Samo ciljanom, detaljnom pripremom možemo doći do potpunog užitka na moru, uspomena za pamćenje. U protivnom nas čeka odmor iz pakla i silne frustracije

 

Još jedno dugo, toplo ljeto je iza nas – dobro, meni je na kraju uvijek prekratko. Turistički djelatnici zbrajaju dobitak, turisti s nostalgijom gledaju fotografije snimljene na omiljenim morskim odredištima, polako je kraj cijeloj priči.

Hrvatska je top turistička destinacija, ali uživanje u njenim ljepotama, jedinstvenom, čistom moreku nije jednako dostupno svima.

Ako ste osoba s invaliditetom onda znate o čemu pričam, a ako ste tzv. zdrava populacija, možda ćete malo promisliti, a ako se bavite turizmom, nadam se da ćete do iduće sezone barem ponešto popraviti.

Dakle, da bi osoba s invaliditetom uopće mogla razmišljati o odlasku na neko morsko odredište, mora znati da li u džepu ima nemalu svotu novaca za tih nekoliko dana. Ako znamo da prosječan, nimalo ekstra apartman košta od 50 – do 70 eura na dan za cijelu obitelj, a da je cijena u nekom pristojnom hotelu tolika za jednu osobu za jednu noć, onda si mnoge osobe s invaliditetom moraju dobro razmisliti mogu li postiti ostatak mjeseca... Precijenjeno, s obzirom na to da je more stiglo od majke prirode. I znam da su iznajmljivači cijene prilagodili stranim turistima koji imaju bolju platežnu moć, ali ono, bilo bi lijepo da i domaći čovjek može uživati u moru.

Kad smo donekle riješili pitanje budžeta i donijeli odluku da putujemo na more, postavlja se pitanje kako, kud s kim... Moram priznati da me svake godine od izrade morske strategije pošteno zaboli glava jer ne mogu ići sama, kao ni mnoge druge osobe s invaliditetom.

Ako nemamo obiteljski automobil i nekog sposobnog da nas preveze, opet slijedi "jao" jer nam međugradski busevi uglavnom nisu prilagođeni, kao, uvelike, ni željeznički promet. A letjeti zrakom kao ptice nebeske još uvijek ne možemo.

Prije nego li bilo kuda krenemo, moramo biti 100 posto sigurni da nam je smještaj prilagođen. Kod privatnog apartmana u obzir dolazi jedino smještaj u prizemlju, bez ikakvih stepenica, dovoljno široka vrata, dovoljan razmak između kreveta i nesmetan prolaz do njega, prostrana kupona s barem rukohvatom pokraj WC školjke i dovoljno široka tuš kabina sa sjedalicom i prilaz umivaoniku da zube ne moramo prati na terasi. Slična prilagodba vrijedi i za hotele.

Dosta veliki problem su i same plaže, jer je zapravo jako malo njih u potpunosti prilagođeno. Cijela prilagodba se zna svesti na betonsku, sklisku rampu, punu algi, opasnu i za ljude bez invaliditeta. Ovdje je bitno reći da će jednoj osobi rampa zadovoljiti potrebe, dok je drugoj osobi potreban lifter, a ako ima jedno, nema drugo. Nema prilagođenih toaleta, kabina za presvlačenje.

Kako se ne bi sve svelo samo na kupanje i ležanje na plaži, bilo di dobro da unaprijed znamo hoćemo li se moći nesmetano kretati po mjestu, je li moguće posjetiti neku znamenitost, možemo li u blizini dobiti adekvatnu liječničku skrb itd.

Ukratko, samo ciljanom, detaljnom pripremom možemo doći do potpunog užitka na moru, uspomena za pamćenje. U protivnom nas čeka odmor iz pakla i silne frustracije s pitanjem: "Što je ovo meni trebalo?"

Ne bi bilo loše kad bi barem u većim morskim gradovima postojala odmarališta prilagođena osobama s invaliditetom po pristupačnim cijenama, jer ovako ljetuju samo oni koji uspiju naći nešto povoljnije i donekle prilagođeno kod rođaka, poznanika. Rijetki su oni koji si mogu platiti hotel ili prilagođen apartman, a previše je onih koji godinama more vide samo na televiziji.   

Hvalevrijedan je zato projekt Iznajmljivači sa srcem, to su ljudeki koji u svoje apartmane na moru besplatno primaju obitelji osoba s invaliditetom. Uključite se svi koji možete, možda nećete zaraditi novac, ali obogatit ćete dušu i nekome omogućiti nezaboravno ljeto.

Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 03.09.2018