Iako ima tek 13 godina, Anja već ozbiljno razmišlja o tome kako će, kao socijalna radnica, biti u službi svih potrebitih, pa i osoba s invaliditetom

 

“Kako je lijepo biti mlad i uživati u svemu što ti život pruža, ne obazirući se na invaliditet”, rekla je 13-godišnja Anja Lauš iz naselja Tušmer u Dugoj Resi, koja je upravo završila šesti razred Osnovne škole 'Vladimir Nazor' s odličnim uspjehom.

U obitelji živi s roditeljima te devetogodišnjom sestrom Lucijom.

Anja je rođena u svibnju 2005. godine, bez dijela desne ruke.

“Rođena sam s invaliditetom, ali isti ne utječe puno na život i školovanje jer sam oduvijek naučena na te okolnosti pa mi ne predstavljaju veliku prepreku. U početku je bilo malo teško privikavati se na to, ali s vremenom je dijagnoza postala sve podnošljivija“, rekla je Anja, ističući da ne koristi nikakva prava kao tinejđerka.

Nažalost, iskusila je ismijavanje od strane nekih vršnjaka dok nije krenula u školu.

“Ali sve je to prestalo u prvom razredu gdje su me prihvatili onakvu kakva jesam”, pojasnila je.

Pozornost je privukla na Državnom prvenstvu osoba s invaliditetom u stolnom tenisu, održanom u travnju ove godine u Vukovaru, prvenstveno zbog toga što je bila među najmlađima, a na terenu se natjecala s vrhunskim sportašima. Kroz cijelo vrijeme otac joj je bio u pratnji te joj pružao bezuvjetnu podršku.

"U svijet sporta ušla sam u prvom razredu s odbojkom, ali sam se onda početkom trećeg razreda pronašla u stolnom tenisu i već ga četiri godine treniram. Do sada sam posjetila par gradova Hrvatske, Češke, Italije i Portugala. Rezultati su uvijek vrlo dobri i uvijek se vratim kući barem s jednom medaljom. Uskoro ću posjetit i Irsku na Svjetskim igrama mladih. U budućnosti se definitivno mislim nastaviti baviti stolnim tenisom“, rekla je.

Uz sport obožava i plesati te je članica plesne grupe s kojom također odlazi na mnoga natjecanja.

Iako ima tek 13 godina, već sada ozbiljno razmišlja o svojoj karijeri – i to ne samo u sportu, već i u službi svih potrebitih, pa dakako i osoba s invaliditetom. Uravo zbog toga bi voljela diplomirati socijalni rad.

“Moja najveća želja u životu je da budem uspješna u onome što volim te da postanem trofejna stolnotenisačica, kao i socijalna radnica koja će biti u prilici pomagati drugima“, istaknula je.

Budući da joj mama radi kao njegovateljica u Udruzi invalida rada, a tata u vojsci kao nadnarednik, njezin je odgoj bio, i jest, biti u službi drugih.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 03.07.2018