Zbog invalidskih kolica strah od vanjskog svijeta dovodi me do ludila
PITANJE: R. V. (21) Moj najveći problem je što se uvijek brinem oko svega. Vozim invalidska kolica, ali takva sam bila i prije nesreće koja me dovela u njih
Sad je problem veći, jer iz svog straha ne izlazim iz kuće, osim u pratnji druge osobe. Vidim da se mnoge osobe iste dijagnoze kao ja kreću sami po cesti, trgovačkim centrima, a ja nikuda. Brinem i o drugima, što god se događa oko mene ja očekujem loše će završiti. Što god krenem raditi u glavi vrtim film da ću napraviti grešku, ludim od toga. Što da radim?
ODGOVOR: Draga djevojko, detektirali ste brigu i strah kao svoj najveći problem i željeli biste nešto učiniti, tj. naći izlaz iz toga stanja. Iako su brige sastavni dio našega života, moguće je brinuti se pretjerano, tjeskobno. Briga za ono što bi se eventualno moglo loše dogoditi nama ili drugima, emocionalno nas jako iscrpljuje, uzaludno rasipa našu snagu i energiju, čini nas dodatno slabijima i ranjivijima. Negativne misli su naš neprijatelj protiv kojega nam se boriti. Potrebno je znati da ne možemo sve držati pod kontrolom (događaje, stvari, osobe) te da se život sastoji od lijepih ali i od manje lijepih trenutaka.
Slično je i sa osjećajem straha. Svatko od nas ima iskustvo straha i taj je osjećaj koristan do neke mjere. No, loše je kada nas strah potpuno blokira i paralizira za bilo kakvo djelovanje. Neprestano misliti da će se dogoditi nešto loše, tjera nas do „ludila“. Zbog straha, Vi se ne usuđujete ni ono što biste zapravo mogli učiniti. Svaki puta kada Vas obuzme neprimjereni strah i zabrinutost recite: „Pa što onda, neka se dogodi; neka bude; preživjet ću“. Baš za inat, pokušajte realizirati ono čega se bojite (npr. izaći sama van). Tako će malo po malo strah gubiti svoju snagu i moć nad Vama. Jer, unatoč svega što ste do sada doživjeli i prošli, Vi ste živa, mlada osoba s puno potencijala. Vjerujte da ćete se i Vi, kada savladate strah, moći sami (bez pratnje) kretati poput drugih, Vama sličnih. Ali, donesite čvrstu odluku da to želite i onda vježbajte, uporno iz dana u dan i gledajte sebe kao pobjednicu. Jednom, kad pobijedite sebe, bit će to Vaša najveća pobjeda.
Poštovana, smijete pogriješiti. Nitko nije savršen niti bezgrešan. Važno je samo znati iz greške izvući pouku, nešto naučiti: vidjeti što bismo idući puta mogli učiniti drugačije, bolje. A možda će biti potrebno potražiti i nečiju pomoć. Neka Vas kod toga motiviraju prekrasni primjeri sportaša, osoba s invaliditetom. Samo oni znaju koliko je trebalo truda, upornosti, odricanja, pokušaja i pogrešaka prije nego li su uspjeli ostvariti neki dobar rezultat ili pobjedu. Na kraju je njihova upornost i vjera u sebe bila nagrađena.
Možete sebi dopustiti biti nesavršena, možete griješiti, imati mane i slabosti, ali uvijek volite sebe. Prihvatite sebe i naučite uživati u svome životu. Hoćete li pokušati? Vjerujte, isplati se!
I ne zaboravite, u svom životu Vi igrate glavnu ulogu.
Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'
Objavljeno: 25.01.2014