Ponosna sam što je stolni tenis za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj i matični savez pokrenut zahvaljujući STKI URIHO“ Svakako treba spomenuti Zorana Križanca, predsjednika STKI Varaždin, on je zaslužan za pokretanje stolnog tenisa za osobe koje su u kolicima. STKI Varaždin je zasigurno jedan od najaktivnijih klubova u Hrvatskoj i okupljaju veliki broj sportaša s invaliditetom. Hrvatski stolnoteniski savez osoba s invaliditetom (HSTSI) osnovan je 5. kolovoza 2006. godine iako njegovi počeci djelovanja sežu još u 1994. godinu. Savez je osnovan s ciljem razvitka i unapređenja stolnog tenisa za osobe s invaliditetom, unapređivanje njihova zdravlja, rehabilitacije i sportske rekreacije, širenje mogućnosti u cilju sudjelovanja u raznim oblicima natjecatelja i sportske rekreacije te njihovog pristupa programima treninga s ciljem poboljšanja njihove vještine.

Koliko članica i sportaša broji Hrvatski stolnoteniski savez osoba s invaliditetom u ovom trenutku?

- Trenutno imamo 15 članica koje dolaze iz svih dijelova države, zanimljivo je da se svake godine registrira jedan novi klub. Stolni tenis je u Hrvatskoj iznimno popularan i atraktivan, zato nije čudna njegova ekspanzija. U planu je kroz neko vrijeme i pokrenuti nacionalnu stolnotenisku ligu za osobe s invaliditetom. Prema posljednjim dostupnim informacijama, u Hrvatskoj je registrirano više od 160 stolnotenisača s invaliditetom koji se aktivno njime bave.

Recite kakva je situacija s trenerima i dvoranama za treninge? Znamo da za osobe s invaliditetom trebaju biti posebno prilagođene dvorane i sanitarni čvorovi kako bi sportaši mogli biti što neovisniji za vrijeme treninga. Imaju li uvjete za treninge s obzirom na sjajne rezultate koje postižu na međunarodnim prvenstvima i turnirima?

- Mislim da nemaju, imamo nažalost malu Sportsku Dvoranu koja se nalazi u Centru 'Vinko Bek', a i ona je u lošem stanju te zahtjeva rekonstrukciju. Na nekoliko lokacija u Zagrebu treniramo, ali niti jedna od njih ne ispunjava sve potrebne uvjete za sportaše s invaliditetom. U Zagrebu čak niti stolnotenisači bez invaliditeta nemaju svoju dvoranu, tako da nije nimalo čudno da ju nemaju ni stolnotenisači s invaliditetom, jedino je imaju stolnotenisačice Mladosti na Savi. Upravo se radi na tome da se, kada se u nove prostorije presele Sportski savez grada Zagreba i Zagrebački sportski savez osoba s invaliditetom, ispod službenih prostorija Saveza, napravi jedna dvorana koju bi koristili stolnotenisači sa i bez invaliditeta. Vjerujem da nam se više neće dogoditi situacija da treniramo sa sportašima koji se bave kick boxingom, da njima okolo pršti krv od udaraca i da ne moramo slušati zvukove koje ispuštaju za vrijeme treninga, kao što nam se nedavno dogodilo. Sportaši s invaliditetom moraju imati dvoranu kakvu zaslužuju s obzirom na vrhunske rezultate koje su postigli i koje postižu. Sportaši s invaliditetom, dakle, zaslužili su vlastitu dvoranu koja bi bila izgrađena u kompleksu URIHO-a na zagrebačkoj Kajzerici. Nadam se da će u dogledno vrijeme krenuti radovi za spomenutu dvoranu, jer već su gotovi vrtić i škola te uskoro i prilazna cesta s Avenije Dubrovnik. Tu dvoranu ne bi koristili samo stolnotenisači već i svi ostali sportaši s invaliditetom koji imaju vrhunske rezultate, naravno koristili bi je i osobe s invaliditetom koje se sportom bave rekreativno. Nažalost, u Sportskoj dvorani 'Vinko Bek' zbog dotrajalosti je sve opasnije trenirati. Zahvaljujući dolascima u Zagreb na treninge, razvile su se u sjajne i vrhunske stolnotenisačice, Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić. Nakon što je preživjela nesreću i prošla oporavak te rehabilitaciju, prije dvije godine nam se pridružila i Sandra Paović. Od muških tu su Zoran Križanac, Tomislav Špalj, a od mlađih je to Pavo Jozić.

Jadranka Blagus s gadonačelnikom Bandićem i novinarom In-Portala Markom Damjanovićem

Kakva je situacija u svijetu za stolnotenisače s invaliditetom, i kako stolni tenis kao sport kotira u međunarodnom paraolimpijskom odboru? Tko su najkvalitetniji stolnotenisači i stolnotenisačice s invaliditetom u svijetu?

- Jednako je tretiran kao i ostali sportovi. Naša Sandra Paović je svakako sam vrh u svijetu, tu je i Poljakinja Natalia Partrika iz kategorije 10, koja je vrhunska sportašica i redovito pobjeđuje stolnotenisačice koje nemaju invaliditet. Kad je Natalia Partika počela igrati, sjećam se da nije iznad stola mogla vidjeti, a s mukotrpnim treninzima i odricanjem postala je šampionka. Poljaci imaju najbolje složen stručni tim, u njemu je nekoliko trenera, liječnik, fizioterapeuti te maseri. Reprezentacija Hrvatske tek posljednjih nekoliko godina je posložena za nastupe po međunarodnim prvenstvima i turnirima, iako smo svi mi djelatnici i sportaši godinama u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom. Očito su trebale proteći godine kako bi sazreli za međunarodnu konkurenciju i odmjeravanje sportske kvalitete s njom. Možda bi to bilo i ranije da smo imali uvjete kao neki drugi Savezi. Trebale su godine i godine rada da bi se stvorili jedna Helena Dretar Karić, Sandra Paović, Zoran Križanac, Tomislav Špalj, Pavao Jozić.

Koji su najveći Vaši osobni dosezi u stolnom tenisu na međunarodnoj sceni, a koji od hrvatskih? Što u budućnosti možemo očekivati od naših predstavnika?

- Prije nedugo vremena smo imali samo Dragana Rakića, sada ih imamo kudikamo više, u parovima i pojedinačno. Ekipno su to Helena i Anđela, zatim Sandra Paović i Tomislav Špalj pojedinačno. U posljednje se vrijeme s turnira redovito vraćamo s odličjima. Stvorila se jedna dobra ekipa satkana od ljudi koje vole učiti i raditi. Nadam se da će se sa predstojećeg Svjetskog prvenstva koje se u rujnu održava u Kini, barem troje njih vratiti s medaljama.

Osim što ste dopredsjednica Hrvatskog stolnoteniskog saveza osoba s invaliditetom, također ste i predsjednica STKI URIHO, ekipe koja iz godinu u godinu dominira stolnim tenisom za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj. Nedavno je STKI URIHO po peti put zaredom postao ekipnim prvakom Hrvatske, koje se održavalo u Malinskoj na Krku. Koja je tajna Vašeg uspjeha?

- Naši veliki rezultati plod su mukotrpnog rada, nastali su uz veliku i apsolutnu podršku našeg ravnatelja i predsjednika Zagrebačkog sportskog saveza osoba s invaliditetom, Josipa Držaića. On nas podupire svojim velikim srcem, financijskom pomoću i logistički. Prema svim ostvarenim rezultatima, mislim da u Hrvatskoj nema boljeg i kvalitetnije organiziranog kluba od STKI URIHO, to kažem jer imamo najkvalitetnije stolnotenisače i stolnotenisačice, a također uz sebe imamo i ustanovu URIHO koja s ravnateljem Držaićem brine o nama. Neki od klubova iz godine u godinu podnose zahtjeve u Hrvatski stolnoteniski savez osoba s invaliditetom o promjeni sustava bodovanja na državnom prvenstvu samo iz razloga kako bi nas probali skinuti s trona. Ne mogu te im preostaje više rada i treninga, trebala bi se stvoriti još jedna ustanova i klonirati ravnatelja poput našeg da bi bili bolji od nas. Mi u klubu, osim o vrhunskim sportašima, također brinemo i o mladim talentima, imamo osam mlađih od 21 godine. Oni svakodnevno treniraju, roditelji ih na treninge prevoze a mi kao klub probamo pomoći koliko možemo. Trenira ih vrhunska trenerica Ivana Knežević Šambić. Već su blizu da i oni jednog dana postanu vrhunski paraolimpijci. Želja mi je da se što prije krene u izgradnju sa sportskom dvoranom za sportaše s invaliditetom.

Razgovarao: Marko Damjanović

 

Objavljeno: 11.07.2014