Djevojka koja je zbog depresije odustala od traženja sreće u životu

PITANJE: L. A. (21) Poštovani, rođena sam zdrava i živjela kao princeza do smrti majke u mojoj sedamnaestoj godini. Tada se sve promijenilo.

 

Prvo otac koji nije znao kako se nositi s gubitkom žene koja je brinula o svemu, pa moj stariji brat koji je u braku sa ženom koja je slijepa, ali jako dobra i vrijedna, a on ju je počeo psihički maltretirati. Živimo svi zajedno i sada imam 21 godinu, liječim se od depresije nakon što sam izgubila volju za sve. Ništa me ne interesira, otac se izolirao od svega, brat često ima agresivne ispade i prema meni. Krenula sam na fakultet, ali odustala. Ne vidim izlaz, ne volim društvo. Svi imaju obitelj, prijatelje, a ja sam sama.

Ne znam zašto živim i što da vas uopće pitam, a osjećam se jako loše. Ne mogu pomoći ni sebi, a kako da pomognem šogorici koja trpi još više?

ODGOVOR: Poštovana djevojko, Vaša majka je bila snažna karika poveznica cijele obitelji i njezinom smrću puno se toga promijenilo za sve vas. Gubitak majke i žene teško je pogodio kako Vas osobno tako i ostale članove obitelji i to je posve razumljivo.

Znati nositi se s gubitkom bliske, voljene osobe nije ni malo jednostavno niti lako. U takvim situacijama je bitno na pravi način (kroz sve faze) proći proces žalovanja; kroz iskustvo gubitka doći u dodir sa svojom boli i tu bol na primjeren način izraziti. Tuga je normalna i zdrava reakcija na gubitak.

Što je taj gubitak dublji, što nam je osoba koju gubim važnija, to će i naša tuga biti jača.

Preko žalosti se ne može jednostavno prijeći, ostaviti je po strani, potisnuti ili podcijeniti. Ako se to dogodi ova rana se uvijek iznova otvara i ne zacjeljuje. Žalost je potrebno primjereno preboljeti. U protivnom dolazi do neželjenih posljedica - sve do bolesti (tjelesnih, psihičkih, duševnih), a zatomljena tuga može dovesti do agresivnog stava prema okolini ili depresije.

Draga L., s obzirom na situaciju dobro je što ste potražili stručnu pomoć i što se liječite. Učinili ste važan korak za izlazak iz ove teške faze. S vremenom ćete moći prihvatiti činjenicu da Vaš život ima smisla i da ste potrebni svojim bližnjima.

Prošlost više ne možete vratiti, ali možete sve one lijepe i radosne trenutke ljubavi koje ste proveli sa svojom majkom pretvoriti u sjećanja koja postaju vječnost. Svoje srce ispunite ljubavlju i zahvalnošću za prekrasnih sedamnaest godina.

Vjerujte, doći će bolji dani, dani kada ćete opet osjetiti volju za životom, snagu i motivaciju za ići naprijed. Do tada živite dan po dan, registrirajući svaki (i najmanji) pomak na bolje.

Kada Vi budete dobro, moći ćete uzeti život u svoje ruke te pomoći ostalima (jer i njima je pomoć potrebna), posebno šogorici do koje Vam je jako stalo. Možda Vaš dobar primjer potakne i njih da krenu istim putem traženja stručne pomoći tj. putem suočavanja s tužnim događajem i samima sobom, kako bi sve došlo na svoje mjesto i život krenuo pozitivnim smjerom.

Na tom putu želim Vam puno uspjeha.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

 

Povezane vijesti