PITANJE: S. B (34) Kao otac s invaliditetom sjećam se kako su djeca bila okrutna i nasilna prema meni u osnovnoj školi. Danas se nalazim u nedoumici, slutim da moj desetogodišnji sin proživljava slično od svojih vršnjaka.

 

Kao roditelj se pitam što je izazvalo nasilje nad mojim djetetom? Zdrav je, miran i ne znam što bi bio uzrok nasilja od strane vršnjaka. Nema mnogo prijatelja i brine me što do nedavno oduševljen školom jedva je dočekao kraj školske godine. Ne znam kako ga zaštititi, prisiliti da mi kaže što se događa i tada uhvatiti te koji ga zlostavljaju, jer siguran sam to je u pitanju. Mislite li da imam opravdane sumnje?

ODGOVOR: Znakovi nasilja su kada je dijete na povratku iz škole depresivno raspoloženo, mogu se pojaviti ogrebotine, gubitak stvari, postaje zatvoreno, nevoljko odgovara na vaša pitanja. Često dijete koje je izložena nasilju u školi postaje povučeno, nerado govori ili, naprotiv, reagira nasilno na kritike i osvetnički prema zlostavljaču/ima, počinje glumiti bolest kako bi izbjeglo odlazak u školi, te pada interesa za učenje i javljaju se loše ocjene.

Uzrok nasilničkog ponašanja može biti u prekomjernoj težini, odjeći, fizičkom izgledu djeteta.

Roditelji bi trebali pomoći djetetu sprijateljiti s djecom u razredu, što će mu dati samopouzdanje. Nije naodmet razgovarati s razrednim učiteljem ili školskog psihologa. Razumljivo je da u takvoj situaciju, prva stvar koja vam padne na pamet je intervenirati i zaštititi svoje dijete. No, ne treba žuriti, jer žurba možda neće pomoći, već naprotiv, pogoršati situaciju.

Svako dijete ima dostojanstvo, ali neka ga ne znaju pokazati. Današnja djeca su često okrutna, a koliko je često vršnjačko nasilje, odnosno bullying, koji su uzroci i tko je kriv za takvo ponašanje djece? Na ta pitanja odgovorilo je preko 300 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju portala EduCentar.net provedenom tijekom siječnja i veljače 2015.

Maltretiranju od strane vršnjaka tijekom svog školovanja bilo je izloženo čak 83 posto ispitanika. Najčešće je prisutno verbalno nasilje. Najviše ispitanika trpilo je zadirkivanje i nazivanje pogrdnim imenima te ogovaranje. Ignoriranje od strane vršnjaka doživjelo je 40 posto ispitanika, dok je ih je čak petina bila izložena fizičkom zlostavljanju. Oduzimanje stvari (užina, novac) doživjelo je 16 posto ispitanika, dok ih 8 posto navodi druge oblike maltretiranja i ponižavanja kao što su neprimjereno dodirivanje, pljuvanje i širenje laži.

Vršnjačko nasilje najčešće se odvija za vrijeme odmora u osnovnoj školi. Čak 91 posto ispitanika maltretiranje od strane vršnjaka proživjelo je za vrijeme trajanja osnovne škole.

Najviše ispitanika navelo je fizički izgled kao razlog maltretiranja od strane vršnjaka. Socio-ekonomski status je uzrok maltretiranja za 30 posto ispitanika, isto kao i uspjeh u školi. U manjoj mjeri ispitanici razlog vide u obiteljskoj situaciji, vjeri ili školskom neuspjehu. Ono što zabrinjava je činjenica da je čak petina ispitanika navela neki drugi razlog, među kojima se uz sramežljivost i zdravstveno stanje, u velikoj mjeri našao i odgovor 'ne znam'.

Djeca maltretiraju vršnjake prvenstveno zato da bi se osjećali moćno, barem tako smatra 44 posto ispitanika.. Najveću odgovornost za vršnjačko nasilje ispitanici vide u obitelji i društvu koje takvo ponašanje tolerira te u nekim oblicima čak i potiče. 16 posto ispitanika smatra da su za ovo odgovorne škole koje na takvo ponašanje djece ne reagiraju, dok 11 posto ispitanika odgovornim smatra drugu djecu koja potiču takvo ponašanje. Svega 6 posto ispitanika smatra da su za svoje nasilno ponašanje odgovorna sama djeca.

Gotovo polovica ispitanika nikome se nije obratila za pomoć zbog maltretiranja. No kada se odluče nekom obratiti za pomoć, u 33 posto slučajeva riječ je o roditeljima. Obraćanje odraslima za pomoć u najvećem broju slučajeva nema efekta na prestanak nasilja, maltretiranje ostaje isto ili se čak pojačava.

Čak 37 posto ispitanika izjavilo je kako nasilje nije prestalo time što su se nekome obratili za pomoć, već je ostalo isto. U gotovo petini slučajeva obraćanje za pomoć samo je pogoršalo stvar i nasilje se povećalo. Ovaj efekt je posebno naglašen kada se radi o obraćanju za pomoć profesoru, odnosno nekoj drugoj odrasloj osobi u školi; od ispitanika koji su se obratili profesoru njih čak 30 posto ih je izjavilo kako se nasilje pogoršalo. Također, obraćanje roditeljima za pomoć u visokom postotku rezultira još većim nasiljem; 22 posto ispitanika je nakon obraćanja roditeljima trpilo još veće nasilje vršnjaka.

Nakon intervencije, maltretiranje se prekinulo za tek 14 posto ispitanika.

Maltretiranje najčešće prestaje micanjem djeteta iz nasilne okoline, odnosno završetkom školovanja. Uzvraćanje istom mjerom također je među češćim razlozima prekida nasilnog ponašanja. Postoje i kreativniji načini rješavanja ovakvih situacija:

"Nastavnik je naredio da napišem sastavak ili pjesmu o osobi koja me verbalno zlostavljala, napisala sam pjesmicu koja je poslije išla na Lidrano i bila izložena u predvorju škole. Nakon toga mi se ta osoba došla ispričati. Bilo je to sredinom devedesetih.“

"Sprijateljila sam se s najsnažnijim dečkom iz razreda koji mi je stao u obranu.“

In Portal

Objavljeno: 06.08.2015