Intervju, Biserka Bergman Marković: Ovisnost o pušenju može dovesti do trajnog invaliditeta
"Na srcu i krvnim žilama stvaraju se oštećenja koja mogu dovesti do amputacije nogu ili do infarkta srca. A to nije samo invalidno stanje", kaže prof. prim. dr. sc. Bergman Marković s Katedre za obiteljsku medicinu
Povodom predstavljanja inicijative i javno-zdravstvene kampanje zagrebačkog HSLS-a “Reci ne pušenju na dječjim igralištima”, kojom se zagrebačka dječja igrališta želi pretvoriti u oaze oslobođene od pušenja, duhanskog dima i opušaka, razgovarali smo s prof. prim. dr. sc. Biserkom Bergman Marković s Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je i predsjednica Društva nastavnika opće/obiteljske medicine.
Na koji način se najviše stvara ovisnost o pušenju kod djece i mladih te kako se to može odražavati na njihove živote u samim počecima i kasnije?
- Pušenje cigareta stvara ovisnost o nikotinu. Ovisnost se može razviti vrlo brzo nakon već jedne popušene cigarete. Štetan je već i sam dim cigarete koji može stvoriti ovisnost. Djeca roditelja pušača udišu dim cigareta, što ima štetni utjecaj na dišni sustav. U prostoru od 16 m2 s dva pušača koji popuše 20 cigareta na dan, pasivni pušač "popuši jednu cigaretu na sat" udišući dim cigatete. Osim toga, djeca nasljeđuju model ponašanja svojih roditelja. Tako da uz roditelje pušače i djeca postaju pušači, u početku pasivni, a poslije i aktivni. Vrlo malo djece se počinje ponašati suprotno roditeljskim navikama. To dolazi u dobi kada počinju stvarati svjesne odluke, odnosno kada postaju svjesni štetnosti nekih navika pa djeca roditelja pušača neće zapaliti ni jednu cigaretu.
Može li se uslijed udisanja dima od cigareta, posljedično, postati osoba s invaliditetetom? Koliko treba vremena da se zdravlje totalno poremeti?
- Pušenjem se niz štetnih tvari unaša u pluća - ne samo nikotin koji stvara ovisnost, koje oštećuju i pluća i cjelokupni krvožilni sustav. Tako nastaju oštećenja na plućima i krvnim žilama. Štetne tvari se talože u plućima smanjujući respiratornu površinu pluća. Jednostavnim rječnikom, punimo pluća sve više i više katranom i nemamo više prostora za rastezanje pluća u disanju. Malo po malo se stvara kronična upalna obstruktivna bolest pluća koja u početku stvara zaduhu u naporu, a kasnije ljudi i u mirovanju jedva dišu. Završetak je vrlo ružan, kada ljudi postaju ovisni o kisiku koji udišu iz aparata. Na srcu i krvnim žilama stvaraju se oštećenja koja mogu dovesti do amputacije nogu ili do infarkta srca. To nije samo invalidno stanje, može biti i po život opasno stanje, s iznenadnom smrti. Zatim maligne bolesti, karcinom usta i bronha. Ne mora svaki pušač dobiti karcinom bronha, ali iza svakog karcinoma bronha stoji duhanski dim. Karcinom bronha je izuzetno agresivan i vrlo teško se liječi.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, koji su Vam bili najteži slučajevi bolesnika? Ima li puno djece s invaliditetom, a i odraslih, kojima je invaliditet nastao upravo od udisanja dima od cigareta?
- Najgora je smrt od infarkta miokarda i karcinoma bronha. Mada sporo umiranje je vrlo teško i za pacijenta i za okolinu. Teži oblik je život kada je disanje moguće samo uz pomoć kisika, kada je čovjek "na kratkoj špagi" vezan uz aparat s kisikom. Ti pacijenti mogu disati samo uz aparat. Vrlo rijetki su ljudi koji si finacijski mogu dozvoliti pokretni aparat. Inače su vezani za život u četiri zida uz aparat. Nedostatak zraka, koji trajno imaju, vrlo je težak osjećaj. Stalno im fali zraka. Čovjek bez zraka ipak ne može živjeti i taj nedostak zraka je teško stanje.
Vezano uz djecu, kad i na koji način se najčešće primjećuju problemi zbog cigareta? Koja dob kod ljudi je najrizičnija?
- Navika pušenja se stiče od rođenja, ali u pubertetu djeca stvaraju osobnu naviku. Danas u Republici Hrvatskoj 27,2 posto djece u dobi između 13 i 15 godina već puši, što je zastrašujući podatak. Tada naravno nisu svjesni koliki je nikotin jaki adiktor. Navika koju stvaraju stvara ovisnost koje će se kasnije vrlo, vrlo teško riješiti. Toga djeca kada počinju pušiti nisu svjesni, a roditelji imaju već razvijenu naviku koje se ne mogu riješiti. Pa iako su svjesni da je to za njihovu djecu štetno, nisu u stanju riješiti se te navike, koliko god mislili na djecu. 83 posto pušača bi prestalo pušiti kada bi znali kako. Prestati pušiti je vrlo, vrlo teško, ali nije nemoguće.
Mnogi misle da kad su na zraku da to ne utječe na ljude oko njih, u smislu dima. Je li to istina? A što kad se ima malo dijete u naručju ili kolicima pa se puši u njihovoj blizini - koliko ih se ugrožava?
- Kada govorimo o djeci, pušenje na otvorenom opet moramo sagledavati s dva aspekta. Jedan je utjecaj na model ponašanja koji djeca slijede, a drugi je štetni utjecaj na organe za disanje. Govorila sam već o pasivnom pušenju. Sigurno da na otvorenom je manje pasivno pušenje, nego u zatvorenom prostoru, ali ipak, danas u razvijenom svijetu pušenje na javnim mjestima je zabranjeno. Čak u jednoj Austriji, koja nema tako stroge zakone u pušenju kao što postoje u jednoj Irskoj, Španjolskoj, Italiji, bivšim tredicionalno "pušačkim zemljama", zabranjeno je pušenje u dječjim parkovima.
Koja je razlika između između alergija i problema s disanjem?
- Alergije su potpuno drugačije bolesti, koje u astmi , ali i upali nosne sluznice, stvaraju otežano disanje - na alergijskoj bazi. Pušenje ne stvara alergiju, već čitav niz štetnih spojeva, katranskih smola, unašamo u pluća i to se polako taloži i oštećuje sluznicu. Kombinacija obje bolesti je dakako još teža.
Vezano za dobrovoljne odustanke od pušenja, posebno na dječjim igralištima, mislite li da će uspjeti inicijativa HSLS-a u neko dogledno vrijeme?
- Postoje dva pristupa istom problem: jedan je jačina duhanskog dima kao adiktora. Kada se jednom navikneš, vrlo teško je odvikavanje pa dobrovoljna osnova je tu neprihvatljiv mehanizam. Pušači bi, kako sam ranije spomenula, i htjeli prestati kada bi znali kako. A drugi je pristup u našem društvu razvijanje svijesti o dobrovoljnom ponašanju. Što se cigareta tiče, jako sumnjam u dobrovoljnost ponašanja. Potrebna je stroga zabrana pušenja na dječjim igralištima, ako već nemamo zabranu pušenja na javnim mjestima. Podržala sam akciju, jer svaka akcija koja i najmanjim koracima ide prema cilju je hvalevrijedan projekt.
Što predlažete kao rješenje na nacionalnoj razini?
- Predlažem da se cijelo društvo uključi u kampanju zdravog života. Za to je potrebno aktivirati sve resurse društva, počevši od zakonskih rješenja. Povedimo se za rješenjima zapadnih zemalja, gdje je zakonski regulirana zabrana pušenja. Tek iza toga slijedi način ponašanja, kada je nepristojno zapaliti cigaretu jer štetiš zdravlju nepušača. To je jednostavno nepristojno. Danas mi vodimo brigu o zdravlju pušača. Troše se veliki novci na održavanje zdravlja ljudi koji i dalje puše. Još uvijek nismo dosegli razinu svijesti, kada je važno podržati ljude koji ne puše da ostanu zdravi. Tko o njima brine? Gdje su ti zakoni koji garantiraju zdravlje, na koje Ustavom ima pravo svaki čovjek?
Razgovarala: Klaudija Klanjčić
Objavljeno: 08.07.2016