Na zadnjem Svjetskom prvenstvu u Dubaiju naš trofejni paraolimpijac Matija Sloup osvojio je brončanu medalju u bacanju kugle s novim osobnim i državnim rekordom, a s tim rezultatom je osigurao i plasman na Paraolimpijske igre. Prije četiri godine u Rio de Janeiru je osvojio 8. mjesto no ovaj put su očekivanja malo veća.

 

Koja je životna priča Matije Sloupa - kada se rodila ljubav prema bacačkim disciplinama i je li bio težak put do vrha?
- Svoje sportske početke vežem uz početak srednje škole kada sam se prvi puta upisao u teretanu i počeo ozbiljno trenirati i čitati i proučavati fitness i bodybuilding istraživanja i članke. Krajem 2014. krenuo sam trenirati atletiku za osobe s invaliditetom, na nagovor prijatelja Ante Vrbaneca, koji je trenirao za klub u kojem sam trenutno član - AK Odisej OSI Kutina.

Ubrzo sam sa trenerom Mihovilom Rendulićem uvidio svoj potencijal i kvalitetu u bacanju kugle i diska ostvarivši zavidne rezultate na raznim međunarodnim natjecanjima. Ne postoji nikakva razlika u treningu između vrhunskog sportaša s invaliditetom i sportaša bez invaliditeta. Naprotiv, usudio bih se reći da je put do uspjeha još za stepenicu teži osobama s invaliditetom.

Svakom vrhunskom sportašu potrebna je i snaga koju ostvarujem atletskim dizanjem u teretani koju odrađujem svaki dan i koji je sastavni dio ozbiljne atletike. Višestruki sam europski i svjetski juniorski prvak u bacanju diska i kugle. Sudjelovao sam na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine gdje sam ušao u finale natjecanja. Seniorsko europsko zlato i svjetska bronca su me uvelike motivirale da budem na najvećoj razini za Tokio 2020.

Kakav je osjećaj imati osiguran plasman na Paraolimpijske igre? Je li ta činjenica olakšala proces priprema?

- Osjećam se izvrsno, pun sam samopouzdanja i motivacije. Glava treba ostati hladna, veći je fokus na trening kad je opuštena situacija. Pripreme idu sada glatko i cilj nam je velik, a s time i očekivanja su dosta visoka.

Koji je cilj za 2020.? Očekuješ li medalju na Paraolimpijskim igrama ili je još rano o tome razmišljati?

- Ne želim ništa govoriti unaprijed. Bitno je ostati fokusiran na rad koji nam slijedi, ostati skroman i pokazati što sam radio ovih četiri godine. Svjetska bronca iz Dubaija prošle godine je dobar pokazatelj gdje sam trenutno s obzirom na konkurenciju.

Svjetski rekordi za tebe nisu strani pojam - koliko puta si ih do sada rušio? I koji ti je ostao u najboljem sjećanju?

- Iza mene je sedam srušenih svjetskih rekorda u bacanju diska od 2016. godine do danas, koji su još uvijek aktualni. Nažalost, disk mi nije primarna disciplina jer nije zastupljena na Paraolimpijskim igrama. Sa bacanjem diska se mogu zadovoljiti na međunarodnim i malo manjim natjecanjima. Bilo bi izvrsno da vrate tu disciplinu i na Paraolimpijske igre jer je ona to i bila prije par godina. Međutim, na meni je samo da treniram i napredujem, pa ćemo možda i dočekati povratak te discipline na paraolimpijskim igrama.

Očekuje li te još koji nastup prije Paraolimpijskih igara ili je sve usmjereno prema Tokiju?

- Najveći fokus ću staviti naravno na Tokyo, ali tu je i europsko prvenstvo u Poljskoj u lipnju gdje želim obraniti svoje zlato iz Berlina 2018.

Osim na sportskim terenima, aktivan si i u akademskom svijetu. Je li teško uskladiti fakultet s profesionalnim sportom?

- Trenutno sam apsolvent preddiplomskog studija poslovne ekonomije na Sveučilištu Libertas u Kutini gdje sam položio sve ispite i završavam završni rad na temu 'Depozitne institucije'. Planiram poslije paraolimpijskih igara upisati diplomski studij i nadam se da ću i uspjeti u svojoj namjeri.

Iza tebe je i nekoliko ozljeda, nije bio jednostavan paraolimpijski ciklus za tebe. Kako se trenutno fizički osjećaš i čekaš li Tokyo s optimizmom?

- U svakom vrhunskom sportku, sportaš daje 100 posto sebe u svaki trening, a ozljede se sukladno tome konstantno pojavljuju - nekad teže, neke lakše. Iza mene je ukupno 16 operacija koje su većinom operacije gornjeg i doljnjeg dijela nogu pa se kod mene ozljede lakše i dogadaju te trebam znatno više paziti kako i koliko treniram i koja mi je kilaža na teretu. Kada se ozljeda dogodi zato imam svoj tim fizioterapeuta, masera i doktora koji se brinu o takvim stvarima pa put ozljeda postaje lakši kako fizički tako i psihički. Svaki pad je novi početak, nakon kojeg postajem jači, bolji i izdržljiviji.
Što se tiče priprema za Tokiju - za sada se osjećam izvrsno, formu ćemo brusiti do kraja natjecanja. I kao što sam ranije rekao Dubai je dobar pokazatelj što nas čeka u Tokiju.

Izvor: HPO

Objavljeno: 13.03.2020