Unatoč silnim nepravdama ipak s optimizmom gledam na budućnost OSI populacije

Ni sam ne znam koliko sam se puta kao čovjek u invalidskim kolicima susretao s predrasudama i diskriminacijom u svakodnevnom životu. Dok bih prolazio zagrebačkim ulicama nerijetko bih čuo dobacivanja poput: "ovi invalidi zagađuju nam zrak" ili "od ovih invalida više se ne možeš ni kretati". Koliko sam samo puta u trgovini ili nekom drugom javnom objektu čuo primjedbe tipa: "Pa što vi invalidi mislite, da ste bolji od nas zdravih i normalnih, pa imate prednost?!"

Ne želim više nabrajati uvrede i nepravde jer od rođenja su bili dio moje svakodnevice. Ali čini mi se da se situacija za nas, OSI populaciju, ipak popravlja i to značajno. Postali smo interesantni medijima (hvala In Portalu!), a vidim da se povećalo i zapošljavanje osoba s invaliditetom (hvala Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom). Sve ovo mi govori da ipak moramo s optimizmom gledati na budućnost osoba s invaliditetom, ne samo zbog zapošljavanja i ostvarenja drugih prava zajamčenih zakonima i propisima. Optimist sam jer ono 'sutra' nikako ne može biti grozno kakvo je bilo 'jučer'. (Želimir, Zagreb)