Moja priča: Evica Molnar
Nakon što je doživjela moždani udar Evica je zabrinuta za svoju budućnost, jer se ne može kretati te potpuno ovisi o drugima
“Mlada novinarko, biste li mi mogli pomoći? Čula sam od Blaženke da mi možete pomoći i da ste već drugima uspjeli. Ne bih vas tražila niti smetala, ali ne znam otkuda početi, uslijed ove moje nemoći koja me naglo zadesila radi pretrpljenog moždanog. Možete li saznati moja prava i tko bi mi mogao pomagati kad se vratim kući nakon rehabilitacije”, obratila se 74-godišnja Evica Molnar iz Novog Zagreba prilikom posjete u bolnici Sveti Duh krajem travnja ove godine, koja je početkom tog mjeseca, od subote na nedjelju, navečer negdje oko 23 sata, doživjela teški moždani udar, uslijed kojeg joj se oduzeo dio tijela te je još uvijek nepokretna.
Život je ni prije nije mazio – u srpnju 1993. godine sa suprugom je preživjela tešku prometnu nesreću u Obrežu, kada im je na auto naletio drugi auto iz suprotnog smjera. Srećom, svi su preživjeli, ali su dobili teške ozljede. Njezin suprug imao je unutarnje ozljede s lijeve strane tijela i puknuo mu je ošit pa je morao na operaciju, a njoj su stradale obje podlaktice zbog čega je također morala izdržati nekoliko operacija tijekom godina.
“Nakon smrti supruga 2009. godine, u ovim uvjetima u kojima živim s malom mirovinom, teško je. Za život dostatan da se poplaćaju režije i onda preživljava u četiri zida. No ne žalim se, naučila sam na sve tijekom života”, kaže Molnar.
Tijekom života prošla je kroz nekoliko operacija, pogotovo radi oštećenih podlaktica nakon prometne nesreće, ali nikada nije dobila stacionarnu rehabilitaciju.
“Zadovoljna sam s medicinskom skrbi kada god završim u bolnici, jer o njoj potpuno ovisim, a pogotovo sada otkad sam postala nepokretna uslijed moždanog. Također sam bila potrebna medicinske skrbi kad sam prolazila sve operacije zbog podlaktica, bruha, jajnika. Međutim, moram priznati da više nikada nisam ni tražila stacionarne rehabilitacije nakon što sam bila odbijena nekoliko puta. Bilo mi je to poniženje. Kad smo skupili u kući da si ih mogu platiti, onda sam išla. Jedino tako sam si ih omogućavala kroz sve godine, jer nije bilo druge”, opisuje Molnar svoje dugogodišnje iskustvo sa zdravstvom i rehabilitacijama.
Trenutno je na stacionarnoj rehabilitaciji, zabrinuta za svoju daljnju budućnost, budući se ne može kretati te potpuno ovisi o drugima. Ima velikih problema s oduzetošću nakon moždanog te s objema rukama, kukovima i koljenima. Uz to još je i dijabetičar, što je postala nakon prometne nesreće prije 23 godine. Jedva želi da dođe kući, jer teško se privikava na bolničke krevete. Liječenje na Svetom Duhu je nekako izdržala, ali ove dane na rehabilitaciji jedva izdržava.
Kako je sad zbrinuta u Varaždinskim toplicama, gdje će do kraja svibnja provoditi stacionarnu rehabilitaciju, zamolila je da joj se saznaju informacije od Udruge invalida rada Zagreba, kao najvećoj udruzi koja okuplja osobe s invaliditetom, u kom smislu joj mogu pomoći, a i koja su njezina prava. Iz bolničkog kreveta pokušava organizirati daljnji život, u smislu pomoći s prijevozom, kućnom njegom, kućnim pomoćnicama, fizijatrima.
Tjelesno oštećenje ni invaliditet nisu joj utvrđeni tijekom života. Potrebna joj je pomoć.
Stoga smo medijski popratili ovaj slučaj i zamolili odgovore za njezinu situaciju od strane pravnika Udruge invalida rada Zagreba.
Zbog nedugo proživljenog moždanog udara, pitali smo u čemu joj Udruga može izaći u susret kada se vrati s fizikalne rehabilitacije, budući će trebati osiguran prijevoz, fizikalnu terapiju u kući, kućnu pomoćnicu, na što smo dobili odgovor:
“Udruga invalida rada Zagreba nema organiziran takav oblik pomoći, ali bi gospođi mogli pomoći kroz rad Mobilnog tima - po potrebi obilazak pravnika i medicinske sestre koja bi mjerila tlak i masnoću u krvi. U kasnijoj fazi rehabilitacije gospođa bi mogla ostvarivati fizikalnu rehabilitaciju preko Udruge pod povoljnijim uvjetima smještaja od tržišnih u Varaždinskim ili Daruvarskih Toplicama te u Thalassotherapiji u Crikvenici. Zatim bi mogla eventualno ostvariti besplatnu fizikalnu terapiju u Domu zdravlja Centar, Runjaninova 4. Obzirom da je intencija Udruge pružanje i drugih oblika pomoći svojim članovima, moguće je da će u budućnosti gospođa i ostali članovi Udruge moći ostvarivati i takav oblik pomoć.”
Vezano za prijevoz, UIR Zagreba tu tjednu mogućnost za svoje članove, u smislu da im se omogući pratnja i prijevoz u bolnice i doktorima, za sada još uvijek nema, iako postoji potreba članova.
Pitali smo također, s obzirom da ista nema utvrđen invaliditet, a u mirovini je, koji je način da joj se utvrdi invaliditet, kako bi na osnovu toga imala neka prava, na što je pravnik odgovorio: “Gospođa će kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagreba, Tvrtkova 5, trebati pokrenuti postupak radi utvrđivanja postojanja tjelesnog oštećenja, jer ovisno o postotku i vrsti tjelesnog oštećenja mogu se eventualno ostvarivati neka prava i povlastice.”
Zanimalo nas je također, budući su je prethodnih godina odbijali vezano za besplatne stacionarne rehabilitacije, iako je imala nekoliko operacija, što je potrebno da bi u kontinuitetu dobivala iste svake godine, pravnik je dogovorio: “Uvjeti za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom propisani su Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući”, napomenuvši da bi Molnar mogla koristiti usluge fizikalne terapije u rehabilitacijskim ustanovama po bitno povoljnijim cijenama smještaja od tržišnih ili koristiti besplatnu fizikalnu terapiju u Domu zdravlja Centar, Runjaninova 4, ali uz preporuku fizijatra.
Poveznica na mrežne stranice UIR-a Zagreba, gdje su navedene povlastice vezane za članstvo: www.uir-zagreb.hr/udruga-5/povlastice/za-clanstvo.
S obzirom da je Molnar sama, nepokretna, potrebna pomoći, ovih dana pokušat ćemo joj urediti daljnji život uz pomoć dobrih ljudi. Vidjet ćemo što nas čeka u sklopu projekta “MI za VAS i VI za NAS – junior i seniori”, u kojem Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce pruža besplatnu uslugu “Volonterski servis pomoći u kući”, koja je namijenjena osobama starije životne dobi. U sklopu ove usluge osobe starije životne dobi koje se otežano kreću ili imaju druge zdravstvene probleme mogu dobiti besplatnu pomoć volontera, koji će im pomagati u smislu odlaska u dućane, ljekarne ili poštu, zatim prilikom odlaska kod liječnika, a ujedno i pomoći oko osnovnih kućanskih poslova te provoditi vrijeme s njima u šetnjama i razgovoru. Članak o istome objavljen je na In Portalu 3. svibnja 2016. godine. Prostor Udruge nalazi se u Albaharijevoj 2 u Zagrebu, u Mjesnom domu Knežija, a potreba za korištenjem servisa može se javiti na mobitel Marie Tomić Preiner, dipl. psihologinje i soc. radnice: 091/5160489 ili na email: maria.tomic.preiner@ti-si-sunce.hr.
Prijavili smo Molnar putem emaila za korištenje “Volonterskog servisa pomoći u kući” te čekamo odgovore. Nismo odustali od nje. Pokušat ćemo pomoći koliko možemo, u suradnji s nadležnima, kako bi imala miran i dostojanstven život u svojoj nemoći.
Klaudija Klanjčić
Objavljeno: 20.05.2016