Zadnjih dana vidim da svi pišu ili pričaju o nekakvoj stranki osoba s invaliditetom. Zašto? Čemu to? Nemamo li već i previše političkih stranaka u Hrvatskoj? Uostalom, udruge su te koje brinu o potrebama osoba s invaliditetom.

Znate u čemu je stvar? U osobnom probitku i individualnim interesima. Pa već smo imali osobe s invaliditetom u Saboru. Iskreno, ne vidim da je zbog toga ikome od nas „običnih“ bolje. Oni koji su to počeli osigurat će sebi lagodan život, a nama će naši problemi ostati. Možda će nam biti i gore. Osim toga, neće ni tu biti zajedništva na koje se neki pozivaju. Ne može ga ni biti jer su problemi preraznoliki.

Stranka, odnosno stranke - jer će ih sigurno uskoro nastati nekoliko, kad ljudi vide da im je to novi put do novaca - vrlo brzo će unijeti još i dodatne podjele u našu populaciju. Imamo dovoljno udruga i saveza koji brinu o nama. I pružaju nam ono što stranka sigurno neće i ne može – osobnu asistenciju, prijevoz, edukaciju, radionice i savjetovališta, nekad čak i zapošljavanje. Da ne pričamo o pomoći pri zdravstvenoj i socijalnoj skrbi.

Ono što nama treba je da se aktiviramo. Za to nam ne treba stranka. Kada imaju probleme, ljudi u svijetu prosvjeduju, okupljaju se u razne inicijative i slično. Ne u stranke - one su izvor problema, ne njegovo rješenje.

Zato, ljudi, pokrenite se. Problemi se neće riješiti sami, a ne dopustite drugima da ih rješavaju za vas. (Damir, Zagreb)

 

Objavljeno: 19.02.2016