Otkako sam stekla invaliditet ni ljubav moga zaručnika više mi ne pruža utjehu
PITANJE: B. L. (36) Od malena sam se voljela voziti biciklom. Nažalost, stradala sam dok sam se vozila uz našu prekrasnu jadransku obalu. Automobil koji je pretjecao u zavoju lagano me okrznuo i odbacio pokraj ceste, zbog čega sam morala ići na nekoliko operacija, a posljedica te nesreće je da danas imam 100-postotni invaliditet.
Još uvijek su rane friške i teške i ne mogu se pomiriti s tim. Svi mi govore da će biti bolje, činjenica je da mi se stanje popravlja, međutim svjesna sam da je moj stari život gotov te svakim danom padam u sve veći ponor. Da nisam kukavica možda bih si već oduzela život. S tom nesrećom svi su moji snovi, želje i htijenja zauvijek izgubljeni. Čak ni ljubav i pažnja mog zaručnika višeme ne vesele niti ispunjavaju. Kako da to prevladam? Kako da budem sretna kao osobe s invaliditetom koje upoznajem?
ODGOVOR: Draga B., iz opisanoga saznajemo kako je jedna ugodna vožnja biciklom (Vašim omiljenim prijevoznim sredstvom) završila nesretnim događajem koji je u potpunosti poremetio Vaše planove i promijenio Vam život.
Zbog toga iskreno suosjećam s Vama i želim, koliko je moguće, pomoći.
Budući da nemam odgovor zašto Vam se to dogodilo, pokušat ću dati svoje viđenje „kako nastaviti dalje u takvim okolnostima“. Dosadašnji tijek oporavka daje nadu da će s vremenom uistinu biti bolje i da će se stanje popraviti, no to dosta ovisi i o Vama samima, tj. od Vaše želje i volje za što boljim i bržim oporavkom.
Kažete da je stari život gotov te da su svi Vaši snovi, želje i htijenja zauvijek izgubljeni. Mogla bih se složiti s prvim dijelom rečenoga, ali ne i s nastavkom: da je sve zauvijek izgubljeno! Vjerujem da nije, ali Vi sada jednostavno još ne možete povjerovati da u budućnosti i za Vas ima života, pa i sreće.
Ove crne misli, sve do želje da Vas više nema, dokaz su velike patnje i boli koju ste proživjeli u zadnjih nekoliko mjeseci. Prošli ste više operacija, utvrđen Vam je invaliditet, puno toga se naglo promijenilo ... Razumljivo je da ste se našli pred velikim izazovima, no, nije li ono najgore ipak iza Vas?
Poštovana, vjerujem da u svome životu imate bar nekoliko osoba kojima puno značite, koje Vas vole i podupiru, koje se raduju svakomu Vašemu pomaku na bolje. Jedna od takvih osoba je i Vaš zaručnik, koji Vam pruža ljubav i pažnju. Uhvatite se za tu ljubav, ona Vam je sada potrebnija nego li ikada prije. I može učiniti čuda. Vjerujte u to i dajte šansu sebi i njemu. Ako Vam je sada teško s radošću prihvatiti ljubav svoga dragoga, pokušajte si postaviti pitanje: Što bih ja učinila u obrnutoj situaciji?
Biste li ga istoga časa prestali voljeti?
Poznat mi je slučaj gdje su u teškoj automobilskoj nesreći poginula tri člana iste obitelji. Četvrta osoba, starija kćerka, je preživjela zadobivši teške ozljede opasne po život. Proces liječenja je bio spor i dugotrajan, no cijelo to vrijeme uz nju je bio njezin dečko. Zahvaljujući toj snažnoj, nepokolebljivoj ljubavi ona je uspjela preživjeti sve boli i patnje, oporaviti se tjelesno i duševno. Na kraju su ostvarili brak i dobili djecu.
Ovaj primjer (kao i mnogi drugi) nam pokazuje da je sve moguće, samo ako se borimo i ne prepustimo beznađu.
Činjenica što upoznajete osobe s invaliditetom, koje su usprkos svega sretne, može Vam isto biti od velike pomoći. Pitajte ih kako su to oni postigli. Sigurno Vam svojim primjerom i svjedočenjem mogu biti na korist i poticaj da ne odustanete od sebe i svoga života.
Uz to, na ovom Portalu su do sada objavljene mnoge motivirajuće, istinite priče osoba s invaliditetom koje su prihvatile svoje stanje i hrabro krenule put ostvarenja svojih želja i snova. Znamo da sreća prati hrabre i uporne.
Želim Vam stoga da što prije prevladate sve prepreke kao i svoje unutarnje zapreke, pronađete svoje mjesto pod suncem te vratite osmijeh na lice. Sretno!
Odgovara: Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'
Objavljeno: 04.09.2014