Pjevač Vatre u razgovoru s našim novinarom otkriva čitateljima In Portala kako je njegov bend zasjeo na vrh top ljestvica i kako se snašao u ulozi mentora u glazbenom showu The Voice

 

Prije više od 15 godina krenuli ste iz Virovitice na put u nepoznato, otprilike tada je počeo i pad hrvatskog rocka. Jeste mislili da će Vam se dogoditi da petnaestak godina kasnije budete na glazbenom vrhuncu?

- Vjerovali smo u bend od naše prve probe, a sve smo stvarali sami, iskreno i bez pretjeranih kalkulacija. Stvari koje nam se dešavaju već odavno smo odsanjali, tako da smo danas zahvalni svima onima koji puštaju naše pjesme, plešu u njihovim ritmovima i dolaze na naše koncerte.

To što ste iz manjeg grada krenuli na glazbeni put sigurno je bilo zahtjevnije nego da ste startali iz Zagreba?

- Ne bih na to gledao tako. Nije važno odakle je tko, sve dok ima jasan cilj, volje, ludosti i hrabrosti postojat će i šansa da se ti snovi ostvare!

Danas mladi ljudi masovno odlaze u inozemstvo kako bi dobili šansu za posao. U vašim pjesmama nema socijalno osjetljivih tema, ali zato obiluju ljubavnim tegobama. Mogu li mladi biti iskreno zaljubljeni dok im je egzistencija upitna?

- Prave su ljubavi lišene materijalizma, politike, krvnih zrnaca, boje kože i seksualne orijentacije, ljubav je na puno višoj razini.

Prvi pravi uspjeh za Vatru događa se 2004. godine, kada je izašao treći album 'Prekid programa'. Punu afirmaciju doživljavate s albumom 'Ima li budnih', na kojemu su gostovali Damir Urban i Ljubica Gurdulić. Upravo suradnja s Urbanom donosi prvi Porin u kategoriji za najbolju suradnju. Mislite li da je to bio onaj trenutak kad vas je i struka priznala?

- Ako je osvajanje statue Porina dokaz priznanja od strane struke, onda sigurno, međutim ista ta struka rijetko ti dolazi na koncerte, ako i dođu uglavnom su na popisu, tako da nam je oduvijek bila važnija potvrda publike, od njihovih dolazaka na koncerte i kupovine ulaznica živimo, zato hvala ekipi iz publike za prepoznavanje!

Sigurno će 2014. biti posebno pamtljiva za Vatru, lani ste obilježili 15 godina postojanja, a singl 'Tango' dugo je bio prvi na top-ljestvicama. Moram priznati da su mi osobno draže 'Tremolo' i 'Privatni pakao'. Koju pjesmi kao grupa vi najradije izvodite?

- Na svakom koncertu neka druga pjesma odnese titulu pjesme večeri. Dosta ovisi o tome kako se osjećamo taj dan, kakvi su uvjeti za nastup i, ono najvažnije, kakvu publiku imamo ispred sebe.

Poznato je da ste prijatelj s frontmenom Pavela, Aljošom Šerićem. Zajedno ste nastupali i probijali se do publike...

-  Aljoša je moj prijatelj, kum, buraz, a o takvima samo najbolje mislim!

Osamdesete godine bile su obilježenje Azrom, Filmom, Aerodromom, devedesetih su žarili Laufer, Pipsi, Majke, Psihomodo pop, Hladno Pivo i Stampedo, to su oni najistaknutiji, koga ste Vi u to vrijeme slušali?

- Sve gore navedene. plus još dosta toga s ex Yu scene, kao i jako puno svjetske psihodelične glazbe.

Zahvaljujući Vatri i Pavelu hrvatski rock se počeo buditi, no smeta li vas što mladi danas izlaze na glazbu upitne kvalitete?

- Ljudi trebaju slušati glazbu koja ih fura, ako ih fura glazba upitne kvalitete, kako kažete, neka slušaju takvu glazbu! Živimo u 2015. Sve, pa tako i glazba dostupno je i dohvatljivo! Sve zabrane i nametanja prouzročili bi veću štetu.

Više od mjesec dana na državnoj televiziji se subotom emitira glazbena emisija 'The Voice', u kojoj ste mentor. Kako ste zadovoljni kandidatima i kako vam se sviđa uloga mentora?

- Priznajem, bio sam skeptičan, prvenstveno spram sebe, pitao sam se mogu li ja to?! Danas mi je drago što sam prihvatio izazov i upoznao toliko prekrasnih ljudi i veličanstvenih pjevača i pjevačica.

Imate li osobnih iskustava vezanih za osobe s invaliditetom?

- Nemam.

Dok se krećete hrvatskim gradovima, primjećujete li arhitektonske barijere koje dodatno otežavaju mobilnost osobama u invalidskim kolicima?

- Apsolutno, primijetio sam mnoštvo neispravnosti gurajući svoje dijete po gradu u kolicima.

U društvu jednakosti, nažalost, ipak nismo svi jednaki. Osobno sam tome svjedok: brojni razvikani objekti gdje se najčešće održavaju veći koncerti nisu prilagođeni osobama u invalidskim kolicima, a da ne govorimo o manjim dvoranama ili prostorima. Kako komentirate da su osobe s invaliditetom zbog neprilagođenosti dvorana zakinute za brojne koncerte i atmosferu koja se na njima može doživjeti?

- To je strašno i u svakom slučaju članovi moga benda i ja stojimo vam na raspolaganju kako bi se stvari pomaknule i promijenile na bolje!

Razgovarao: Marko Damjanović

Foto: Žarko Bašić, Petar Glebov, Igor Kralj/PIXSELL

Objavljeno: 24.03.2015