PITANJE: T. R. Poštovani, imam 27 godina i zbog invaliditeta sam uvijek živjela zaštićeno u odnosu na svoje vršnjake. Tako je bilo u djetinjstvu i kasnije kako sam odrasla. Zdravstveno stanje i financijska situacija omogućila mi je da počnem živjeti sama.

 

No, to je bio samo privid. Stan mi je u istom kvartu u kojem žive moji roditelji i svaki dan do nedavno mama bi dolazila ujutro, planirala moje vrijeme, obroke, izlaske, s kim ću se viđati... Nekoliko puta sam joj pokušala objasniti da želim pokušati sama, no uhvatio bi me strah i ona bi nastavila živjeti moj život. Upoznala sam dečka kojem sam predložila da useli k meni, to mi se čini dobrim načinom da budem samostalna. Možda opet radim grešku, jer nisam baš sretna s njim. Živcira me njegovo prisustvo, a opet bojim se samoće sad kad sam majku barem malo udaljila iz svog života. Ne znam je li moguće živjeti potpuno sam? Što mislite?

ODGOVOR: Mnogi ljudi nalaze se u vezama kako bi bili sretni i potpuni. No bolja je opcija prvo biti sretan i kompletan sam sa sobom koliko je moguće i tek nakon toga u vezi. Kada nam druga osoba predstavlja jedini izvor sigurnosti, uglavnom se ne radi o ljubavi, već o ovisnosti. Strah od samoće nas sprječava da racionalno odlučujemo, da sami biramo što je dobro a što ne za nas, da budemo zadovoljni sobom i na kraju da budemo zaista a ne prividno sretni i ispunjeni. U osnovi ovog straha često se nalaze razna iracionalna i ograničavajuća uvjerenja koja smo usvojili a koja prihvaćamo kao istinita. Uvjerenja kao što su "Ja ne vrijedim ako nemam partnera“ ili pak "Ja ne mogu sam/a“ ograničavaju i sužavaju naš izbor ponašanja. Ako vjerujem da ne vrijedim ukoliko nemam partnera, tada mi je druga osoba nužna kako bi sačuvala pozitivnu sliku o sebi, odnosno kako bi održala svoje samopouzdanje. Druga osoba mi treba da bi se osjećala dobro, zadovoljno sobom. Ako pak vjerujem da ne mogu sama, tada se zasigurno neću odvažiti i zgrabiti priliku koja mi dođe u životu. Jer, kako ću ja sama? I nikada ni ne saznate kako bi se snašli sama, jer ni ne pokušate.

Najprimamljiviji razlog za život bez partnera je opuštenost i vlastiti mir, iako nova studija pokazuje da "samci" imaju veće šanse da budu depresivni. Međutim, ako ste osoba koja živi sama imate brojne prednosti koje vam neće dati da postanete depresivni.

Kada živite sami, kuhate što želite i bez nadgledanja i komentara o vašem umijeću. Možete šetati goli po stanu, ne zamarati se oblačenje, što je posebno primamljivo ovih vrućih dana. Samci su kreativni, jer ih nitko ne ometa i mogu raditi stvari koje vole. Pisati, slikati, razmišljati. Smijete se smijati glasno kad želite, bez objašnjavanja čega ste se sjetili i što vas je potaklo na smijeh. Lijepo je uvijek znati gdje vam što stoji u stanu, higijena u vašem domu ovisi samo o vama pa vam neće biti problem potruditi se da živite u ugodnom i čistom prostoru. Možda ćete imati manje novaca, jer sami plaćate sve račune, ali nikome ne trebate objašnjavati zašto ste kupili baš to, a ne ono što želi vaš partner.

Nema šanse da budete usamljeni, naprotiv samački život vam dopušta da češće viđate prijatelje i obitelj, jer znate da imate dovoljno vremena za sebe. Samoća može biti vrlo produktivna, ako joj ne dozvolite da vas odvuče u depresiju. Zapamtite, biti sam potpuno je prirodna stvar.

In Portal

Objavljeno: 31.08.2015